Esma Deljanin, osnivačica GPNY Professional Networking mreže: Imamo obrazovane ljude, potrebno je da se bolje organizujemo

GPNY Professional Networking, kako glasi zvanični naziv mreže, trenutno broji skoro 300 članova. Njen cilj je, kako kaže, da okupi mlade profesionalce i preduzetnike koji bi dijelili svoje iskustvo sa članovima, koji bi se međusobno povezali i sarađivali. Postavljeni zadaci su ambiciozni, ali ne i neostvarivi, između ostalog to su i trening i podrška u procesu zapošljavanja, apliciranja za školarine, za upis na fakultete, pomoć sa pisanjem CV-a, organizovanje online časova maternjeg jezika za najmlađe, dijeljenje iskustava i znanja u oblasti finansija, trgovine dionicama, trust fondovima, životnim osiguranjima…

Iako rođena u Americi, Esma Deljanin veoma je vezana za Gusinje, prije svega zahvaljujući svom ocu, koji je njoj i njenim sestrama i braći svako veče pričao priče iz rodnog kraja, koji su oni upijali sa oduševljenjem. Uspješna je poslovna žena, sa zavidnim obrazovanjem, ali kao svoj najveći uspjeh i, kako kaže, najveći doprinos zajednici, smatra to što je majka petoro djece.

Svjesna činjenice da se iseljeničkoj zajednici, posebno mladim i obrazovnim ljudima, treba pomoć u nalaženju posla i trasiranju životnog puta, prva je osjetila potrebu za osnivanjem udruženja koje bi bilo podrška akademskim građanima i preduzetnicima porijeklom iz zavičaja. Tako je prošle godine i nastala GPNY profesionalna mreža na jednom od vodećih sajtova zapošljavanje – Linkedin, čiji je osnivač i idejni tvorac Deljanin.

Esma Deljanin sa članovima

GPNY Professional Networking, kako glasi zvanični naziv mreže, trenutno broji skoro 300 članova. Njen cilj je, kako kaže, da okupi mlade profesionalce i preduzetnike koji bi dijelili svoje iskustvo sa članovima, koji bi se međusobno povezali i sarađivali. Postavljeni zadaci su ambiciozni, ali ne i neostvarivi, između ostalog to su i trening i podrška u procesu zapošljavanja, apliciranja za školarine, za upis na fakultete, pomoć sa pisanjem CV-a, organizovanje online časova maternjeg jezika za najmlađe, dijeljenje iskustava i znanja u oblasti finansija, trgovine dionicama, trust fondovima, životnim osiguranjima…

Uspomene ne blijede – Esma sa ocem Ademom

Esma Deljanin je dijete prve generacije roditelja imigranata, koji su, pored nje, imaju još pet kćerki i dva sina.

“Ja sam prvenstveno ćerka jednog od najdivnijih ljudi koje sam ikad imala prilike da upoznam, Adema Hota. Uskoro će biti četiri godine od kako je moj otac umro, a i dalje mi neizmjerno nedostaje da ga pozovem i ispričam mu svoj dan, jer je to bilo nešto što smo dugi niz godina radili. On je bio čovjek jako posvećen i privržen porodici. Zatim sam sestra, kasnije sam postala supruga i, ono najvažnije, majka petoro djece”, kazala je, opisujući sebe, Deljanin.

Njeno odrastanje, kako kaže, bilo je sasvim obično i drugačije u odnosu na to kako djeca odrastaju sada.

“Engleski jezik je bio moj drugi jezik, ovdje sam išla u skolu, poslije škole bismo pomagali jedni drugima sa domaćim zadacima i igrali se u parku. U večernjim satima, moj otac je imao običaj da nas okupi oko sebe i priča nam priče iz Gusinja. Imao je jedinstvenu sposobnost da nas zainteresuje do te mjere da smo osjećali kao da smo povezani sa likovima iz njegovih priča”.

