Malo je tačaka u prostoru i vremenu gdje su radnička prava tako nasilno gažena kao što je to bio slučaj u Americi s kraja devetnaestog i početka dvadesetog vijeka.

Radničke pobune i klasni nemiri ipak su sistemski potisnuti iz kolektivne memorije američkog glavnog toka, što je bio dug proces. Jedan od zanimljivih poteza u tom pravcu povukao je davno zaboravljeni predsjednik Klivlend kad je 1894. ukinuo Prvi maj zbog povezanosti sa masakrom na Hejmarketu. Propisan je državni praznik rada, The Labor day, koji se svakog prvog ponedjeljka septembra uzdravlje slavi do danas.

Ono što je ipak ostalo od starih dana jesu epske priče o borbi američkih radnika, o klasnom jedinstvu rudara raznih nacija, među kojima su svoju ulogu odigrali i Crnogorci. Iseljenici iz Crne Gore, zajedno sa ostalim Jugoslovenima, bili su oni koji će kasnije imati važan udio u osnivanju sindikata United steel workers i tako postaviti temelje radničkom pokretu u novom svijetu.

STIGLI MONTENIGERSI

Ipak, nije tako izgledalo u početku, naročito u rudarskom okrugu Mesabi u Minesoti. Na sjeveru države, u snijegu i gladi, namučeni Crnogorci dovedeni su bukvalno da budu štrajkbreheri u gradiću Hibing. Kompanija Oliver mining dovela je nekoliko stotina Crnogoraca da rade za minimum, kako bi ugušila štrajk koji su finski rudari već bili pokrenuli.

Crnogorci su radili budzašto, pa je štrajk propao. Ali to nije sve, Crnogorci su brzo izbili na zao glas kao slabi radnici, prgavi došljaci skloni konfliktu, koje su pogrdno prozvali Montenigerima.

Čitav članak možete pročitati na portalu NORMALIZUJ.ME