Bilo koja mala (ili velika) američka kompanija ima pravo sponzorisati za zelenu kartu strane radnike/strance. Na primjer, vlasnik američke firme (male ili velike), koji je možda porijeklom iz  bivše Jugoslavije, može „uvesti u Ameriku“ radnu snagu iz bivše Jugoslavije (Hrvatska, Bosna, Crna Gora, Kosovo, Srbija, Makedonija itd), pa čak iako je posao koji se nudi osobi van Amerike posao koji ne zahtijeva nikakvo prethodno obrazovanje ili iskustvo, pa čak niti znanje engleskog jezika (niskokvalifikovani radnik, na primjer). Osoba koja se „uvozi“ mora biti u starosnoj dobi od 18 do 55 godina (muž/žena i malodobna djeca takođe dobijaju imigracionu vizu). Zelena karta koja se dobija vrijedi 10 godina, a nakon 5 godina radnik i porodica imaju pravo po sadašnjim zakonima da apliciraju za američko državljanstvo.

Budući da trenutno u Americi postoji velika potražnja za niskokvalifikovanim radnicima, gotovo da bilo koja kompanija (mali biznis) može sponzorirati jednog ili više radnika (te njihovih porodica) za imigriranje u Ameriku putem posla.

Firma koja sponzoriše radnike ne mora biti uopšte velika. Čak firme koje imaju samo jednog zaposlenog (na primjer samo vlasnika firme, kao jedinog uposlenika) mogu podnijeti zahtjev za „uvoz“ radnika iz strane zemlje. Mnoga radna mjesta čak ne zahtijevaju niti iskustvo, niti znanje engleskog jezika.

Zašto je moguće „uvesti“ niskokvalifikovane radnike?

– Svake godine najmanje 110.000 ljudi dobije zelenu kartu (imigracionu vizu) za Ameriku preko posla koji im se ponudi u Americi.

Da bi poslodavac (dakle firma) u Americi uspjeli dovesti radnika u Ameriku (i porodicu radnika) sam proces zahtijeva da firma koja sponzoriše radnika dokaže da nije u stanju naći radnika (američkog državljanina) u samoj Americi. U ovom trenutku u Americi je preko 7 miliona otvorenih radnih mjesta. Budući da je preko 7 miliona otvorenih radnih mjesta, mnogi Amerikanci radije traže visokostručna i ili visoko plaćena radna mjesta, što znači da su mnoga niskokvalifikovana radna mjesta dostupna i otvorena. To znači da (mala ili velika) firma/kompanija (čiji je vlasnik, na primjer, iz bivše Jugoslavije/sa Balkana) može uvesti radnika iz Evrope/ex-Jugoslavije jednostavno tako što će dokazati američkom Odjelu za rad da nije u stanju da nađe Amerikanca koji bi bio voljan da radi niskokvalifikovan (i manje plaćen) posao (često „običnog radnika“). Sama statistika Odjela za rad potvrđuje da je u Americi preko 7 miliona otvorenih radnih mjesta za poslove niskokvalifikovanih radnika i sličnih radnih mjesta.

Nakon što je americki Odjel za rad dao svoje odobrenje, kompanija koja sponzoriše radnika za ulazak i rad u Ameriku mora onda dokazati imigracionoj službi da je u stanju da plati obećanu platu za posao koji nudi stranom radniku. To je dio zahtjeva za ulaznu imigracionu vizu. Nakon što imigraciona služba razmotri i odobri ulaznu imigracionu vizu, radnik ide na intervju u američku ambasadu u zemlji u kojoj je nastanjen (na primjer Hrvatska, Crna Gora, Kosovo, Bosna, Makedonija, Srbija, Njemačka, Italija itd).

Postoje na stotine različitih mogućih otvorenih niskokvalifikovanih radnih zanimanja, poput radnika u restoranu, radnika za firme koje se bave građevinom, radnika u kancelarijama. Male i velike firme koje posluju u Americi koriste ovu mogućnost da uposle i „uvezu“ nisko (ali i visoko) kvalifikovane radnike koji onda dobiju zelenu kartu (i njihove porodice).

Ako ste zainteresovani i želite saznati više o ovom programu, molimo kontaktirajte advokatsku kancelariju Andrewa Johnsona. Gospodin Johnson je bivši pomoćnik državnog tužioca i ima i preko 20 godina iskustva kao imigracioni advokat. Pomogao je hiljadama ljudi da apliciraju za zelenu kartu i useljenje u Ameriku.

MI GOVORIMO VAŠIM MATERNJIM JEZIKOM

Tel: 646-328-2545 / Email: ZelenaKarta@lawapj.com

Advokat Andrew Johnson o sponzorstvu za zelenu kartu putem posla: Uvezeni radnik/osoba mora biti starosti od 18 do 55 godina, za mnoga radna mjesta znanje engleskog jezika nije potrebno, pa čak ni iskustvo