Redizajniravši kultni restoran Delmonico’s na Menhetnu, porečki dizajner i arhitekta Sandro Užila dobio je priliku života, poslovni green card za američko tržište. Za Forbes Hrvatska ispričao je kako je izgledao njegov uzbudljivi uspon, kakve su mu primamljive ponude na stolu te koliko radi kako bi živio svoj san.

Njujorški restoran Delmonico’s ima istoriju dugu dva vijeka. Otvorili su ga braća John i Peter Delmonico iz Švajcarske 1827. godine. Smatra se prvim restoranom u Sjedinjenim Državama, a uz hranu i piće za njegovim su stolovima sjedjele i čavrljale neke od najprominentnijih osoba u modernoj istoriji. Uz brokere s Vol strita kojima je bio u blizini, piše Forbes, pohodili su ga američki predsjednik Tiodor Ruzvelt (Theodore Roosevelt), pisci Mark Tven (Mark Twain), Čarls Dikens (Charles Dickens), Oskar Vajld (Oscar Wilde), investicijski bankar J.P. Morgan, velški princ Edward VII i prvi francuski predsjednik Napoleon III. To je samo maleni dio glamurozne istorije mjesta koje je mladi porečki dizajner i arhitekt Sandro Užila dobio priliku redizajnirati.

Dogodilo se to nekako spontano. Darko Matošić, koji je danas menadžer restorana Delmonico’s, primijetio je njegov rad u restoranu Nosh u Rijeci i javio mu se. U početku nije bila ni riječ o kultnom restoranu, već o jednom drugom restoranu.

“Kad sam dobio vijest da će oni uzeti taj slavni restoran, nisam mogao spavati. To se ponovilo kad tri dana prije polaska u SAD još nisam od njih dobio plan prema kojem bih im složio 3D vizualizacije. Nisu ga mogli nikako naći. Stoga sam se odlučio sam snaći. Na internetu sam pronašao fotografiju glavne sale i koristeći znanja iz srednje i s fakulteta o perspektivama i izračunima izvukao sam 3D model sale. Prema njemu sam u te tri besane noći napravio devet različitih varijanti kako ja vidim prostor. Te su varijante bile gradirane od najmanje do najviše izmjena jer nisam znao šta smijem mijenjati zbog konzervatora pošto je zgrada istorijska znamenitost New Yorka. Kad sam došao gore sve sam im to pokazao i dobro je prošlo. Ljudi su ostali oduševljeni, rekli da žele raditi samo sa mnom”, ispričao je telefonski za Forbes Hrvatska Užila nakon povratka s medenog mjeseca u Majamiju.

U tih 15 dana dok je bio na putu, primio je upit da redizajnira lokal u Mančesteru, a zamolili su ga i da na povratku iz Majamija svrati u Njujork gdje ga čeka još jedan restoran kojem će promijeniti ruho. Projekat u Delmonico’su mu je otvorio vrata stranog tržišta o kojem je oduvijek sanjao. U SAD-u su bolji standardi, a posao se može odrađivati na daljinu, ne u potpunosti, ali ipak može, kaže Užila koji razmišlja da uskoro otvori i kancelariju s druge strane Atlantika.

“Svijet je mali, za 12 sati može se doći u Njujork. Tamo odem pogledati prostor i odraditi dogovore, a onda se u našo kancelariji u Istri razrađuju detalji. Malo je zahtjevno poslovati na oba tržišta zbog vremenske razlike, ali svakog dana radim od 7:30 do 1 ili 2 sata u noći pa nije problem. Po noći radim s Amerikom, po danu s Evropom”, smije se Užila.

