„Dok sam je izvlačio iz vode stiglo je nekoliko policajaca i jedna djevoka koja je pomogla. Žena je bila svjesna i govorila je: ’Pusti me’. Pitao sam je je li skočila, odgovorila je: ’Sve me boli’. Plašio sam se da nije povrijedila pršljenove… Sve to se brzo odigralo, stigla je Vatrogasna jedinica i iznijeli su je na nosilima. Inspektor me je povezao autom kući“, priča Alen
Dvadesetjednogodišnji Plavljanin Alen Emšija od juče je heroj Crne Gore, nakon što je iz hladne Morače izvukao sedamdesetpetogodišnju ženu koja je pokušala samoubistvo skokom sa Visećeg mosta.
Bezbroj je komentara i riječi pohvale u medijima i na društvenim mrežama za ovog skromnog mladića, za čiji herojski podvig možda ne bi ni saznalo da se informacija nije pojavila na Facebook strani Izviđačke čete Prokletije, čiji je član.
Jer, Alen se time nikada ne bi pohvalio.
„To sam uradio iz iskonske, ljudske potrebe. Mene pohvala ne može da uzdigne, na to gledam sa zahvalnošću. Smatrao sam da je normalna stvar da priteknem u pomoć. I moja baba je izgubila život u Morači, a u tom momentu nikog nije bilo u blizini ko bi je, možda, spasao“ – Alen ispod Visećeg mosta odakle je žena skočila u Moraču
Alen je juče išao ka mostu Milenijum kada je vidio policajca i policajku koji su trčali kroz Njegošev park. Kako je po prirodi avanturista i znatiželjan, potrčao je za njima da vidi o čemu se radi.
„Došli smo do Visećeg mosta na kojem je bilo nekoliko građana koji su pokazivali na Moraču. Policajac je preskočio ogradu šetališta, ali nije mogao dalje jer se tu nalazi manja litica i vrlo nezgodan i nepristupačan teren, pa je krenuo okolo. U tom momentu sam vidio ženu u Morači i shvatio da je živa. Skočio sam sa oboda litice na jedno drvo i uspio da se prizemljim bez povreda. Znao sam da je vrijeme bitno. Skinuo sam jaknu i zagazio u vodu“, priča Alen za Portal Revije Fokus.
Alen pokazuje na liticu s koje je skočio na drvo da bi došao do rijeke
Žena je, kaže, bila negdje na sredini rijeke.
„Dok sam je izvlačio iz vode stiglo je nekoliko policajaca i jedna djevoka koja je pomogla. Žena je bila svjesna i govorila je: ’Pusti me’. Pitao sam je je li skočila, odgovorila je: ’Sve me boli’. Plašio sam se da nije povrijedila pršljenove… Sve to se brzo odigralo, stigla je Vatrogasna jedinica i iznijeli su je na nosilima. Inspektor me je povezao autom kući“, priča Alen.
Mjesto odakle je izvukao ženu
Iako je u Podgorici juče duvao sjeverni vjetar i bilo prilično hladno, Alen se nijednom nije požalio.
„Nisam osjetio hladnoću vode. Ali, nisam mogao da ženu obuhvatim kako treba, jer su mi se prsti od hladnoće kočili i nisam ih osjećao. Snagu mi je bila oduzela hladnoća, ali me je ’držao’ osjećaj da sam nekom pomogao“, kaže Alen.
O njegovoj skromnosti i doživljaju onoga što je uradio najbolje govori podatak da je, kada se uvjerio da je sve u redu, htio da ide kući. Kao da nekoliko minuta prije nije vodio bitku za spas jednog života…
Na pitanje šta se probudi u čovjeku u takvoj situaciji kada bez razmišljanja pritekne u pomoć i da li ga je bio strah, Alen odgovara:
„Strah je samo iluzija. Strah ne postoji kao nešto stvarno, opasnost je stvarna. Navikao sam na adrenalin i nisam osjećao strah. Ako se čovjek boji nikad neće živjeti. Za mene je bitan sadašnji trenutak, a šta će se desiti u budućnosti je neizvjesno. Ne treba se opterećivati“.
