Može to i ovako. Momir Milutinov Marković preminuo je u utorak, u 73. godini u Podgorici. Rođen je 1948. godine u Trebinju. Osmogodišnju školu završio je u Danilovgradu, gimnaziju u Titogradu. Studirao je u Beogradu, a u Titogradu je završio Ekonomski fakultet.

Momir M. Marković bio je, pored ostalog, pokretač i glavni i odgovorni urednik časopisa DOCLEA, koji je izlazio u Podgorici 1994/95. godine, te član DANU. Pisao je poeziju, pripovjednu i dokumentarnu prozu, drame, romane i oglede na društvene, istorijske i kulturne teme. Pjesme su mu prevođene na slovenački, makedonski, rumunski, ruski, jermenski, francuski, italijanski, engleski, turski, albanski i galjego jezik. Jedna njegova pjesma napisana je rukom na listu jermenskog hljeba, čuva se u Muzeju književnosti u Erivanu. Bio je pripadnik garde intelektualaca koji su početkom ‘90-ih dizali glas protiv rata, osuđivali zločine, promivisali ideju nezavisne Crne Gore. Prkosni lberal.

Pjesnik, romanopisac, pisac kultnih drama o Vukašinu Markoviću i Krstu Popoviću, ekonomist, pravnik, hodajuća crnogorska istorija – pisac kapitalnog Crnogorskog rata, u mnogim oblastima se Marković oprobao i ostvario.

Momir M. Marković je bio čovjek koji se ne pokorava. To je svjedočio do svog posljednjeg daha. Nije uzmicao pred onima koji su htjeli da Crna Gora bude srpska provincija, ni pred onima koji su njegov san pretvarali u vladavinu nad ljudima. Htio je Crnu Goru za sve, zemlju pravde.

“Monitor”  je prije par mjeseci izdao Markovićevu knjigu “bogom Crna Goro, Bonžur Montenegro”, zbornik od tridesetak aktuelnih političkih tekstova, analiza, komentara i besjeda, najvećim dijelom prvobitno objavljenih u “Monitoru” i to nakon obnove nezavisnosti Crne Gore 2006. godine.

“Nova knjiga Momira Markovića ubedljivo demonstrira svu intelektualnu superiornost jednog izrazito multidimenzionalnog, otvorenog i kritičkog uma, u odnosu na svakodnevnu, staru-novu jednodimenzionalnost, ideologiju i propagandu, jedne od najdugovekijih, najopakijih i najkriminalnijih oligarhija u ovom delu sveta. Posebna vrednost ove knjige, jeste činjenica, da je njen autor, jedan od retkih indipendista 1990-ih, koji posle obnove nezavisnosti 2006, nije ni prebegao na dvor, ni potonuo u nihilizam. Nego je ostao na nogama, u produženoj intelektualnoj i političkoj borbi, protiv zarobljene oligarhijske države. Iz ove borbe proistekla je i glavna vrlina ove knjige”, napisao je u osvrtu na posljednju Markovićevu knjigu profesor Milan Popović.

Marković je na promociji knjige rekao da je ona njegov lični “dekontaminator fobičnog revizionizma, nacionalklerikalizma, revanšizma i sličnih formi patriotizma koje nam utrpavaju i ubrizgavaju političari, akademici, namrgođeni pisci, umišljeni geniji i naši masonski foliranti, od kojih su neki i moji prijatelji. Konačno, čovjek mora imati lični inhalator, kako se ne bi ugušio u svim tim tminama’’. “Pošto je sve felerično u objašnjenjima, sa svime se manipuliše, sa crnogorskom prošlošću, sa crnogorskom sadašnjošću, hajde da budem malo cinik – sreća da neće biti budućnosti”, kazao je Marković na kraju obraćanja na promociji svoje posljednje knjige Zbogom Crna Goro, Bonžur Montenegro.

Bio je i ostaće naš Momir. Monitorov.

Predrag Nikolić (“Monitor”)