Porodica na okupu – Aiša, Anisa, Esma, Sadmir, Hasan, Kemal i Zaim Deljanin

U braku je već 32 godine sa Sadmirom koji je diplomirao menadžment na CUNY univerzitetu, na kojem je i ona kasnije diplomirala marketing. Radi kao COO (Chief operations officer, Operativni direktor koji upravlja kompanijom na dnevnom nivou) za jednu od vodećih advokatskih kompanija na polju transakcionog prava u SAD, bavi se i coachingom. Ipak, navodi da je njen najveći uspjeh i doprinos zajednici to što je odgojila petoro izvanredne djece.

“Aisha je naša najstarija ćerka koja je advokat. Zatim Annisa koja je za životni poziv odabrala finansije. Hasan Deljanin, koji je dobio ime po stricu mog supruga, a magistar je u oblasti finansija, Kemal je izuzetno uspješan kao lični trener i naš najmlađi Zaim, koji je dobio ime po mom stricu, a trenutno studira”.

Sadmira je upoznala kada je imala svega 17 godina.

“Jedan od članova naše porodice je mislio da bi bili dobar spoj i predložio Sadmiru da se upoznamo. Sadmir i ja smo se zabavljali godinu i po, što je u to vrijeme, početkom devedesetih, u našoj zajednici u Americi bilo nezamislivo. Bilo je dosta izazova, zabavljali smo se krišom i, hvala Bogu, bila sam na sigurnom, ali kao majka nikad ne bih željela da doživim da se moja djeca zabavljaju sa nekim krišom od mene. Ovo važi kako za moje sinove, tako i za ćerke. Jako mi je bitno da znam gdje su i da su na sigurnom, i nikad se ne miješam u njihov izbor”.

Deljani su u Njujork doselili 1967. godine, a Hoti četiri godine kasnije – Sadmir, Suljo, Haso, Anisa, Adem, Esma, Kemal i Hasan. Donji red: Zaim, Aiša, Igbala, rahmetli Seva i Hurka.

Na pitanje kako je uspjela da uskladi studije, a istovremeno da bude supruga, majka i gusinjska snaha, znajući da su očekivanja od žena na izuzetno visokom nivou kada je u pitanju porodica i odgoj djece, odgovara da je studirala kada se udala, a da se po stupanju u brak poteglo i pitanje nastavka studija.

“Tada mi je svekar pružio nesebičnu podršku rekavši da, ako njegove ćerke mogu da se školuju, onda mogu i ja. Podrška supruga, njegove i moje porodice je bila izuzetno značajna u formiranju moje ličnosti, a kasnije u odgajanju petoro djece. Prije rođenja prve ćerke uspjela sam da položim sve ispite i kasnije diplomiram. Zatim sam napravila pauzu u karijeri i rodila četvoro djece tokom pet godina. Kada su sve četvoro počeli da idu u školu, moj muž je primijetio da sam počela da se dosađujem i predložio da počnem da radim. Tada sam se zaposlila u NEDA (National association for eating disorders). Kasnije sam promijenila nekoliko poslova, zadržavajući se na svakom po nekoliko godina. Potom smo se još jednom ostvarili kao roditelji, a ja sam nastavila sa karijerom, istovremeno odgajajući petoro djece”.

Djeca i suprug su podrška Esmi za osnivanje grupe

Djecu su, kako kaže, odgajali tako da znaju da su voljeni, poštovani, cijenjeni, ali isto tako su imala obavezu da pomognu u kućnim poslovima, kako ćerke, tako i sinovi.

“Znali su da sa nama mogu da žive do 26. godine i da, bez obzira na stanje na njihovom bakovnom računu, moraju da se isele nakon navršene 26. godine. Nijednom roditelju nije lako kada se njihovo dijete iseli iz porodičnog doma, ali i Sadmir i ja smo vjerovali da je to jedini način da oni postanu u potpunosti nezavisni i odgovorni mladi ljudi”.

IDEJA O STVARANJU GRUPE “RODILA SE IZ LJUTNJE”

Ideje o stvaranju GPNY Professional Networking grupe se, pojašnjava, “rodila iz – ljutnje”.

