Za heroja Dragana Cigana (32) iz mjesta Branešci kod Čelinca čulo je cijelo Balkansko i Apeninsko poluostrvo zahvaljujući njegovom herojskom podvigu. Cigan je preminuo 23. jula 2007. godine pošto je, rizikujući sopstveni život, skočio u mjesto gdje se spajaju rijeka i more i italijanskom gradu Jezolu kako bi spasao dvoje italijanske djece koja su se davila.

Uprkos tome što je bio neplivač, zidar iz Branešaca nije mario za posljedice, već mu je na umu bilo samo da spase djecu koja su se davila u talasima pomahnitalog Jadranskog mora.

Heroj iz Branešaca uspio je da iz mora spase dvoje djece – brata i sestru, ali ga je poklopio talas visine oko dva metra poslije nekoliko trenutaka od spasavanja četvorogodišnje djevojčice.

Ulica u Jezolu je nazvana Draganovim imenom (Foto: Printscreen/RTS)

Nakon 30 časova mukotrpne potrage, njegovo tijelo je pronađeno.

Njegovom herojskom činu poklonila se čitava Italija, a ulica u Jezolu dobila je njegovo ime. Strada Dragan Cigan se nalazi u blizini plaže gdje je ovaj hrabri čovjek 23. jula 2007. godine ostavio svoj život spasavajući djecu, staru sedam i deset godina, iz talasa uzburkanog mora.

Njegova supruga Dijana, koja mu je rodila dvije ćerke, Milicu i Mirjanu, istakla je svojevremeno prilikom proglašenja naziva ulice po njenom suprugu da osjeća i ponos, a i tugu.

“Moja osjećanja su pomiješana. Od ponosa na Dragana do tuge što sam ga izgubila. Ulica je predivna i vodi prema plaži i mjestu gdje je moj muž okončao život. Zahvalna sam svima koji su dali doprinos da Dragan, preimenovanjem ove ulice, ode u vječnost. Sigurna sam da je pomislio na naše ćerke. Zato se i odlučio na čin koji ga je stajao života, a imao je samo 32 godine”, rekla je Dijana Cigan.

Dragan je u Italiju, u mjesto San Martino di Lupare, otišao osam godina prije ovog herojskog čina, gdje je radio kao zidar i živio u stanu sestre Zorice i zeta Sveta Regojevića.

“Uvijek sam bio ponosan na njega, kao i cijela porodica”, kroz suze priča Sveto.

U tih osam godina nikada nisu imali vremena da odu na more. Dragan i Sveto su radili šest dana sedmično, tako da im je samo nedjelja bila slobodna.

“Kada sam se vratio s posla u subotu, Dragan me pitao možemo li sjutradan otići na more, tako da smo otišli i na plaži u mjestu Jesolo smo bili u osam sati ujutru”, kaže Sveto.

Priča da Dragana nije nikada vidio srećnijeg. Nazvao je Dijanu, pričao s njom i s kćerkama i poslije toga otišao da pliva. Talasi su bili veliki, a jedan od njih je odnio dvoje italijanske djece koja su se igrala u pijesku. Dok je većina posjetilaca na plaži nijemo stajala, Dragan je brzo otplivao da spasi mališane.

“Sigurno je u njima vidio svoju djecu. Prvo je uspio da spase dječaka, a zatim i djevojčicu. Držao ju je na stijeni odakle ju je preuzeo jedan prijatelj iz Maroka. Međutim, Dragana je poklopio talas i vjerovatno je udario glavom u stijenu. Potrčao sam da ga pokušam izvući, ali bilo je uzalud, nismo ga mogli naći”, sjeća se Sveto.

Pozvao je policiju i ronioce i svi su Dragana tražili do kasno naveče.

“Policija mi je rekla da sa ženom i djetetom idem kući da će ga naći u roku od 36 sati. Našli su ga 50 metara od mjesta nesreće”, kaže Sveto i dodaje da mu je najteže bilo identifikovati tijelo.

Porodica spasene djece pokušala je, piše abltv.rs, da pobjegne s mjesta nesreće, uplašili su se, navodno, reakcije Draganove porodice.

“Zvali su me tri dana kasnije, izrazili saučešće, posjetili nas i obećali pomoć Draganovim siročićima. Htjeli su doći i na sahranu, ali nisu mogli jer nemaju pasoše”, rekao je Sveto.

Draganovo tijelo je iz Italije ispraćeno uz velike počasti, ispratio ga je i veliki broj građana BiH koji rade u Italiji, koji su za Draganovu porodicu prikupili i novčanu pomoć. O herojskom gestu Dragana Cigana pisali su mnogi iatlijanski mediji, a posthumno je odlikovan zlatnim ordenom časti.

Glavna fotografija: Dragan Cigan (YouTube/Printscreen)