Odlazak posljednjeg svjedoka jugoslovenske revolucije i drame: Branko Mamula, admiral flote koje više nema
Mamula je bio iskreni Jugosloven i iskreni pristalica teorije o bratstvu južnoslovenskih naroda, te samoupravljanju baziranom na solidarnosti. U tim uvjerenjima ga nisu poljuljaji čak ni vlastiti veliki gubici i trauma porodične tragedije jer su mu u Drugom svjetskom ratu ustaše za samo jednu noć, zvjerski ubile majku, brata i dvije sestre.
Piše: Siniša Luković (Vijesti)
U utorak veče, u svom stanu na drugom spratu jedne od vojnih zgrada na Seljanovu u Tivtu, poslije duže borbe sa koronavirusom, preminuo je jedan stogodišnjak.
U vrijeme teških posljedica pandemije kovida-19 koje svakodnevno doživljavamo, ova informacija ne bi izazvala preveliku pažnju javnosti, da njome zapravo, nije i faktički završena jedna velika epoha značajna za sve ljude i narode na području bivše Jugoslavije.
Čovjek od kojeg su svojevremeno mnogi u zemlji, ali i u svijetu zazirali jer je bio kreator JNA kao osamdesetih godina prošlog vijeka, jedne od najjačih vojnih sila Evrope i ovog dijela svijeta, a mnogi mu se neskriveno divili, dok su ga drugi, pogotovo od 1990. naovamo napadali, Branko Mamula je otišao u povijest i za sobom ostavio “cipele koje će malo ko moći da popuni”.
Otprilike isto onako kako današnjih šest-sedam državnih provizorijuma na prostoru ex YU, nikako ne mogu da popune prazninu koju je u smislu ozbiljnosti, snage, prosperiteta i međunarodnog ugleda koji je imala, za sobom ostavila ozbiljna država kakva je bila SFRJ…
Rođenjem Srbin iz Hrvatske, ali po ubjeđenju veliki i iskreni Jugosloven koji je do posljednjeg daha vjerovao u tu plemenitu ideju, admiral Branko Mamula je posljednju trećinu svog života proveo u Crnoj Gori.
Tivat u kojem je kupio stan i sa suprugom Mirjanom Jakelić-Mamula živio posljednjih dvadesetak godina, bio je mjesto koje je admiral svjesno odabrao da provede smiraj svog burnog i bogatog života. Možda je podsvjesno smatrao i primjerenim da sopstveni fizički kraj dočeka u gradu u kojem se, iste godine kada je Mamula i rođen – 1921, počela stvarati jugoslovenska Ratna mornarica, i u mjestu gdje je početkom 21.vijeka, ta ista jugoslovenska Mornarica i definitivno umrla.
Odlaskom admirala Mamule, definitivno se završava jedno značajno poglavlje u novijoj istoriji Zapadnog Balkana – vrijeme kada smo svi mi od “Triglava do Đevđelije” zajedno bili NEŠTO, a što smo uspješno uništili da bismo se transformisali u današnje pojedinačno NIŠTA.
Branko Mamula rođen je 30. maja 1921. u selu Slavsko Polje u opštini Vrginmost na Kordunu u Hrvatskoj. Porodica Mamula je srpskog porijekla, a na tim prostorima Hrvatske živi duže od 500 godina. Branko Mamula je osnovnu školu završio u rodnom selu, četiri razreda Realne gimnazije u Glini, a Državnu trgovačku akademiju u Karlovcu.
Učesnik je Narodnooslobodilačkog rata i nosilac Partizanske spomenice 1941. Prošao je mnoge bitke od početka ustanka u Hrvatskoj 1941. do konačnog oslobođenja Jugoslavije u maju 1945. Nakon rata, obavljao je visoke dužnosti u Floti Jugoslovenske ratne mornarice, odnosno Vojnopomorskom školskom centru, kao i Petoj pomorskoj zoni JRM koja je kontrolisala Sjeverni Jadran.
Obavljao je potom dužnosti u Glavnoj političkoj upravi Ministarstva narodne odbrane, ali je odbio zahtjev da preuzme dužnost načelnika Uprave državne bezbjednosti za oblast Hrvatskog primorja i Istre, te se vratio na visoke vojne dužnosti u Komandi JRM.
Avgusta 1958. završio je Višu vojnopomorsku akademiju kao prvi u rangu, a u jesen iste godine poslat je na dalje jednogodišnje komandno štabno školovanje u Veliku Britaniju. Kasnije je završio kurs operatike u Ratnoj školi JNA u Beogradu i kurs viših pomorskih oficira pri Mornaričkom školskom centru u Splitu.
Kompletan tekst možete pročitati na PORTALU VIJESTI