“Kako i imam svoj profesionalni profil na Linkedin sajtu, jednog dana sam dobila poruku od mlađeg člana naše zajednice koja je glasila ‘happy to see professionals from our community’. U tom trenutku sam se zapitala šta to uopšte znači, pitala sam se i da li ova osoba zaista smatra da je među prvim obrazovanim ljudima u našoj zajednici i da li je mislio da naša zajednica nema obrazovane ljude. I tako se rodila ideja o stvaranju GPNY Professional Networking grupe koja bi bila naša baza, gdje bi se profesionalci i preduzetnici iz naših krajeva međusobno povezali. Napomenula bih da svake godine veliki broj naše djece stiču fakultetske diplome. Mi imamo obrazovanje ljude, naša zajednica ima s kime da se ponosi”.

Grupa trenutno broji skoro 300 članova.

“Ljudi iz zavičaja su počeli da naseljavaju ove prostore prije nekih 60 godina, i broj ljudi porijeklom sa naših prostora broji više desetina hiljada. Šteta je da još nemamo udruženje koje bi povezalo članove naše zajednice na profesionalnom nivou, gdje bi ljudi dijelili informacije. Cilj nam je da okupimo mlade profesionalce i preduzetnike koji bi dijelili svoje iskustvo sa našim članovima, koji bi se međusobno povezali i sarađivali. Da im obezbijedimo trening i podršku u procesu zapošljavanja, apliciranja za školarine, za upis na fakultete, pomoć sa pisanjem CV-a, organizovanjem online časova maternjeg jezika za naše najmlađe. Takođe, jako je važno pronaći ljude koji bi dijelili iskustvo i znanje u oblasti finansija, trgovine dionicama, trust fondovima, životnim osiguranjima. Planiramo organizovanje online i uživo treninga/predavanja vezanim za navedene teme. GPNY nije moja grupa, ovo je grupa svih nas i za nas. Služiće strogo samo kao podrška svim članovima naše zajednice”.

Iako je projekat u startu izazvao veliko intersovanje, Deljanin kaže da je GPNY professional networking ideja koja je još u razvoju i koja se tek rađa.

“U prethodnih godinu dana sam imala sreće da se okružim predivnim ljudima i razmijenim mišljenje sa njima i steknem dojam o njihovim idejama i očekivanjima. U procesu je izrada web stranice u sklopu koje ćemo imati i chat koji bi omogućio članovima da direktno komuniciraju jedni sa drugima. Planiramo da se registrujemo kao neprofitna organizacija i osnujemo odbor. U međuvremenu, imaćemo sastanke sa svim članovima grupe nekoliko puta godišnje. Naša prethodna dva sastanka su bila jako uspješna i zahvaljujem se Safetu Metjahiću i Deanu Feratoviću koji su obezbijedili prostorije, kao i svim učesnicima”.

SLJEDEĆI SASTANAK ZAKAZAN ZA 6. JUN 2024

Ona je rekla da je sljedeći sastanak zakazan za 6. jun 2024.

“Ovog puta smo odlučili da to bude u malo svečanijem stilu i pozivamo sve zainteresovane profesionalce porijeklom iz našeg zavičaja da nam se pridruže na koktel zabavi. Možete se učlaniti u grupu preko Linkedina, a naziv grupe je GPNY Profesional Networking”.

Na pitanje koji je najbolji način da se bude uspješan, kaže da je jako bitno da znate ko ste, što ne mora nužno da bude povezano sa tim odakle ste, ali je jako bitno znati ko ste i šta želite od svog života.

“Istovremeno jako je bitno da prepoznate i da se okružite situacijama od kojih možete imati koristi i ljudima koji vas u svemu tome podržavaju. Na kraju, isto toliko je važno znati kada i koje situacije ne možete promijeniti, a ipak naći način da ih zaobiđete i ne dozvolite da vam budu kamen spoticanja”.

Arijela Balić

Suljo Deljanin – gusinjski Kristofer Kolumbo: San o povratku ostao samo pusta želja

Hasan Haso Deljanin već 55 godina živi u Njujorku: Od podstanara do vlasnika zgrada

 

Idi na VRH
error: Content is protected !!