Lirske brojanice Senadina Pupovića

Ljekar, slikar, muzičar i pjesnik Senadin Pupović zbirkom „Uski prolaz“ potvrđuje pjesnika koji voli i razumije život, darujući nam stihove kao putokaze djetinjstva, uspjeha, ljubavi i nostalgije. Pjesnička riječ koja traje i obavezuje

Senadin Pupović (Plav, 1962) u svojoj novoj zbirci „Uski prolaz“ daruje zavičajne, sjetne i ljubavne pjesničke brojanice.

Pupovićeva zavičajna poezija u kojoj dominiraju teme i motivi vezani za rodni kraj ili zavičaj jesu nit koja se proteže ovom zbirkom. Stihovima istražuje prirodu, tradiciju, običaje, istoriju i kulturu specifičnu za to geografsko područje. U ovim stihovima izražavaju se duboke emocionalne veze i identitet ljudi sa njihovim rodnim krajem.

Ljubav prema zavičaju – naglašava emocionalnu vezu pjesnika sa svojim zavičajem. On izražava duboku emociju prema rodnom Plavu, podvisitorskom kraju, koristeći poeziju kao sredstvo za izražavanje te ljubavi i povezanosti. Takođe, ova poezija obiluje i opisima prirodnih ljepota. Ovi opisi su inspirativni i emotivni. Kroz zavičajnu poeziju, pjesnik iskazuje elemente bogate tradicije, običaja. Pjesnik koristi svoje pjesničko stvaralaštvo da oživi tradicionalne priče, legende, rituale i folklorne elementa koji su dio nasljeđa pjesnikovog zavičaja. Sve je to sadržano u pjesmama: „Gledanje u dlan“, „Umjesto oproštaja“, „Kićenje auta“.

Pjesnik kroz prizmu zavičaja iskazuje i svoj lični identitet. Ova introspekcija rezultira pjesmama koje istražuju unutrašnje konflikte, borbe i trijumfe pjesnika u kontekstu svog zavičaja. Potvrđuju to pjesme „Plavski vrtlozi“, „Na jezeru“, „Kuća pored Lima“, „Biljeg“, Ibrove ruže“.

U ovoj poeziji sjećanja i nostalgija su česti elementi u Pupovićevoj zavičajnoj poeziji – to su elementi za istraživanje dubokih emotivnih iskustava. Sjećanje na djetinjstvo su, takođe, dragocjeni izvori u Pupovićevim pjesmama. U pjesmi „Nemirno dijete“ Pupović pjeva: „I dalje sam, eto, nalik nemirnom djetetu,/i dalje šerujem,/ne znam šta bi danas na to rekao moj otac“.

Jezičke i stilske posebnosti su ključne karakteristike zavičajne poezije koje doprinose autentičnosti i bogatstvu pjesničkog izraza. Ove karakteristike se odnose na korišćenje lokalnih izraza, jezičkih posebnosti i stilističkih elemenata koji su specifični za piščev zavičaj. Pjesnik u poeziju uključuje lokalna imena i geografske reference koja su značajna za njegov zavičaj. Ovi detalji dodaju autentičnost pjesmi i pomažu u stvaranju atmosfere koja je specifična za podprokletijsko podneblje. U pjesmi „Plavski vrtlozi“ ta leksika je dominantna: „Hor ću ti učinjet/ako mi ne dođeš na zijafet,/znam da ćeš havrike/ako ne dojavi ona čora/što ti ne učinje hise,/i helj si tri dana“.

U ovim pjesmama Senadina Pupovića, autor se fokusira i na ljubavna osjećanja: strast, sreću, tugu, čežnju. On često koristi simbole i metafore kako bi prenio dubinu i složenost ljubavnih osjećanja. Ovi simboli su nekada prirodni elementi (cvijet, ptica, sunce, mjesec) ili apstraktni koncepti (vatra, putovanje). U pjesmi „Ime u pijesku“, Senadin Pupović veli: „Napisaću ti jednom u predvečerje/ime u pijesku, da ostane trag/pred tvojim pogledom, iako znaš/da će prije vjetar/ispisati moja sjećanja“, a u pjesmi : „Promjena“: „Ne brini za tvoju dragu/ dok je u tvom zagrljaju,/ne može joj ništa ni vjetar/koji ne poznaje granice“, i u pjesmi „Zajedno“ zaključuje: „Kad sam pored tebe/ ne osjećam olovnu jesen, oblaci mi ne kradu jutro,/ volim sunce u tvom pogledu/… moram te sačuvati u pjesmi“. I sačuvao je u stihovima „Uski prolaz“.

Kroz svoje pjesme, Pupović nastoji da prenese dubinu i složenost ljudskih emocija koje proizilaze iz ljubavi, stvarajući tako djelo koje dodiruje srce čitalaca. U njegovim stihovima nailazimo na romantični idealizam, gdje se ljubav prikazuje kao nešto savršeno i neosporno.

Osim sreće i radosti, u njegovim stihovima provijavaju i tamniji aspekti ljubavi: bol, tuga, razočaranje. Svoje emocije pjesnik iskazuje i kroz pesimističke i tugaljive stihove koji odslikavaju složenost ljudskih odnosa: „“To je sjetna pjesma koja nosi nadu/ Kao sevdah na harmonici/ Kad se osluškuje skrivena čežnja“.

Kroz razlikost tema, emocija i stilova, Pupović pokazuje da ljubavna poezija ostaje jedan od najuniverzalnijih i najdubljih izraza ljudskih osjećanja, inspirišući i pjesnike i čitaoce.

U pjesmama koje posvećuje Huseinu Bašiću, Adnanu Bakoviću, Halimu Pejčinoviću, pjesnik Pupović na lirski način iskazuje kulturu sjećanja i pokazuje dužnost i lijepu obavezu pjesnika.

Ljekar, slikar, muzičar i pjesnik Senadin Pupović zbirkom „Uski prolaz“ potvrđuje pjesnika koji voli i razumije život, darujući nam stihove kao putokaze djetinjstva, uspjeha, ljubavi i nostalgije. Pjesnička riječ koja traje i obavezuje!

Prof. dr Draško Došljak

Izvor: Odgovor.me

 

 

 

Idi na VRH
error: Content is protected !!