Bjelopoljac Šućro Madžgalj izabran je četvrti put za najboljeg studenta beogradskog Medicinskog fakultet u svojoj generaciji.

Sada je na petoj godini, ali i dalje ima tremu pred svaki ispit iako još nikada nije dobio devetku.

Do sada je bio na usavršavanju u brojnim državama, između ostalog u Kini, Španiji, Portugaliji, Ljubljani, kao i u više balkanskih zemalja, a potpisao je ugovor za odlazak na mjesec i po dana u Indoneziju i na Tajland.

Nesuđeni inženjer elektrotehnike, vrstan recitator i glumac amater, Šućro Madžgalj u razgovoru za Portal Revije Fokus kaže da su ga interesovanja preusmjerila na najtananije djelove ljudske psihe i da će se u budućnosti sa sigurnošću baviti psihijatrijom. Zbog toga se trenutno bavi uticajem muzike na smanjenje anksioznosti kod starijih ljudi koji su doživjeli infarkt srca, a od novembra prošle godine u poznatoj klinici “Dr Laza Lazarević” ima praksu od 30 sati nedjeljno.

“Dominantan fokus mog interesovanja u gimnaziji bile su prirodne nauke. Medicina nije bila ni u top 3. Uvijek sam bio zainteresovan za biologiju, hemiju i fiziku, pa sam čak na kraju školovanja dobio stipendiju da studiram elektrotehniku na jednom prestižnom fakultetu”, priča Madžgalj.

UTICAJ PROFESORICE NADE PAVIĆEVIĆ

Međutim, kaže on, nedavno preminula profesorica književnosti Nada Pavićević je u njemu razvila veliku ljubav prema umjetnosti kroz četvorogodišnji kontinuiran rad, besjedu, glumu i recitaciju.

“Bila mi je čast da glumim sa njom, a tu su bili brojni razgovori i sve to je u meni razvilo ljubav i potpuno promijenilo percepciju medicine i prirodnih nauka i profesionalno me deformisalo, preusmjerilo na tananije djelove ljudske psihe i duše, tako da će u budućnosti moja sfera interesovanja definitivno biti psihijatrija. Kada stremite nekom cilju i u tom cilju su pohranjeni motivi koji imaju visoku emotivnu vrijednost i koji sežu duboko u srž bića, apsolutno vam se mijenja percepcija medicine i nagrada koju dobijate, jer prosto počinjete da postojite zbog pacijeneta. Vi ste tu da poboljšate kvalitet njihovog života, da poboljšate zdravlje, produžite život…”, kaže Šućro.

Skromno dodaje da je na prvoj godini bio presrećan što je dobio nagradu za najboljeg studenta, a ova, četvrta, mu predstavlja breme velike odgovornosti.

Na pitanje šta bi uradio da dobije devetku, da li bi poništio ispit kaže:

“Kolege me isto pitaju i interesuje ih da li ‘guram’ taj prosjek. Sad jeste tako, pri kraju sam i ne bih dozvolio da se to promijeni, ako se ne dese neke kardinalne stvari koje će me motivisati da što prije završim. Tako da nemam odgovor na to pitanje”.

Šućro priča da, pored svih knjiga iz kojih uči, uvijek mora da se snalazi za dodatnu literaturu da bi se što bolje pripremio za ispit i da tako rade i ostali studenti.

“I onda krene trema, anksioznost, migrene, nesanica, preplavljujući osjećaj straha, šta, kako… Pred svaki ispit imam tremu. Ali, kada krenem da odgovaram nestaje sve… Bilo bi nenormalno da nema treme. Trema je povećana i zbog osjećaja odgovornosti zbog rezultata koje sam postigao”, kaže Šućro.

Najteži ispit bila mu je farmakologija.

“Teško mi je ‘pala’ jer sublimira apsolutno sve. Morate da znate imena toliko mnogo ljekova, indikacije, kontraindikacije, neželjene efekte za svaki lijek koji postoji… Jako je teško da se zapamti, ali mi je najljepši od svih ispita jer me toliko opsijedao jedno vrijeme da sam želio da se bavim psihofarmakologijom, čak sam pisao rad”, iskren je Šućro.

“UVIJEK ISTIČEM DA SAM IZ BIJELOG POLJA”

Na pitanje kako su ga doživjele kolege kao momka koji dolazi iz malog Bijelog Polja sa tolikim znanjem, odgovara da su “pravi Beograđani ljudi koji imaju razvijenu svijest da žive u velikom gradu i da apsolutno ne gledaju ko od kuda potiče, već sagledavaju kakvi smo ljudi, a to je najbitnije”.

“Uvijek kličem i ističem da sam iz Bijelog Polja i Crne Gore. U Crnoj Gori svaki moj uspjeh je bio do te mjere pohvaljen od svih da ne mogu da kažem da Crna Gora nije ulagala u mene. Ove godine sam dobio divnu nagradu od Srbije – Zadužbinu Nikole Spasića, a to je novčana nagrada i diploma koja se dodjeljuje najboljim studentima medicine i poljoprivrede. Iz moje generacije dobila je i jedna studentkinja. Prijem je besprijekorno organizovan u Rektoratu, izuzetno je medijski propraćeno i zaista sam ponosan na tu nagradu”, kaže Šućro.

U CV-ju Šućro već ima dosta istraživačkih radova koji iziskuju mnogo truda i vremena, naravno, van fakulteta.

“Jedan pišem već godinu i po… Sada se bavim djecom leptirima i muzikoterapijom – uticajem muzike na smanjenje anksioznosti kod starijih ljudi koji su doživjeli infarkt srca”, kaže i ističe da po završetku fakulteta planira da upiše doktorske studije.

PROFESOR FDU BIO UVJEREN DA ĆE MLADI RECITATOR DA UPIŠE GLUMU

Kada je bio četvrti razred, na državnoj olimpijadi u recitovanju Šućro je osvojio prvo mjesto.

“Naravno, iz mene je govorila pokojna profesorica Nada. Sve što sam bio ona je oblikovala i zaista joj hvala do neba. U žiriju je bio redovni profesor Fakulteta dramskih umjetnosti (FDU) na Cetinju, a takođe je bio u komisiji za odabir studenata za FDU. Pitao me: ‘Koje će ti biti besjede? Nije dovodio u pitanje to da li ću da upišem FDU, jer je znao (mislio) da hoću. Ta umjetnost zatruje krv i od ‘dasaka koje život znače’ se jako se teško odvojiti. I to me baš rastrojilo na četvrtoj godini. Ali, sad kada znam šta je medicina ni u jednom momentu se nisam pokajao”, kaže Šućro.

Svetlana Peruničić

UPOZORENJE: ZABRANJENO JE PRENOŠENJE TEKSTA BEZ PISMENE SAGLASNOSTI REDAKCIJE PORTALA REVIJE FOKUS