Dvadesetpetogodišnji mladić Nikola Bezmalinović s ostrva Brač nije ni slutio šta će u životu postići kada se je jednog dana 1910. iskrcao u njujorškoj luci iz parobroda bez ijednog dolara u džepu.

Big Bez ostvario je svoj američki san o uspjehu.

Nikola Bezmalinović (Nick Bez) rođen je u Selcima na Braču 1895. godine. Kao mladić posvetio se ribolovu. Ali, priča o obećanoj zemlji s druge strane okeana privukla je njegov preduzetan duh i uputio se u svijet. Zaputio se u SAD sa pozajmljenih 15 dolara od oca. Ukrcao se je na italijanski brod i u New York je stigao 1910. godine. Radio je u restoranu, sve dok nije dovoljno zaradio za put na Zapad. Bio je upoznat s činjenicom da brojni Hrvati iz njegovog kraja žive u Tacomi. Kad je zaradio dovoljno, kupio je ribarski brod koji je lovio potegačom pa je radio kao ribar. 1919. je godine postao američki državljanin, a ime i prezime je amerikanizovao u Nick Bez. Jedini početni kapital koji je imao bila je njegova izuzetna fizička snaga, ribarsko iskustvo stečeno u najranijoj mladosti i silna volja za uspjehom. Uputio se odmah na Zapadnu obalu jer je znao da tamo ima mnogo Hrvata koji se bave ribolovom. Započinje svoj životni put kao ribar. Samo šest godina ribarenja bilo mu je potrebno da bi postao vlasnik velikog ribarskog broda plivaričara za lov lososa.

Kao vlasnika ovog novog ribolovnog alata – plivarice, odlučio se na ribolov u bogatim vodama Aljaske. U to vrijeme plivarica je bila novost. Kao i na Jadranu lovilo se tratama, obalnim potegačama. Te su mreže vukli konji i bilo je potrebno puno radne snage za ovaj tip ribolova koji je uz to bio limitiran konfiguracijom morskog dna i blizinom obale.

Kada se pojavila plivarica, pobunili su se vlasnici trata jer je ovaj novi, mnogo efikasniji ribolovni alat, ugrozio njihovu egzistenciju. Nastao je otvoreni sukob  između plivaričara i tratara. Nick Bez je organizovao plivaričare i predvodio ih u sukobu s tratarima. Bio je to žestok sukob u borbi za egzistenciju i afirmaciju novog ribolovnog alata koji će ubrzo revolucionirati ribolov. U tom sukobu Nick Bez izlazi kao pobjednik, a tom pobjedom započinje novo razdoblje u istoriji ribolova – razdoblje emancipacije ribolova od obalnih pozicija, kada će po prvi put riblje bogatstvo otvorenog mora postati dostupno ribarskim mrežama.

Godine 1945. Nick Bez ukrcao je jednom prilikom na brod predsjednika Amerike Harryja Trumana da bi ga poveo u lov na losose. Bilo je to u tjesnacu Puget Sound blizu Seattlea. Ovaj preduzimljivi i simpatični Bračanin ostavio je snažan utisak na američkog predsjednika i postali su dobri prijatelji. Tom prilikom nastala je fotografija predsjednika Trumana kako vesla u barci s Nikolom Bezmalinovićem.

Ta fotografija, koja se odmah pojavila u svim medijima, doprinijela je njegovoj popularnosti, a prijateljstvo s Trumanom dovešće ga u poziciju da uđe u politiku. Kao član Nacionalnog demokratskog kluba i Ministarstva trgovine branio je interese ribara. Postoji anegdota o njemu kako je znao doći na sastanke Ministarstva u radnoj ribarskoj odjeći kada je trebao da protestuje zbog zakona koji su ugrožavali interese ribara. Zbog toga su ga nazvali Dirty Bez – Prljavi Bez. Ribari su korpulentnog Bračanina od milja nazvali imenom Big Bez.

Big Bez se vrlo brzo obogatio i kupovinom novih brodova stekao veliku ribolovnu flotu. Kao ribolovni magnat počeo je ulagati novac i u druge djelatnosti. Godine 1931. postaje vlasnik avio-kompanije Alaska Southern Airways.

Nikolu Bezmalinovića zaokupila je ideja da zbog uštede počne s preradom ribe na svojim brodovima. Eksperimenti u preradi ribe na brodu pokazali su se uspješnim i on pokreće 1931. veliki projekt – stvaranje prvog broda-fabrike. Bila je to novina za koju je Nick Bez dobio pomoć američke Vlade, koja želi postići svjetsku superiornost u ribarskoj industriji. Od države dobiva veliki teretni brod i adaptira ga u fabriku za preradu ribe. Razlog za pomoć koju je Bezmalinović dobio od države jeste želja vlasti da USA postane superiorna Japancima koji su u godinama prije Drugog svjetskog rata lovili i prerađivali 66 procenata svjetskog ulova brodovima–fabrikama. Eksperiment je, kako kaže, A.S.Eterovich, potpuno uspio i završen je 1948. godine. Tada Bezmalinović počinje s intenzivnim lovom svojim brodovima prilagođenim za preradu ribe. U Bezmalinovićevoj floti bio je brod Pacific Explorer, brod koji je bio tanker u Prvom svjetskom ratu. Bezmalinović ga je prenamijenio u ribarski brod, koji je u svoje vrijeme bio najveći i najskuplji ribarski brod na svijetu.

Ovaj izuzetno preduzimljivi ribar sa Brača postao je jedan od najuticajnijih i najbogatijih hrvatskih iseljenika u Americi. Prema navodu A.S. Eterovicha, Bezmalinović je posjedovao niz ribarskih brodova, četiri velike fabrike za preradu lososa, dva rudnika zlata i jednu aviokompaniju.

Jedan od najbogatijih i najuticajnijih američkih Hrvata svog doba. Važio je kao prvi hrvatski milioner. Djelovao je u Ujedinjenom vijeću Amerikanaca južnoslovenskog porijekla (osnovanog 1943. godine). Bio je član vođstva u Demokratskoj stranci i vrlo uticajan u američkoj politici.

Foto: YouTube/Printscreen

Bio je član Prevozničkog vijeća Odjela za trgovinu SAD (Transportation Council of the United States Department of Commerce), Nacionalnog Demokratskog kluba (National Democratic Club) i brojnih drugih organizacija.

Oženio se je sa Magdalene Doratich, Hrvaticom rođenom u SAD. S njom je dobio dvojicu sinova. Živjeli su u Gig Harboru, a dnevno je putovao u Seattle da nadgleda poslovanje svojih kompanija, a na kraju su se preselili u Seattle.

Umro je 1969. godine.

Izvor:www.klubsasucana.hr