Od 1989. godine, kada je prvi put kročio na američko tlo, Aleks Selimaj je radio više poslova, otvorio i uspješnu školu tekvondoa, ali je ljubav prema fotografiji preovladala.

Zainteresovanost prema toj umjetnosti se rodila još u osnovnoj školi kada je sa vršnjacima učio kako se fotografija razvija u mračnoj komori. Bio je opčinjen, ali nije imao mogućnost da afinitete prema toj vrsti umjetnosti pretoči u djelo jer nije imao foto-aparat.

“Jedan od braće iz Amerike je bio došao na odmor u Gusinje i donio kamere koje je ostavio. Tada sam počeo intenzivno da se zanimam i učim o fotografiji”, sjeća se Aleks, koji se danas trudi da svaki slobodan trenutak provede sa kamerom u rukama, a zahvaljujući toj strasti nastale su možda i jedne od najljepših fotografija prirodnih ljepota Gusinja i Plava.

Ljubav prema Gusinju i Plavu Aleks je prenio na suprugu Wei Sun, poznatu muzičarku koja svira na guzhengu. Gusinjska snaha je izuzetno cijenjena umjetnica u Njujorku, a nastupala je, između ostalog, nekoliko puta u Karnegi holu i na Brodvej šouu. Zbog Aleksa je snimila spotove u njegovom rodnom mjestu.

ODLAZAK U SAD

Selimaj je imao tek 20 godina kada je, nakon odsluženja vojnog roka, riješio da napusti voljeno Gusinje i pođe kod porodice koja se, malo po malo, preselila u Njujork.

Kao i ostala braća, koja su u Ameriku došla zahvaljujući najstarijem, Brunu Selimaju, koji je na Menhetnu otvorio nadaleko poznati restoran, i Aleks je u početku radio u ugostiteljstvu.

“Počeo sam da radim kod brata u restoranu, ali se nijesam dugo zadržao u toj branši. Počeo sam da se bavim drugim poslovima, a istovremeno sam od zarade kupovao fotografsku opremu i fotografisao u SAD”, priča on.

S aparatom oko vrata otkrio je maltene sve prirodne ljepote Gusinja i Plava. I počeo da stvara svoj svijet pretočen u fotografije.

“Kada sam bio mlad prirodne ljepote me nijesu privlačile kao kad sam sazreo. Kada sam jednom prilikom otišao iz Njujorka u zavičaj i vidio sve one planine, ljepotu, zaprepastio sam se. Pitao sam se gdje sam bio i kako nisam primijetio ovu ljepotu do sada. I onda sam počeo da fotografišem, da nalazim što interesantnija mjesta za fotografiju.

Nizale su se fotografije nestvarnih prirodnih ljepota, pa sam na Facebooku otvorio stranicu, da bi ljudi mogli da vide šta se sve može vidjeti u Gusinju i Plavu i okolini ta dva grada. Ubrzo sam shvatio da nije dovoljna fotografija, pa sam kupio kamere i počeo da snimam videa. Snimio sam 2015/2016. pet dokumentaraca iz Plava i Gusinja o ljepotama ta dva grada, raseljavanju, iseljenicima koji dolaze u zavičaj tokom ljeta… Povezao sam se sa jednom televizijskom kućom iz Skadra i dosta su mi pomogli, tako da su dokumentarci urađeni profesionalno. Snimljeni su na albanskom jeziku i, nažalost, nisu prevedeni ni na jedan drugi. Ima interesovanja da se prevedu na druge jezike”, ističe Selimaj.

Na pitanje kojih pet fotografija su, po njegovom mišljenju, najupečatljivije, a kojih pet mjesta su mu najdraža, Aleks kaže da je “teško izdvojiti pet, jer ima toliko lijepih mjesta”.

“Zavisi i od vremena kakvo će jedno te isto mjesto da izgleda. Na primjer, zavisi da li se fotografiše ujutro kada je magla, tokom dana kada izgrije sunce, ili kada pada snijeg, kiša…

Sa fotografijama se ne zna. Mislite da imate odličnu fotografiju, a kada je otvorite na kompjuteru vidite da nije ono što ste očekivali. I obrnuto, nekada ne očekujete ništa posebno, a dobijete izuzetnu fotografiju. 

A pet fotografija… Vodopad, izvor u Vusanju, planine u Grebajama, Hridsko jezero, Plavsko jezero…

Prije nekoliko godina šetao sam planinama iznad Plava. Ne znam gdje sam sve išao jer je bilo toliko meni nepoznatih puteva. Naišao sam na prelijep predio gdje su bili stari, nekadašnji katuni, štale, i napravio sam izuzetno lijepu fotografiju. Pritom je bio i divan dan za fotografisanje.

Nakon nekoliko godina zvali su me neki ljudi iz Ulcinja da sa tom fotografijom učestvujem na izložbi. Poslao sam im još nekoliko fotografija, a jedna od tih koje sam napravio tog dana u planinama iznad Plava osvojila je prvo mjesto. Bila je daleko najljepša slika u Crnoj Gori”, s ponosom kaže Selimaj.

Aleks često fotografiše i u SAD.

“Nemam te emocije kao kad sam u rodnom mjestu. Priroda Gusinja i Plava me više motiviše, svjestan sam da su tim stazama hodili moji preci i trudim se da našim mlađim generacijama omogućim da makar preko fotografija upoznaju rodno mjesto svojih roditelja”, kaže Selimaj.

Zbog toga je Aleks i aktivan na društvenim mrežama, a njegove fotografije zainteresovani mogu vidjeti na web sajtu www.alexselimaj.com.

