Možda će novoj vlasti pomoći sljedeća mala priča iz američkog političkog života. Jedan penzionisani senator dao je savjet svojem mlađem kolegi u tri koverte da ih redom otvara kako problemi budu nailazili. Poslije tri mjeseca otvorio je prvi koverat u kojem je pisalo: za sve nedaće i neuspjehe optuži svojeg predhodnika. No, problemi su se i dalje nagomilavali, pa je ubrzo morao otvoriti i koverat broj dva u kojem piše: za sve probleme i neuspjehe optuži jedan dio nezadovoljnih glasača. Ali, i to je bilo uzalud, pa je na kraju otvorio i treći koverat iz kojeg je saznao da je – sad je na njega red da napiše tri savjeta!

Blažo Sredanović

Izgleda da Crna Gora nalazi svoju sudbinu na putu koji je izabrala – da bi tu sudbinu izbjegla! Njeni pjesnici i mislioci obogatili su naš duh i istoriju, ali treba još dosta napora i rada da bismo utemeljili naciju u političkom smislu. 

Evo dobismo novu Vladu od dvanaest Uroša Nejakih. Neki od njih još nijesu izašli ispod mantije, a neki ni iz političkog puberteta. Gotovo sve što smo do sad čuli od njih u više od tri mjeseca više liči na predizbornu kampanju, nego na neki novi početak, koji obećava. 

Samo ponovljeno i zasićeno bombardovanje i optužbe predhodne Vlade. No, brzo će se uvjeriti da nije lako navigavati državni brod u svijetu prenatrpanom aspiracijama i nezaježljivim apetitima. 

AMERIČKA PRIČA ZA POUKU 

Možda će im pomoći sljedeća mala priča iz američkog političkog života. 

Jedan penzionisani senator dao je savjet svojem mlađem kolegi u tri koverte da ih redom otvara kako problemi budu nailazili. Poslije tri mjeseca otvorio je prvi koverat u kojem je pisalo: za sve nedaće i neuspjehe optuži svojeg predhodnika. 

No, problemi su se i dalje nagomilavali, pa je ubrzo morao otvoriti i koverat broj dva u kojem piše: za sve probleme i neuspjehe optuži jedan dio nezadovoljnih glasača. Ali, i to je bilo uzalud, pa je na kraju otvorio i treći koverat iz kojeg je saznao da je – sad je na njega red da napiše tri savjeta! 

Poslije nedavnih izbora u Crnoj Gori se sve protumbalo i dolazi do ispitivanja savjesti onih malobrojnih koji je imaju, kao i aktivnosti većeg broja koji su potpuno preokupirani pronalaženjem ugodnog mjesta đe bi se uglobili i našli uhlebije u novoj raspodjeli moći. 

Ako to ne postignu, onda bučno izjavljuju da je iznevjerena volja naroda. Nastala je društvena kriza koja nije evidentna samo u razuru naše političke kulture, već i u životu i otuđenju ljudi i opštoj konfuziji većine naroda. Nemoguć je normalan politički dijalog usred mržnje i kad se sve svodi na lične obračune.

Demokratija ne može funkcionisati ako se ne nađe načina da se neutrališe demagogija toliko raspostranjena u javnim glasilima, koji su sve manje pouzdano sredstvo za edukaciju građana. Uvijek sam vjerovao da je žurnalizam misija, a ne goli biznis i tribina za političku propagandu u korist onih koji najbolje plaćaju te usluge. 

KAD SUVERENISTI POSTANU SUJEVJERNISTI 

Istinski žurnalizam je glava i srce, lucidnost u razmišljanju i strast za osjećajnost – ovo dvoje u ravnoteži. Neki mediji su dio ove ili one političke frakcije, ili interesa u čemu se pojavljuju sa elegantno sročenim principima i moralnim porukama iza kojih se kriju nemoralne aktivnosti. Prošla dekada najviše je bila određena pasivnostima onih koji su nekada bili suštinski odraz našeg političkog i društvenog ubjeđenja. 

Neki bivši suverenisti postadose čak i sujevjernisti. Neki su posustali, neki oprali ruke i pokušavaju da se izoluju od konzekvenci svojeg djelovanja.Nekima je dovoljno da izjave da ostaju pri ranijim stavovima ili samo ispolje indignaciju. No, čak i kad je opravdana permanentna indignacija – nije moralni stav niti istinski otpor nazadovanju društva i države. 

Tekuća politika oblikuje naš identitet i kontroliše naš život. Treba nam kolektivna volja i predreferendumski entuzijazam, a niko nije više oslabio taj entuzijazam kao neki bivši suverenisti, primarno zbog ličnog bogaćenja. Ivo Andrić je pisao: svako gleda kako da preturi nešto od svog tereta na drugoga, kako da sebi malo olakša, ako ne može drukcije – a ono krupnim psovkama i oštrom riječju. 

Nedavno smo imali uvid u ispovijest Žarka Rakčevića, koji nam saopštava da je bio dvanaest godina u politici na prvoj borbenoj liniji, a onda se povukao, pa se ponovo vratio, već ko zna koji put, mada kaže da je politika nešto s čim najmanje želi da se bavi. Zar mu je onda to bilo neka vrsta prinudnog rada? Da li se ikad upitao kako to njegovo neodlučno bavljenje na političkoj klackalici utiče na one koje je vatreno pozivao da ga slijede, a koji su isto tako u nedoumici, kao kod djece kad kažu: ‘oću kakit’-neću kakit’. Sad nalazi opravdanje da je samo predsjednik Savjeta Ure, što je nešto ni na put, ni u dom, ili kako sam kaže, možete da ga čujete i ne čujete. 

