Prema sadašnjim globalnim procjenama, 272 miliona ljudi, jedna od svakih 30 osoba, žive van granice matične zemlje, a pretpostavlja se da će taj broj prevazići predviđenih 405 miliona do 2050. godine (IOM, 2019). Od 1945. godine do danas, odnos emigracija i razvoja matice se sagledavao na kontinuumu između razvojnog optimizma i pesimističnog odliva mozgova (de Haas, 2012). Tokom protekle dvije decenije, međutim, u žiži pažnje je ekonomski razvoj matica sa dijasporom kao okosnicom,i time migracije sve više uživaju epitete tipa priliv mozgova, inkubacija mozgova i cirkulacija mozgova (Kuznetsov, 2013). Izrađuju se strategije dijaspore koje se odnose na učvršćivanje, razvijanje odnosa sa pripadnicima dijaspore i njihovo uključivanje u društveno-ekonomsko-politički razvoj matice. Migracije su sve manje stalne, a sve više privremene i cirkularne.

Ključno je identifikovati izvanredne ljude i organizacije i povezati ih sa istima u matičnoj zemlji. Nesporno je da mnoge dijaspore brinu i podržavaju kulturnu, društvenu, političku i ekonomsku dobrobit domovine izdaleka, ali pitanje je kako je pravilno angažovati.

Kako u naučnim i stručnim krugovima ne postoji jasan konsenzus po pitanju definicije i konceptualizacije termina dijaspora, tako i države koriste različite terminologije za dijasporu u zavisnosti od političkog interesa: iseljenici, državljani u inostranstvu, trajni imigranti, osobe (x) porijekla, itd. Svaka država ima drugačiji pristup razvijanju politike i strategije prema dijaspori i ne postoji model koji će svima odgovarati. Tako se Čile, Australija i Novi Zeland, na primjer, fokusiraju na stvaranje poslovnih mreža dijaspore koje mogu pomoći domovini, dok Jamajka podržava svoje dijaspore ukoliko se žele vratiti u maticu. Irska, Škotska i Indija imaju više pristupa koji obuhvataju podršku u zemlji prijema, doznake, poslovne veze i filantropiju.

Strategije se mijenjaju i usavršavaju u skladu sa dijasporom koja prolazi kroz isti proces.

Sofisticirana, koordinisana i ciljana strategija angažovanja dijaspore je zasnovana na  partnerstvu, i uzajamno je korisna.

Upoznavanje dijaspore je ključna aktivnost svake uspješne strategije. Važno je prepoznati i priznati ulogu dijaspore u razvoju matice u skladu s činjenicom da dijaspore nisu homogeni entiteti, kao ni njihove potrebe i kapaciteti, i radi toga imati objektivne kriterijume i jasne ciljeve u pogledu planiranih aktivnosti. Dijaspora može dati materijalni doprinos razvoju matice, poput doznaka i ulaganja, ali i nematerijalni, koji je možda i značajniji, a koji uključuje: stručnost, globalne mreže znanja i kontakata, mentorstvo, trgovinske i poslovne veze, filantropiju, i promovisanje kulture.

Dijasporu je moguće angažovati na više načina. Po pitanju finansijske pomoći, dijaspora može doprinijeti razvoju matice doznakama, što je često prva od strategija, koja je u nekim slučajevima neophodna, ali uz rizik da prouzrokuje zavisnost od spoljneg kapitala. Meksiko je imao izuzetnog uspjeha sa svojim Tres por Uno (3×1) programom putem kojeg dijaspora ulazi u infrastrukturne projekte u matičnim zajednicama i to za svaki jedan dolar koji pošalju, dodaju se tri dolara iz saveznih, državnih i opštinskih fondova.

Ovaj program je finansirao 1.613 projekata samo 2007. godine (Rannveig Agunias and Newland, 2012). Neke zemlje kao što su Jamajka, Grenada, Nepal, Zimbabve, Filipini i Grčka su imale uspjeha sa obveznicama usmjerenim ka dijaspori. Direktna strana ulaganja iz dijaspore su takođe učestala u nekim zemljama. Neke zemlje, poput Indije, su imale uspjeha u privlačenju rizičnog kapitala kroz angažovanje svoje dijaspore iz SAD-a koja je imala ključnu ulogu u razvoju informatičke tehnologije u Indiji.

Mnogi iz dijaspore su povezani sa svojom domovinom putem svojih filantropskih aktivnosti uključujući filantroturizam, kada obilaze svoje projekte u domovini. Odličan primjer je Fondacija Brazila, nastala 2000. godine, koja ima za cilj da bude most saradnje između SAD-a i Brazila tako što donatori biraju i preporučuju određene brazilske neprofitne organizacije ili projekte u koje bi željeli investirati.

Međunarodno obrazovanje predstavlja veliku priliku za zemlje da se pozicioniraju kao centri obrazovne izvrsnosti. Globalne mreže znanja mogu igrati važnu ulogu u ekonomskom i industrijskom razvoju zemlje.

Mentorstvo je takođe jedan od bitnih elemenata putem kojeg dijaspora može djelovati kao „ubrzivač talenta” za sljedeću generaciju.

Kratke, ciljane posjete domovini ili pak razvijeni dijaspora turizam, je bitan dio strategije, kao što su putovanja, istraživanja porijekla i baštine ili festivali koji pozivaju dijasporu da posjete domovinu tokom važnih događaja. Škotska je, na primjer, 2009. godinu odredila za godinu Povratka u Škotsku, u okviru koje je organizovano preko 300 događaja.

