Ovdje smo jer se sada u Gazi događa genocid nad Palestincima, u tandemu s metodično oportunističkim etničkim čišćenjem koje sprovodi Izrael u istočnom Jerusalimu i na Zapadnoj obali. Ovdje smo jer je naša ljudskost na iskušenju – jer će nas buduće generacije osuđivati što smo dopustili da broj mrtvih pređe 10.000, uglavnom djece i žena. Ovdje smo jer, kada nas naši unuci budu pitali “Gdje ste bili tokom masovnog ubistva Palestinaca 2023.?” nećemo se moći skrivati iza izgovora poput “nismo znali”.

Znamo! Naše vlade znaju. Svi znaju jer zvanični predstavnici Države Izrael ponosno i otvoreno proglašavaju svoju genocidnu namjeru. Nije li izraelski premijer citirao biblijske spise kako bi opravdao brisanje Palestinaca iz Gaze? Zar ključnim ministarstvima države Izrael ne upravljaju fundamentalistički ekstremisti koji prodaju ono što se može opisati samo kao mesijanska vizija zemlje od rijeke do mora predane u potpunosti u ruke doseljenika, ispražnjenih od Palestinaca? Ne. Niko više ne može glumiti neznanje.

Zbog toga smo ovdje. Da kažemo našim vladarima:

Dosta! Prekinite klanje ili će vas zaklani proganjati u snu do kraja vaših dana.

Dosta! Nikada vam nećemo dozvoliti da zaboravite da pomažete i podržavate zločine protiv čovječnosti, čak i ako se Međunarodni krivični sud osramoti ćutanjem.

Ali, prijatelji, da bismo bili na pravoj strani humanizma, moramo biti jasni ko je ovdje neprijatelj čovječanstva: to nije narod Izraela, jer i on pati. Nisu Jevreji izvan Izraela – na isti način na koji zločine Britanskog carstva u Keniji i Indiji nije učinila većina Britanaca koji su takođe pretrpjeli nasilje i eksproprijaciju pod istim britanskim vlastima – i na isti način na koji se naši izraelski prijatelji i drugovi danas guše pod izraelskim aparatom za aparthejd.

Dozvolite mi ličnu napomenu. Još 2015. godine, dok sam se borio protiv finansijske oligarhije tokom mog kratkog mandata kao ministra finansija moje Grčke, oligarhijske novine su mislile da su me umanjile karikaturom koja me je prikazivala kao figuru nalik Šajloku (Jevrejin, lik iz Šekspirove drame “Mletački trgovac”). Ono što ovi idioti nisu shvatili je da je pokušaj da se ukalja moj imidž upoređivanjem sa Jevrejinom bio i ostao znak časti.

Kad god me neki antisemit spoji sa ljudima koji su tako dugo hrabro patili od rasizma, osjećam se duboko polaskanim. Sve dok se jedan Jevrejin osjeća ugroženim antisemitizmom, ja ću nositi Davidovu zvijezdu, željan i spreman da me se ubroji u Jevreje.

U isto vrijeme, sve dok je jedan Palestinac terorisan, lišen vode, bombardovan, osakaćen ili ubijen, ja ću nositi palestinsku zastavu kao simbol solidarnosti sa narodom koji živi u državi aparthejda koju su izgradili reakcionarni Izraelci koji povređuju moj jevrejsku i arapsku braću i sestre, i potpiruju rasizam – koji, ironično, uvijek stvaraju prekaljenu raznolikost antisemitizma.

Evo pitanja za dobronamjerne ljude koji misle da vjekovni pogromi nad Jevrejima, koji kulminiraju u jedinstveno zli Holokaust, stavljaju na nas dužnost da branimo Izrael šta god da je:

Koliko daleko mora ići izraelsko etničko čišćenje Palestinaca prije nego što nas naša potpuno opravdana kolektivna krivica za Holokaust više ne sprječava da se suočimo s izraelskim etničkim čišćenjem Palestinaca?

Dok i posljednji Palestinac ne bude ubijen ili prognan?

Da li je ovo nasleđe koje želimo da ostavimo iza nas koji se istinski protivimo antisemitizmu u svim njegovim oblicima?

Da li NEKO misli da se naša krivica za Holokaust može oprati palestinskom krvlju? Ne vjerujem.

A sada poruka onima za koje Hamasovi zločini opravdavaju sve zločine koje Izrael, podržan od Zapada, nanosi palestinskom narodu.

Zar nismo naučili lekcije iz novije istorije? Neosporna činjenica da su Sadam, Gadafi i Talibani bili krvoločni tirani bila je užasan razlog za invaziju i bombardovanje u paramparčad narod Iraka, Libije i Avganistana.

Razmislite i o ovome: Šta da Hamas nikada nije postojao? Šta da su palestinski predstavnici priznali Izrael i položili oružje? Šta bi se sada dešavalo? Nema potrebe spekulisati. Pogledajte samo Zapadnu obalu gdje nema Hamasa i gdje palestinske vlasti sarađuju s Izraelom: masovna ubistva, deložacije, kolektivno ponižavanje, metode aparthejda, etničko čišćenje Palestinaca na Zapadnoj obali. Jasno je da je fokusiranje na Hamasove zločine jeftin trik za ignorisanje pravog uzroka ovog beskrajnog, jednostranog zločina protiv palestinskog naroda.

U međuvremenu, naše etablirane stranke vlasti, ako budu pritisnute, reći će vam da je njihova ideja mirne budućnosti rješenje dvije države. Oni lažu! Oni znaju da je Netanjahuov životni cilj uvijek bio da rješenje dvije države učini nemogućim i etničko čišćenje trajnim – cilj koji su mu Evropa, Britanija i Sjedinjene Države dozvolile da ispuni – veliki dar Hamasu koji koristi stalnu patnju Palestinaca kao izgovor za njegove neoprostive zločine. U tom trenutku naši zapadni vladari osuđuju Hamas i podržavaju Netanjahua da ubija ostatke rješenja dvije države daleko gorim zločinima čija je krajnja žrtva Zapadno rješenje dvije države. I tako se sprovodi plan Netanjahua i izraelskih rasističkih fundamentalista da unište rješenje dvije države. Uz saglasnost naših zapadnih lidera!

Zato smo tu. Zato što su naši zapadni vladari jasna i prisutna opasnost za svjetski mir. Šta sada treba učiniti? Četiri stvari za početak.

Trenutni prekid vatre.

Oslobađanje svih talaca, Hamasa i hiljada koje drži Izrael.

Embargo na oružje i ekonomske sankcije Izraelu.

Trenutno priznanje, simbolično, ali ključno, palestinske države na svim zemljama koje Izrael okupira od 1967.

I, naravno, mirovni proces, pod Ujedinjenim nacijama, podržan od strane međunarodne zajednice da okonča aparthejd i da zaštiti jednake građanske slobode za sve – bilo kao dio dvije multietničke države ili jedne zajedničke sekularne.

Naši vladari neće forsirati ništa od ovoga. Zbog toga smo ovdje. Zbog toga ste ovdje.

Kada vladari iznevjere istoriju, narod je taj koji mora da pravi istoriju.

Pozdravljam vas sve. Carpe DiEM!

Autor: Yanis Varoufakis

Izvor: PCNEN

Foto: Yanis Varoufakis (Printscreen/DiEM 25)