Pop Maca – Dželat s oreolom sveca (VII): Mihailo Lalić je tražio Mišu Janketića, a kada su ga doveli, samo ga je pomilovao i pobjegao iz zbornice

March 23, 2021 administrator No Comments

Tek poslije kad sam saznao da je i on bio s mojim ocem u kolašinskom četničkom zatvoru i potom u njemačkom konclogoru u Solunu, shvatio sam i razumio zašto je izašao iz zbornice i zašto nije mogao riječ da prozbori – da je pobjegao napolje kako mu ne bi vidjeli suze

Te godine sam krenuo u osnovnu školu, tu u Šahovićima.

Jednoga dana banuše u školu školski nadzornici, kako se to tada zvalo. Mihailo Lalić, već znani pisac, i pjesnik Junuz Međedović – meni se čini da je on u to vrijeme bio i neki visoki funkcioner u prosveti Crne Gore, možda čak i ministar ili barem zamjenik ministra.

Lalić je pitao direktora škole i nastavnike ima li iko živ od porodice Radomira Janketića, sa kojim je, kako im je ispričao, bio u kolašinskom četničkom zatvoru, a poslije i u njemačkom koncentracionom logoru Pavlo Melas u Solunu.

**Miša Janketić sa ocem, majkom i tetkom, uoči početka Drugog svjetskog rata**

Kažu mu oni šta je bilo i kako je završila moja majka, da je moja sestra Milena nestala bez traga i da sam, eto, ostao samo ja, đak trećeg razreda.

Neko dođe i odvede me u zbornicu, tražio Mihailo da me vidi. Kako sam se pojavio na vratima, on ustade. Gleda me. Gledam i ja njega. Svi ćute. On, vidim, zaustio, bi nešto da kaže, bi nešto da kaže… Onda priđe, pomilova me po glavi i žurno iziđe iz zbornice…

Tek poslije kad sam saznao da je i on bio s mojim ocem u kolašinskom četničkom zatvoru i potom u njemačkom konclogoru u Solunu, shvatio sam i razumio zašto je izašao iz zbornice i zašto nije mogao riječ da prozbori – da je pobjegao napolje kako mu ne bi vidjeli suze.

Budo Simonović

Nastavak ispovjesti