ZANIMLJIVE ČINJENICE O DELMONICO’SU
– Delmonico’s je prvi fine dining restoran u SAD-u
– Prvi lokal koji se nazvao francuskom riječi restaurant
– Prvi restoran koji je uveo jelovnike
– Prvi koji je uveo bijele stolnjake
– Delmonico’s je stariji od Brooklyn Bridgea i Kipa slobode
– Nikola Tesla je tamo imao svoj sto i jedna od sala sada nosi njegovo ime
– JFK, Ruzvelt, Mark Tven i svi predsjednici i kraljevi su gostovali tamo
– Prvi restoran koji je dopustio ženama da dođu same bez muške pratnje na večeru
– Tamo je sniman film John Wick
– Prvi restoran o kojem je The New York Times pisao recenziju

DOGOVOR

“Nakon povezivanja sadašnji menadžer Delmonico’sa nije mi se javio mjesec dana. Onda se odjednom javio s ovim projektom. Kad sam išao u Njujork, doputovao sam u petak i sastanak je trebalo da bude odmah u subotu. No, javili su mi u petak uveče da je odgođen za ponedjeljak. U nedjelju sam dobio poruku da je prebačen na srijedu. Već sam mislio da je to sve neka prevara. Bilo je predobro da bude istina. Na kraju smo se našli u srijedu i sve je išlo kako je dogovoreno”, prepričava Užila.

U njegovom studiju je četvoro zaposlenih, a ima i sedam vanjskih saradnika. Trenutno rade na sedamdeset projekata. Među njima su i turističke vile u Motovunu, Kirmenjaku i Tari koje moraju biti gotove prije početka sezone, a bit će wow kako kaže naš sagovornik. Njegov tim radi i vlastite, unikatne dekoracije za prostore koje uređuje kako bi ostavili još veći dojam ekskluzivnosti. Dizajnira i proizvode za različite kompanije. Raznolikost projekata na kojima ga radi ga veseli, ali i, kako tvrdi, otključava dodatnu kreativnost u njemu.

“Svaki prostor ima svoju priču. Ne volim raditi iste stvari. Čak i kad radim naselja, u startu kažem investitorima da ne smiju sve kuće biti iste jer se dobije dojam da je to neki rizort. Uvijek gledam da interijer bude uklopljen u prostor, da ima poveznice s njim, a ne da ja imam neki svoj stil i da ga guram svugdje. To nije rješenje. Gledam da se građevine istovremeno i ističu i uklapaju, kao što je to izvrsno napravljeno s hotelom Park u Rovinju. To je meni najbolji primjer kako se može graditi moderno, a da se poštuje Istra i okolina”, kaže dizajner kojeg ljuti što se lošom arhitekturom narušava krajolik koji gleda od djetinjstva.

Smatra da je prava katastrofa kad usred nekog istarskog sela nikne ogromna bijelosiva kocka, napravljena što prije sa što jeftinijim materijalima.

“Boli me srce, gubi se autentičnost krajolika. Ljudi dolaze u Istru vidjeti prirodu, stare gradske jezgre, baziliku, autohtonu arhitekturu. S takvom nesuvislom izgradnjom sve se to gubi i rezultat je nešto što možete vidjeti bilo gdje u svijetu, na destinacijama koje su jeftinije od Istre. Ljudi će to shvatiti i prestati dolaziti”, tumači on.

Iako mu se poslovne prilike pružaju po svijetu, Užila je snažno vezan za Istru i ne namjerava svoj dom potražiti negdje drugo. Sa 14 godina otišao je u Trst u srednju školu za geodeta jer mu je, kako je rekao, majka odgovorila da je upravo to zanimanje u kojem se crta i dobro zarađuje. Danas uspješni dizajner još kao dijete volio je crtati, to je dar koji je naslijedio od oca. U Trstu je završio i fakultet visokogradnje, a išao je i na specijalizaciju za 3D dizajn u Veneciju. “Išao sam na visokogradnju jer je svugdje u Evropi glavni inženjer pa onda arhitekt. I onda sam rekao bit ću inženjer s ukusom.” Nakon toga vratio se u Hrvatsku gdje je radio na legalizacijama, a potom se 2018. godine osamostalio.

Posao mu je buknuo s pandemijom koronavirusa, a otada je nastavio nizati odlične rezultate. “Iduća godina nakon početka pandemije koronavirusa je bila četvorostruka bolja, a svaka iduća još dvostruko bolja od prijašnje”, kaže Užila. Njegove želje za budućnost su skromne, prizemne – želi okupiti tim od desetak ljudi s kojima će raditi ekskluzivne projekte po cijelom svijetu, otvarati kancelarije gdje će već imati veći broj zaposlenih i živjeti u Istri.

Izvor i foto: forbes.vijesti.me