Prije pola vijeka Sajo Mrkulić je rodno Gusinje zamijenio Sarajevom. U ondašnjoj državi, Titovoj Jugoslaviji, odlazilo se i dolazilo od Triglava do Đevđelije, i domovina je širom otvarala vrata svoj svojoj djeci.

Od mladalačkih snova do oreola jednog od najuspješnjih privrednika BiH dug je i trnovit put. Naš Gusinjanin iz Sarajeva, ili Sarajlija iz Gusinja, ovako se identifikuje:

“Ja sam Gusinjan, rođen u Gusinju, živim u Sarajevu. Ne može niko više voljeti rodno mjesto nego što volim ja, ali igrom slučaja i sudbina koja nas iz Gusinja tjera, sve generacije, zato što nema razvoja, ništa, da svi budemo po svijetu negdje… Neko je imao sreće da bude u Americi, neko u Bosni, neko u Zapadnoj Evropi… Imao sam sreće da budem u ovoj prelijepoj zemlji koja se ne razlikuje puno od Crne Gore, gdje su ljudi slični kao u našim krajevima”, kaže u razgovoru za emisiju “Naši u svijetu”, RTCG, Mrkulić.

Svi su se, kaže, odselili 60-tih i 70-tih godina, ali svi se vraćaju Gusinju. Njegove dvije sestre žive u Gusinju, same, jer su im djeca po Evropi.

Ovog ljeta, tačnije 20. avgusta, biće 50 godina otkad živi u Sarajevu.

Mrkulić je vlasnik hotela “Holivud” i Hils” u kojima nudi brojne sadržaje. Više od 900 soba najčešće su ispunjene gostima iz regiona. Ali, stižu i sa svih kontinenata. Ima oko 500 zaposlenih.

“Put je za svakog trnovit, posebno kada ljudi moraju da odu iz svog rodnog kraja, da počnu iz početka… I to kad odete vani morate dostići nivo čovjeka koji živi u tim krajevima. Uloži se malo više truda, malo više rada, upornost, i na kraju to uđe u krv i onda sa tim radom koji je, bar kod mene, bio i po 16 sati, rezultati su dolazili. Trebalo je imati hrabrosti”.

Do 1996. godine je bio u Sloveniji i Njemačkoj gdje se bavio trgovinom. Vratio se 1996. i bio u svemu prvi. Otvorio je prvi internet kafe, prvi privatni hotel, prvi parking, prvu pijacu, prvi je koji je napravio hotel u kojem se mogu održati sva sportska takmičenja, a i kongresi do 5.000 ljudi.

“Većina komentariše da je grad u gradu”, kaže.

Pošto je Sarajevo posle rata bilo razrušen grad, kaže, trebalo je sve obnoviti i napraviti.

“Imao sam sreću, banke su me pratile, napravio sam dva velelepna hotela sa više od 900 soba, bazenima, kongresnim dvoranama… I mislim da sam uspio, u onom smislu da sam djecu izveo na pravi put. Još nekoliko godina i predaću ovo njima”.

Među najbrojnijim gostima su ljudi iz Crne Gore jer su prepoznali kvalitet.

“Za sav uspjeh je “kriva” moja supruga koja je preuzela odgovornost i posvetila se djeci i odgajala ih, a ja sam bio posvećen biznisu. Stariji sin je magistar nauka, više je vezan za građevinu, ćerka je ekonomista, ali ne radi ovaj posao, drži najveći salon vjenčanica i haljina u BiH, a najmlađi sin će me vjerovatno prevazići u ovom poslu jer ga voli. Morate biti prvi i morate vjerovati u svoj posao, morate puno raditi, ima jako puno odricanja, ko nije spreman na to bolje da ne počinje nikakav biznis. I morate biti sigurni u ono što radite, jer ako niste optimista, nema uspjeha sigurno”, kazao je Mrkulić.

Foto: Printscreen/RTCG