Kampanja se podudarila sa 250-ogodišnjicom rođenja slavnog škotskog pjesnika Roberta Burnsa. Naglasak je bio na škotskoj kulturi i nasljeđu, sjajnim škotskim umovima i inovacijama, golfu i viskiju.

Odnos sa dijasporom iziskuje redovnu komunikaciju. Preduslov za uspješnu strategiju dijaspore je motivisana dijaspora, koja vremenom najčešće varira, tako da države imaju odgovornost u njegovanju i izgradnji društvenih i kulturnih mreža dijaspore. Angel Jones se 2003. godine iz Londona vraća domovini, osniva neprofitnu organizaciju i pokreće kampanju Homecoming Revolution s ciljem da omogući i olakša povratak Južnoafrikanaca u svoju domovinu. Na osnovu odlično razvijenog sistema komunikacije sa dijasporom, do sada su stvorili bazu podataka od 37.000 ljudi putem aktivne web stranice koja pruža korisne informacije u vezi s povratkom, zapošljavanjem, otvaranjem bankovnih računa, kredita, osiguranja; interaktivni blog putem kojeg se dijaspora povezuje, itd.

Umrežavanje dijaspore u strukturu matice i obratno, jača lokalne i transnacionalne veze koje su vitalne za razvoj zemlje.

Global Scot je međunarodna poslovna mreža od oko 840 uticajnih, dobro povezanih i iskusnih Škota osnovana 2001. godine, a koja za cilj ima da uključi Škotsku poslovnu dijasporu u trajni ekonomski napredak Škotske vodeći se državnim prioritetima.

Slično ovome, Fondovi Irske su globalna filantropska mreža osnovana 1976. godine radi romovisanja mira, kulture, obrazovanja i razvoja zajednica u Irskoj. Aktivni su u 12 zemalja širom svijeta i do danas su pribavili preko 600 miliona dolara i podržali preko 3.200 organizacija. Umrežavanje može biti regionalno ili na nivou grada. U Irskoj, okrug Donegal ima svoju strategiju (projekat Derry Donegal) i dijaspora porijeklom iz Derry-a je investirala u lokalni trgovački centar, motivisana ljubavlju prema svom kraju, a što je bilo u sklopu državne strategije za angažovanje dijaspore. Postoje mreže poput Turkish Women’s International Network, koja inspiriše, podržava i slavi žene na njihovom putu za samoaktuelizaciju u Turskoj i inostranstvu.

Takođe, postoje mreže i na nivou mladih. NEPOMAK je neprofitna organizacija koja okuplja mlade Kiprane, osnovana 2002. godine, a koju vodi 150 volontera koji organizuju aktivnosti u preko 40 globalnih gradova, sa preko 15.000 članova. Umrežavanje može biti na nivou alumna, tj. dijaspore koju povezuje zajedničko obrazovanje na univerzitetima u matičnoj zemlji. Jedan od načina stvaranja mreža znanja jeste povezivanje profesionalnih organizacija u dijaspori i povezivanje sa kolegama u domovini.

Advance Australia je mreža od preko 24.000 Australijanaca, alumna australijskih univerziteta i „Prijatelja Australije” u ključnim svjetskim gradovima, koju podržavaju osnivači iz Australije i dijaspore i Vlada Australije, koja obuhvata 8 globalnih mreža, koje uključuju finansijske usluge; zelene tehnologije; životne nauke; kreativnu industriju; profesionalne usluge; medije, komunikacije i tehnologije; društvena preduzetništva; akademski i istraživački rad.

Vlada podstiče i razvija višeslojne mreže s dijasporom. Stvaranje dobrih uslova u matici i jakih institucija olakšava saradnju sa dijasporom, omogućava dobar dijalog dijaspore i vlade, i podržava uzajamno korisna partnerstva. Ukoliko se nepravilno sprovedu, strategije mogu unazaditi odnose sa dijasporom, jer prebacuju rizik i odgovornost za nacionalni razvoj na dijasporu; privileguju određene grupe iz dijaspore zbog njihovog društveno-ekonomskog statusa ili identiteta, i ne vrijednuju doprinos dijaspore, tretirajući ih kao potrošače (Boyle and Kavanaugh, 2018).

Crna Gora je već na putu ostvarivanja odlične saradnje sa dijasporom i sprovođenja aktivnosti koje će donijeti obostranu korist i zadovoljstvo, kako putem materijalnih, tako i nematerijalnih doprinosa. Kao kulturno-istorijski bogata zemlja, vizuelno i gastro dopadljiva, ima ogromne resurse za konstruktivno angažovanje dijaspore kao i unapređenje odnosa sa ostalim državama i dijasporama koje gaje afinitete prema njoj. Kako prošlost, pobuđena potrebama sadašnjosti, ima direktan uticaj na budućnost, jedan od izazova može biti kako odoliti čežnji za prošlim vremenima i mjestima, i zamišljati i stvarati budućnost; ne obazirati se na restaurativnu, već refleksivnu i perspektivnu nostalgiju, kada nas prošlost motiviše da osmislimo, ili zamislimo, riječima Andersona, bolju budućnost, jer Boym upozorava na rusku izreku da je prošlost postala nepredvidljivija od budućnosti.

KRAJ