Admira Ismić i Boško Brkić ubijeni su snajperskim hicima 18. maja 1993. na Vrbanja mostu dok su pokušavali da napuste opkoljeno Sarajevo i pobjegnu od strahota rata.

Njihova ljubavna priča je obišla čitav svijet, a oni su proglašeni sarajevskim Romeom i Julijom.

ISKRENA LJUBAV

Fotografija njih dvoje zagrljenih na mostu nikoga nije ostavila ravnodušnim.

Admira i Boško (Foto: Printscreen/Al Jazeera)

Iako je prošlo 30 godina od ovog zločina, bol i tuga su podjednako prisutni, a za portal “Avaza” majka Admire, Nedreta Ismić, kroz suze je rekla da joj je iz godine u godinu sve teže i teže.

“FALI TOLIKO KO NIKAD NIKO”

“Znate pjesmu “Nebesko platno” od Crvene jabuke, prva strofa opisuje ono kako se osjećam”, rekla je Ismić.

U pjesmi o kojoj Admirina majka priča, “Crvena jabuka” spominje ljubav Boška i Admire.

Foto: Printscreen/Al Jazeera

“Fališ ko kiša kad dođu suše, fališ ko osmijeh u vrijeme suza, magija tvoja, s potpisom duše, fali toliko ko nikad niko”, ovo je stih kojim je svoju bol opisala Nedreta Ismić, majka Admire.

Dodala je da je sada sama, pa joj je i zbog toga teže sve da podnese.

“Kako starim sve više mi fali, sama sam. Umro je i moj muž i Boškova majka, ostali smo Admirina sestra i ja”, ispričala je Ismić za portal “Avaza”.

Foto: Nedreta Ismić (Printscreen/Al Jazeera)