Ako iko oćera Koronu sa kugle zemaljske, oćeraće je moj komšija – Zamjenik GENSEKA.

Nema te KORONE, nema tog KOVIDA 19, SARSA ili ZIKE koji ne bi uzdrhtao pred veličinom zvanja mog cijenjenog komšije.

„Hoću, proćeraću je, tako mi službe“, pričao je moj komšija, na jednom sastanku njegove partije.

Ako se ne prepadne od njegovog zvanja, izvadiće pištolj i sručiti u nju cijeli šaržer. Mi koji ga poznajemo, ubijeđeni smo da oružje, ipak, neće biti potrebno. Dovoljno je da se Zamjenik GENSEKA pojavi i predstavi.

– Selam alejkum – reći će moj komšija.

Korona će ga zbunjeno gledati.

– Ja sa Zamjenik GENSEKA – oštro će reći.

Ovdje bi, prema prvoj verziji, Korona trebalo da se uplaši i pobjegne glavom bez obzira. Da se samouništi. Da se nekako istopi, da ispari. Da u zemlju propadne, da izvrši harakiri. Da nestane, jednostavno.

Da je nema!

Ako, ipak, Korona, ne poklekne pred zvanjem Zamjenik GENSEKA, stvar će se ovako, prema planu, odvijati:

– Selam alejkum – reći će moj komšija.

Korona će ga gledati.

– Ja sam Zamjenik GENSEKA – krvnički će reći i opominjuće staviti ruku na kuk.

Korona će se ironično nasmijati i reći:

– Jebo te Generalni!

Tada će Zamjeniku GENSEKA skočiti živac i izvadiće pištolj.

Korona će pokušati da ga inficira. Bljucnuće prema njemu svoju sluzavu izlučevinu, nišaneći tamo gdje je najosjetljiviji – prema licu.

Ali, Zamjenik GENSEKA je predvidio to. Preko najznačajnijih partijskih veza saznao je da je virus korone težak i da mu je domet metar i po, pa je u ovom slučaju držao distancu. Tako Koronina izlučevina nije dospjela do njega i on se trijumfalno nasmijao:

– Ha, ha, haaa…

Onda vadi levor.

Korona, do maloprije plava, sada je od straha dobila bijelu, kao zid, boju. Njeni ružni pipci počeli su da se tresu i da mlitave. Ipak, posljednjim atomom snage, pokušava da još jednom dobaci svoju ljigavu izlučevinu do Zamjenika GENSEKA. Naravno, ne uspijeva, pa se daje u bijeg. Oslanjajući se sa pipka na pipak, bježi ispred egzekutora, kotrlja se, odskače, leti. Kad se povremeno okrene, Zamjenik GENSEKA je uvijek iza nje i sablasno se smije. Tu i tamo ispali metak pored nje, samo koliko da joj utjera još veći strah u pipkasto tijelo. Stalo mu je da ga što bolje zapamti, da zna ko joj je došao glave. Da prije odlaska na svoje posljednje putovanje zapamti njegovu funkciju. I da priča na tom drugom svijetu virusa KUGI, ŠPANJOLKI, VELIKIM BOGINJAMA i inim zlobnim virusima kako na svijetu ljudi postoji neki Zamjenik GENSEKA od kojeg njima, virusima, tamo života nema. Poigraće se sa njom kao mačka sa mišem a, kad mu dosadi, neutralisaće je sa jedno pet – šest preciznih hitaca.

I gotovo!

Korona će nestati.

Ispariti.

Kao da je nikada ni bilo nije.

Svijet će prodisati.

Olimpijske igre će moći da se organizuju u predviđenom roku. Liga šampiona će se nastaviti. Pjesma evrovizije će biti tematska – posvećena Zamjeniku GENSEKA. Bečka filharmonija će ponovo proraditi, Luvr će otvoriti svoja vrata, lopovi će vratiti ukradenu sliku Van Gogha, a mi ćemo slobodno izaći na ulice. Svjetski naučnici će u svojim hemijskim posudama moći samo da spremaju turšiju, a našeg Zamjenika GENSEKA pozvaće predsjednik stranke – lično.

I unaprijediti ga u Generalnog!

Autor: Kemal Musić