SUPRUGU ZAPROSIO NA PROKLETIJAMA

Suprugu je upoznao u Njujorku, gdje ona radi kao profesorica muzike i poznata je muzičarka koja svira na guzhengu.

“Imala je školu u zgradi u kojoj sam radio. I, malo po malo, rodila se ljubav”, s osmjehom na licu priča Aleks.

To što ona dolazi iz Kine, koja je za naše ljude iz Crne Gore nepoznata i rijetki su brakovi sa ženama sa tog područja, nije bila prepreka za ljubav.

“Ima mnogo porodičnih običaja koji su veoma slični. Kineskinje su izuzetno vaspitane i kulturne, familijarno su orijentisane i privržene porodici. Gaje veliko poštovanje prema suprugu i brinu o svemu. Nije se desilo da dođem kući a da me ne čeka spremljen ručak ili večera. To vam ističem jer ona uspijeva da, pored svih svojih obaveza, najviše pažnje posveti porodici”.

Kada su prvi put zajedno posjetili Gusinje, Wei Sun je odmah stekla prijatelje.

“Odmah se snašla sa mojim rođacima i svi su je zavoljeli. Naučila je i da sprema našu hranu. Čak su i njeni roditelji i rođaci zavoljeli našu hranu, par puta sam ih vodio u restoran ‘Čakor’ u Bronksu, prezadovoljni su bili i uvijek me pitaju kad ćemo ponovo da idemo.”

Aleks je Wei Sun zaprosio na vrhu Podgoja na Prokletijama.

“Čekao sam lijep dan i rekao sam joj da idemo da se fotografišemo. Nije znala za moj plan o prosidbi. Kada smo stigli na vrh, zaprosio sam je. Bila je začuđena. Pristala je, mada je kasnije u šali govorila da je morala jer se plašila visine i nije joj bilo svejedno”, smije se Aleks, koji je prije prosidbe bio s njom u vezi tri godine.

Kao i supruga, i Aleks dijeli ljubav prema muzici.

“Od 1985. sviram na čifteliji, to je albanski instrument. Često sviram u apartmanu i ona me je slušala. Pitao sam je da li se to može izvesti i na njenom instrumentu, odgovorila je potvrdno. Odmah je počela da svira. Tako smo počeli da sviramo zajedno. Bili smo na televiziji Albanije, našli su me na internetu i uporno zvali. Svirali smo uživo. Imali smo i par zajedničkih nastupa u Njujorku. Nastupali smo i za Kinesku novu godinu, a bio sam obučen u albansku narodnu nošnju”, kaže Selimaj.

“OPASAN” FOTOGRAF

Aleksa su privlačili borilački sportovi, posebno tekvondo. Trenirao je, stekao dovoljno znanja i iskustva, pa je 1993. godine otvorio svoju školu u Bronksu, a kasnije još jednu. Škola je radila do 2008. godine.

“Dvije – tri sedmice nakon što sam otvorio školu imao sam 60 polaznika. Većinom su bili iz naših krajeva. Dugo su trenirali kod mene, pojedini čak po deset – petnaest godina. Dobili su crne pojaseve…”, priča Aleks Selimaj.

Škola je radila isključivo zbog njegove ogromne ljubavi prema tekvondou jer, kako kaže, to nije sport gdje mogu da se zarade pare.

“Tim sportom sam se u Crnoj Gori malo bavio, a ovdje mnogo više. Tekvondo tada nije bio toliko poznat i popularan, ali je, pored džudoa, jedini olimpijski borilački sport. Izuzetno je lijep, oni koji treniraju su izuzetno razgibani, a to možete najbolje da vidite u filmovima”, kaže Selimaj.

Aleks je sa suprugom posjetio Kinu. Oduševljen je s njihovim načinom života. Ljepote plavske i gusinjske opštine pokazivao je svim ljudima koje je upoznao.

Prije dvije godine supruga mu je pomogla u toj promociji.

“Došao sam na sjajnu ideju: da na jezeru u Vusanju snimimo spot. Sve sam organizovao, prebacio njen instrument iz Njujorka, jer mi je bila želja da se ljepote tih krajeva vide bolje, više, drugačije, pa i na ovaj način. Napravili smo splav od dasaka i plovila je na jezeru dok sam snimao. Plašio sam se da ne padne u jezero jer je duboko… Kad smo završili kazao sam joj: ‘Hvala ti puno, znaš li kako sam se uplašio…’ Kaže ona: ‘Zašto?’ Kažem: ‘Zato što si mogla da padneš u jezero’. ‘Pa šta’?, odgovorila mi je nonšalantno. ‘Instrument će se osušiti, kupićemo drugi…’”, ispričao nam je Aleks.

Od Gusinja do Njujorka i natrag, životni put Aleksa Selimaja je vrlo živopisan. Mir i sreću je našao sa suprugom Wei Sun, sa kojom i dalje dolazi u rodno Gusinje i nanovo se opčinjava ljepotama koje je priroda podarila toj malenoj opštini. Još kada zasviraju zajedno, njihova ljubav se spoji u najljepšu melodiju, bilo da su u Njujorku, Kini, ili ispod njegovih rodnih Prokletija.

Sead Hodžić

Foto: www.alexselimaj.com

UPOZORENJE: ZABRANJENO JE PREUZIMANJA TEKSTA I FOTOGRAFIJA BEZ PRETHODNE SAGLASNOSTI REDAKCIJE PORTALA REVIJE FOKUS