Vedra, nasmijana, puna energije i života…

Ovim riječima, oni koji su imali priliku da je upoznaju, opisuju Vjeru Ivanišević Andrijić, nekadašnju bolničarku Prve dalmatinske proleterske udarne brigade i svjedokinju čuvene obnove Fudbalskog kluba Hajduk na Visu 1944. godine. Ova, vjerovatno poslednja živa partizanka sa Sutjeske i Neretve, prije tri mjeseca proslavila je stoti rođendan.

“Izašla sam živa i zdrava – od Crne Gore, Sutjeske, Zelengore, Bosne… Nije bilo lako, ali takvog morala u toj našoj vojsci je bilo… Goloruki smo bili, ali i ranjeni su išli nazad u borbu”, sa ponosom se Vjera prisjetila detalja iz svog života.

Potomak je starih splitskih porodica. Majka joj je bila Krstulović Opara, otac Ivanišević. Rođena je marta 1924. godine u Radunici, gdje je provela jedan dio djetinjstva, da bi se potom porodica preselila u Zentu.

“Bile smo nas tri sestre, a u kući nas je bilo 11 dok se stričevi nisu oženili. Živjeli smo u lijepoj i velikoj, ali konzervativnoj i teškoj porodici. Nije bilo kao što je danas. Morao si se potčini starijima, najstariji je uvijek bio poštovan, a djeca su bila pozadi. Nije bilo prohtjeva, živjeli smo od onoga što nam je zemlja dala“, rekla je Vjera za Dalmacija Danas.

Novinarka HRT-a je pitala Vjeru da li je u srodstvu sa poznatim teniserom.

“Ja i Goran Ivanišević smo iz iste loze.  Goranov otac Srđan i ja smo prvi rođaci. Naši očevi su bili braća”, kazala je ona

Sa 18 godina odlučila je da se pridruži pokretu. To se desilo zahvaljujući inicijativi Milke Planinc, sa kojom se, nakon što je provela četiri godine u partizanima, srela na Visu.

“Nakon pada Italije, otišli ​​smo sa našom jedinicom na Vis. Hajduk je nastao na Visu, imao je svoj kompletan tim. Dobili su smještaj, svi igrači Hajduka koji su bili u gostima su pozvani da dođu“, pričala je tada Vjera.

Igrači su igrali utakmice sa Englezima, prisjećala se Vjera, a iz Splita su donijeli svu potrebnu opremu – dresove, kopačke, balone. Imali su i svoje maserke, a kada su krenuli u Bari, sa sobom su poveli i Vjerinu koleginicu iz zdravstvene službe.

“Zatim smo došli u oslobođeni Split. Ali to je bilo samo deset dana jer je Split ponovo pao u ruke neprijatelja, pa smo se vratili na Vis. Kasnije smo išli dalje, put Istre, tamo je uslijedilo oslobođenje“, dodala je.

Udala se, kako kaže, za ljubav svog života, partizana sa Korčule, sa kojim je dobila dvoje djece. Danas živi u Splitu, muž joj je umro krajem devedesetih. Pored dvoje djece, radost joj donose troje unuka i petoro praunuka.

Vjera, ipak, nije jedina koja je doživjela duboku starost, ali je jeste rekorderka. Naime, majka joj je živjela 94 godine, a sestra Sonja je doživjela 97. Druga sestra Mira još uvijek je živa i ima četiri godine manje od nje.

“Vid me služi, šijem bez naočara, glava mi je još uvijek normalna”, rekla je u prilogu za Hrvatsku radio-televiziju, prenosi Nin.

Povodom jubilarnog, stotog rođendana, u Gradskoj upravi ugostio ju je i gradonačelnik ovog grada Ivica Puljak. Vjera, koja je došla u pratnji članova porodice i poznatog fotografa Feđe Klarića, istakla je tada da “nije bilo lako doći do stote godine”.

“Ali evo me. Samo su me noge malo izdale. Prošla sam kroz mnogo toga u životu, i lepog i ružnog”, priznala je, dodajući da je “možda bilo najteže u partizanima”.

“Bila je to teška, ali slavna borba. Od svega u životu najviše sam ponosna na svoju porodicu, ćerku, unuke i praunuke”, kazala je ona, a prenio sajt zadarski.hr.

Foto: Vjera Ivanišević Andrijić (Screenshot/društvene mreže)