Vrijeme ne liječi rane – samo još više bole oko godišnjice smrti prerano preminulog košarkaškog virtuoza Dražena Petrovića, za čiju je majku ovo dan u kojem prvi put u ovih teških 28 godina sina oplakuje bez voljenog supruga.

“Tijelo se navikne živjeti s tolikom boli, ali kada dođe godišnjica Draženove smrti tijelo se uznemiri pa proživljava sve opet i opet na još teži način. Godine tu ne mogu ništa”, govori nam Biserka Petrović koja je na današnji dan prije tačno 28 godina izgubila sina. Košarkaški Mocart, kako ga i danas mnogi zovu, poginuo je u tridesetoj godini života u Denkendorfu, a u smrt ga je odvela tadašnja djevojka Klara Szalantzy koja je upravljala crvenim “golfom” na njemačkoj autocesti kobne 1993. godine. U trenutku kada je Klari šleper prepriječio put, a ona vozila brzinom većom od dopuštene, Dražen je nevezan spavao. Silovit udarac bio je koban za idola generacije, dok je Klara prošla tek s manjim ožiljkom, a treća osoba u automobilu, turska košarkašica i Klarina prijateljica Hilal Edebal izgubila je pamćenje i još se nije u potpunosti oporavila od teške nesreće.

Iako je Klara više puta pokušavala ostati u kontaktu s Draženovom majkom, Biserka Petrović govori nam kako je za nju to bio izuzetno težak proces.

Biserka Petrović – Foto: Printscreen/O kanal (Ognjena zemlja)

“Željela je s nama ostati u dobrim odnosima, ali ja jednostavno nisam mogla. Teško mi je bilo čim sam je vidjela. Na mjestu gdje je Dražen poginuo danas stoji krst i znam da ona tamo nosi cvijeće. U ovih 28 godina odbijala je učestvovati u svemu vezanom za Dražena i ušla je u istoriju na način koji nije lijep”, govori Biserka Petrović.

Na pitanje je li ikada oprostila Klari odgovara: “Ljudski je opraštati. Niko nije želio da se to dogodi. Ne mogu joj oprostiti što je toliko brzo vozila, očito je neke greške napravila, ali više ništa ne možemo promijeniti. To je bila sudbina”, priča Draženova mama.

Jutros je položila vijence na njegov grob na Mirogoju. Svake je godine ondje iznenade brojni građani na ovaj dan.

“Čudesno je da ljudi i danas plaču za Draženom. On je bio čovjek od naroda i srećna sam što smo napravili muzej njemu u čast jer da nismo ne bih ni znala koliko ga ljudi vole. To je više od sporta, to nisu medalje. Dražen je živio da ljude usreći, to je bila njegova medalja”, sjetno govori Biserka Petrović i s ponosom dodaje kako je u zagrebačkom Muzejsko-memorijalnom centru Dražen Petrović napokon izložena Draženova figura u prirodnoj veličini, djelo poznate francuske kiparice Elisabeth Daynes što će posjetioci uskoro moći i vidjeti.

Prva je ovo godišnjica sinove smrti koju prolazi sama. Krajem avgusta Biserki je preminuo suprug, njen životni suputnik s kojim je bila 67 godina.

Posljednjih 13 godina brinula je o svom Joli koji je nakon moždanog udara bio osuđen na invalidska kolica. Zbog toga je Draženov stan u Zagrebu u potpunosti podredila suprugovim potrebama, a iako su joj mnogi predlagali dom za starije i nemoćne, za nju to nikada nije bila opcija.

“Imala sam 17 godina kad smo se sreli. Sve smo zajedno prošli i svu bol smo lakše zajedno podnosili. Nisam očekivala da ću odlazak ovako teško podnijeti jer sam punih 13 godina dan i noć bdjela, često razmišljala zašto se toliko muči i kakvog to smisla ima… Doktori su mu prognozirali tek šest mjeseci života, a proveli smo ih puno više. Drugačije je kada svoju bol dijelite s partnerom, a drugačije s ostatkom porodice. Znate, ako djeci unosite tugu u dane, oni ne mogu odrastati….”, govori nam Biserka Petrović koja će prvi put nakon 67 godina ovo ljeto u Šibeniku provesti bez supruga.

Izvor: Glorija.hr

Glavna fotografija: Printscreen/O kanal (Ognjena zemlja)