To me podsjeća na onog Jevreja, koji je na pitanje da li ima definitivno mišljenje o određenom problemu odgovorio: Imam, ali se ne slažem sa njim! 

ŠTO JE SVE PRED VRATIMA REFORMI 

Rakčević još kaže da je u ovom momentu zadovoljan što su reformska vrata bar odškrinuta, ali ga ne interesuje ko je sve nahrlio kroz ta malo odškrinuta vrata, a to su ne baš veliki prijatelji Crne Gore i više ih je nego ikad u novijoj istoriji.

Zauzeli smo litijama puteve i ulice, a sad kad je došla nova Vlada dolazi zauzimanje prostora,skandiraju u horu brojni članovi CANU. A naš novi presjednik Vlade tvrdi da svetosavska vjera pomjera planine što će mu omogućiti da premjesti Lovćen u Srbiju. Multidimenzionalna ministrica će to olakšati spuštanjem mauzoleja nešto malo niže, niza stranu. 

U Dritanu Abazoviću dobili smo mladog i uvijek relaksiranog entuzijastu prepunog samoobmana. Ne zna što hoće, ali to hoće odmah. Učen, a neznaven što narod kaže. U svim polemikama on veoma lako nalazi zajednički jezik – samo sam sa sobom. On još nije svjestan da ljudi s razlogom imaju dva uva, a jedna usta. Pravi je zorlija, koji jedva odolijeva navali ženske čeljadi, pa gotovo kao da ga čujem da kaže: Viđi me majko kakav sam ti na srpskom trojanskom konju! 

Ura se odnosi prema svetosavlju i četnistvu kao američki predsjednik Tramp kad nonšalantno tvrdi da nema nikakve opasnosti od koronavirusa i da njegova administracija drži sve pod kontrolom. Istina, nije davao tako definitivne garancije kao Dritan da će istupiti iz politike ako to ne bude tačno, pa se sad drži za vlast kao mačak za oporine, dok hiljade Amerikanaca umire, neki i po ulicama! 

PREINAČENJE IDENTITETA CRNE GORE

Rečeno je da kriza ne mijenja toliko kurs istorije koliko ubrzava promjene koje su već u toku. Samo jedan poslanik manje u Skupštini nije kraj onoga što smo započeli prije trideset godina. 

Sjetimo se Edisona i njegovih nekoliko stotina eksperimenata dok je pronašao sijalicu. Govorio je da je gubitnik onaj koji ništa nije počinjao ili je posustao, a ne onaj koji je istrajao uprkos svemu. 

No, ipak moramo biti svjesni da ovo nije bitka za vlast, već za opstanak države i nas kao naroda. MCP ističe velike zasluge Amfilohija za obnovu stotina crkava. No, kad se te crkve i bogomolje ne mogu više prepoznati ni na jednoj originalnoj fotografiji, niti u opisu nijednog istorijskog dokumenta, poslije Ristove rabote, već izgledaju kao da su iznikle iz ovim prostorima nepoznate tradicije i vremena, onda je to varvarski čin i svetogrđe kao i raskopavanje grobova. 

VRIJEME ZA BUĐENJE 

Predstoji nam novo buđenje, konsolidacija i savez građana istinski odanih ideji multietničke, građanske i evropske države, ali bez onih kod kojih se patriotizam javlja na mahove između zarađenih miliona. I da nam čojstvo ne budu samo oni primjeri koje nam je ostavio Marko Miljanov da se u njih kunemo, već da u svakodnevnom životu mislimo kako ćemo drugoga braniti od sebe. 

Bez morala, dostojanstva i etike svakog pojedinca nema ni kolektivnih vrijednosti kojima bi crnogorski narod mogao da stane uz rame opšteljudskim standardima civilizovanog svijeta. 

Na kraju, evo jedne pjesme anonimnog autora publikovane u San Francisco Chronicle u mojem slobodnom prevodu 

ČOVJEK U OGLEDALU 

Kad postigneš sve što želiš u životu 

I svijet ti kao kralju sve počasti ukaže 

Zastani i pogledaj se u ogledalo 

I vidi što taj čovjek ima da kaže 

Jer nijesu ni otac ni drug ni prijatelj, 

Čije su ocjene o tebi vrijedne pohvala, 

Osoba čiji je sud najvažniji u tvom životu 

Onaj je koji te posmatra iz ogledala 

Neki ljudi mogu misliti karakter si bez mana 

O tvojim vrlinama žele sve saznati

No, onaj iz ogledala smatra da si baraba i hulja 

Ako mu pravo u oči ne možes gledati. 

On je taj kojega moraš zadovoljiti, 

Jer je sa tobom sve do kraja, batali šalu 

I prošao si svoj najteži i najvažniji ispit, 

Ako ti je istinski prijatelj onaj u ogledalu. 

Ti možeš sve po spisku prevariti 

I dobiti najveću nagradu i pohvalu 

Ali konačna nagrada bol i suze će ti biti 

Ako si varao čovjeka u ogledalu

Blažo Sredanović (Portal Analitika)