„Svakim napadom imate osjećaj da zgradu pogađa zemljotres, osjećam kako mi od straha lupa srce, a čitavo tijelo trese”, kaže Nadija, koja ne želi da otkrije pravo ime.

U ponedjeljak ujutro probudio ju je zvuk razbijanja vrata i prozora.

„Bombardovanje je počelo u 08:00 satu ujutro i trajalo je do ponoći. Nije stalo ni na sekund.”

Majka dvoje djece, jednog od pet godina, drugog od tri meseca, bila je u stanu koji je njena porodica upravo kupila i uredila.

Bila je sama sa dječacima dok je njen muž, ljekar u međunarodnoj humanitarnoj organizaciji, pomagao ranjenima.

„Šta se dešava? I kad će prestati?”, pitao ju je stariji sin.

Nadija kaže da je jedini način da pokuša da ga umiri da mu kaže da „zvuk eksplozije koji čuje dolazi nekoliko trenutaka kasnije nego što se stvarno desi” – i da tako znaju da su bezbjedni.

To je ona vrsta znanja koje se ne očekuje od jednog petogodišnjaka, ali za Nadiju je to najbolji način koji joj u ovom trenutku pomaže da izdrži.

Eksplozije, međutim, i dalje ostavljaju dubok trag, jer je njen tromjesečni dječak počeo da ima napade, odbijajući da jede.

Poslednjih nekoliko dana Nadija je odbijala da napusti kuću, u kojoj „svaki ćošak čuva neku uspomenu”.

Ali, u ponedjeljak uveče, čula je komšije kako trče niz stepenice i viču: „Bježite! Bježite!”.

Mlada majka je oklijevala nekoliko sekundi, dok je njen mozak pokušavao da shvati šta da ponese.

Potom je briznula u plač od nemoći i straha.

Napustila je zgradu sa dvoje djece, ali je rekla da više nije mogla da prepozna sopstveni kraj jer su zgrade u njenom bloku bile sravnjene sa zemljom.

Sada pokušava da bezbjedno stigne do kuće njenih roditelja.

„Gdje da se sakrijete kad smrt stiže sa neba?”, dodaje.

Nadija i drugi stanovnici Gaze sa kojima je BBC razgovarao kažu da su razaranja u Gazi već do sada neviđena.

“NIGDJE U GAZI NIJE BEZBJEDNO”

U luksuznoj obalskoj četvrti Rimal, tridesetdevetogodišnja Dina se skrivala od izraelskih vazdušnih napada sa majkom, ocem, sestrom i dvoje nećaka u njihovoj vili sa vrtom.

Ova oblast je obično mirna stambena četvrt oko tri kilometra od gradskog centra.

U ponedjeljak poslije podne, porodica je čula kako započinje teško bombardovanje po kraju.

„Mislili smo da smo bezbjedni u kući, ali odjednom i bez ikakvog upozorenja prozori su se razbili, a vrata su se zalupila i razbila. Djelovi krova su nam se obrušili na glave”, kaže Dina.

Šokirani, ostali su unutar oštećene kuće dok je još šest vazdušnih napada pogodilo njihov kraj, dodaju.

Čim se situacija malo smirila, Dina i njena porodica su počeli da bježe u pokušaju da spasu živote, ostavivši sve za sobom.

Otrčali su do bolnice, gdje im je ukazana pomoć za njihove povrede.

Dina kaže da su imali sreće da njihove rane nisu bile duboke.

Kad su se vratili u kuću da pokupe neke stvari, vidjeli su da je ona potpuno sravnjena sa zemljom.

Trenutno su odsjeli kod druge porodice, a Dina i dalje pokušava da se oporavi od šoka i „gubitka doma, naših uspomena i mjesta na kom smo se nekad osjećali bezbjedno.”

“Nigdje u Gazi nije bezbjedno”, dodaje ona.

BOLNICE IMAJU PROBLEMA DA SPASU ŽIVOTE

U bolnici Alšifa, najvećoj ustanovi u gusto naseljenom pojasu, direktor bolnice, doktor Muhamed Abo Sulejma, kaže da je situacija teška.

„Poginulo je najmanje 850 ljudi, a povrijeđeno više od 4.000″, kaže on.

Bolnice rade na agregate otkako je prekinuto snabdijevanje strujom u Gazi i imaju dovoljno električne energije samo za još tri dana, dodaje.

Otkako je Izrael najavio potpunu blokadu Gaze, odsoljena voda je sada rijetka u bolnici.

Doktor Abo Sulejma kaže da oni sada moraju da raspoređuju upotrebu čiste vode po prioritetima, samo za „slučajeve kojima život od toga zavisi”, dok su druga odjeljenja u bolnici morali da zatvore kako bi pomogli u spasavanju života.

Doktor se plaši za bezbjednost pacijenata, ali i osoblja.

Kaže da se gađaju ambulantna kola i da je jedan ljekar poginuo na putu do bolnice.

Prema Agenciji Ujedinjenih nacija za palestinske izbjeglice (UNRVA), masovno raseljenje rapidno se povećalo u poslednja 24 časa, a više od 187.000 stanovnika Gaze pobjeglo je sada iz domova tražeći sklonište.

I dok se teška bombardovanja nastavljaju, agencija je uspjela da pruži utočište za 137.000 ljudi, ali se brine da će uskoro popuniti kapacitet.

PRAZNE PRODAVNICE

Išak (27) je nekada živio sa postarijom majkom, ocem, snajom i njeno petoro djece u četvrti Šudžaija.

Kada je izraelski premijer Benjamin Netanjahu poručio zemlji da ulazi u „dug i težak rat” posle Hamasovih subotnjih napada, Išak i njegova porodica su se spremili za ono što je uslijedilo.

Sakupili su najveće dragocjenosti I, noseći male torbe, potražili su sklonište u centru grada.

Na putu do tamo, dvadesetočlana porodica pokušala je da se snabdije osnovnim namirnicama, ali su radnje već maltene bile prazne, jer su mnogi stanovnici Gaze požurili da naprave zalihe čim su čuli za subotnje napade.

Na kraju su završili skrivajući se u skloništu od vazdušnog napada u stambenoj zgradi u centru, zajedno sa drugim porodicama.

„Ostali smo tamo duže od 48 sati, bez struje i vode”, kaže Išak.

U ponedeljak ujutro, izraelska vojska im je poslala poruku da se evakuišu iz zgrade usred noći.

Njihovo bjekstvo bilo je osvijetljeno samo bljeskovima vazdušnog napada.

„Oko sebe smo vidjeli isključivo ruševine zgrada.”

Pošli su na sjever od centra grada u jednu od obično mirnijih stambenih četvrti, ali su ubrzo vidjeli da je i tamo „većina zgrada sravnjena sa zemljom”.

Išak i njegova porodica su se krili više od 12 sati u mračnom nižem prizemlju razrušene zgrade zajedno sa još deset porodica.

„Živimo u apsolutnom strahu od onoga što će nam naredni sati donijeti i molimo se svi zajedno da budemo sigurni”, kaže on.

Još uvijek ne znaju šta da rade ili kuda da idu.

Izvor: BBC na srpskom

(Niko od sagovornika sa kojima je BBC razgovarao nije želio da budu objavljene njegove fotografije)

Foto: Gaza (Printscreen/New York Post)