Viseći most u Podgorici
Nije slutio da će to što je uradio izazvati toliku pažnju javnosti. Svi ga nazivaju herojem, ali on sebe ne doživljava tako.
„To sam uradio iz iskonske, ljudske potrebe. Mene pohvala ne može da uzdigne, na to gledam sa zahvalnošću. Smatrao sam da je normalna stvar da priteknem u pomoć. I moja baba je izgubila život u Morači, a u tom momentu nikog nije bilo u blizini ko bi je, možda, spasao“, kaže Alen.
Inače, njemu nije prvi put da zapliva u hladnoj vodu usred zime. Plivao je u Plavskom jezeru, ali voli da bude sam i uživa.
„I u rijeci Ljuči, koja je hladna kao Morača, ljeti se kupam i nije strašno. Mislim da se deset godina nisam prehladio“.
A o kakvom se momku radi najbolje govori podatak da je, nakon što je stigao kući, presvukao se i ugrijao, otišao kod prijatelja da im unese drva! U pitanju su, kaže kroz osmjeh, stariji ljudi, a kuća u kojoj žive ima puno stepenica, pa nisu u stanju da to urade.
„Meni je to normalno“, kratko kaže Alen.
U toku našeg razgovora, Alena je kontaktirala porodica žene koju je spasao i zahvalila mu se.
O njegovoj skromnosti i doživljaju onoga što je uradio najbolje govori podatak da je, kada se uvjerio da je sve u redu, htio da ide kući. Kao da nekoliko minuta prije nije vodio bitku za spas jednog života… – Alen Emšija
Junak naše priče je završio Srednju medicinsku školu u Plavu, a potom upisao biologiju u Podgorici.
„Ali, počela je epidemija korone, finansijska situacija se pogoršala,a ja ne volim da me neko izdržava, tako da sam odustao i riješio da se vratim u Plav i odradim pripravnički staž u Domu zdravlja. Volio bih da se zaposlim i da upišem hemiju ili medicinu, a uz to bih trenirao neki sport u Podgorici. Jer Plav ima tretane i terene, ali to nije dovoljno. Znam puno talenata i mnoge koji treniraju, ali odustanu. Mislim da bi bilo puno dobrih sportista samo da imamo više različitih klubova u Plavu“, smatra Alen.
Vršilac dužnosti direktora Uprave za sport i mlade Marko Begović kazao je da je pozvao Alena da posjeti instituciju na čijem je čelu.
“Pozvao sam Alena da dođe u @SportiMladi i razgovaramo o mogućnosti da se uključi u rad omladinskih servisa. Alen je heroj našeg vremena. Budi kao Alen. Država ima obavezu da čuva svoje heroje”, napisao je Begović na Twitteru.
Gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković kazao je da bio bio srećan, ako bude formalno-pravno moguće, da Alen postane dio tima Glavnog grada.
Kada bi mu ponudili posao medicinskog tehničara pristao bi, a kako saznajemo, postoje šanse i za to.
„San mi je da postanem bokser. Rekreativno treniram i fizički sam vrlo spreman, zdravo živim…“, kaže Alen.
Član je Izviđačke čete Prokletije u Plavu koja broji oko 30 članova.
„To bih preporučio svakom omladincu. Tokom cijele godine imamo kampove, obuke i aktivnosti i nijedna humanitarna akcija u Plavu ne može da prođe bez nas. Ako se skuplja novac, ako se nose stvari za Crveni krst, čisti neka javna površina… mi smo tu“, kaže Alen, pasionirani planinar.
U toku razgovora za Portal Revije Fokus, Alena je kontaktirala porodica žene koju je spasao i zahvalila mu se
Alen mnogo voli da čita.
„Televiziju rijetko gledam. Volim disciplinu. Volim kada osoba cijeni sebe, svoje svoje vrijeme. Volim i filozofiju, ali diploma ne može da te učini filozofom. Ni knjige, već život“, kaže ovaj mladi čovjek na koga otac Fahrudin i majka Nevzeta zaista imaju razloga da budu ponosni.
