Pekar velikog srca: Albanac već četiri godine svakog dana obezbjeđuje hranu za bolesnu djecu u Vranju

Imam troje dece i oni se igraju sa djecom iz Udruženja, postali smo veliki prijatelji. Od djece iz Udruženja za Novu godinu svaki put dobijem čestitku napisanu na albanskom jeziku, saa najljepšim željama za mene i moju porodicu. Osmjesi bolesne dece, njihova iskrena radost, za mene su najveća nagrada, kaže Miljazim.

Albanac iz Bujanovca Miljazim Gegulaj (38) već četiri godine svakodnevno obezbjeđuje užinu za dvadesetak bolesne djece iz Vranja.

Miljazimovi roditelji su rodom iz Prizrena, kada su se 1970-ih preselili u Bujanovac i tu otpočeli biznis. Danas Miljazimov brat u Bujanovcu ima pekaru, a od prije četiri godine jedan od braće Gegulaj otvorio je pekaru u Vranju.

Miljazim sa suprugom Sadom važi za velikog humanistu, ali oni o tome nerado pričaju. Kako se pekarska radnja nalazi u blizini prostorija gdje borave djeca iz Udruženja za pomoć nedovoljno mentalno razvijenim osobama, počelo je da se rađa neobično prijateljstvo između ovog Albanca i mališana.

“Iz Udruženja za pomoć nedovoljno mentalno razvijenim osobama zatražili su pomoć, da im nekako pomognemo. U pekari smo odlučili da za njih svakog dana obezbjeđujemo užinu. Nekada je to burek, sljedeći put kifle, rol viršle, slane i slatke pite… Imam troje dece i oni se igraju sa djecom iz Udruženja, postali smo veliki prijatelji. Od djece iz Udruženja za Novu godinu svaki put dobijem čestitku napisanu na albanskom jeziku, saa najljepšim željama za mene i moju porodicu. Osmjesi bolesne dece, njihova iskrena radost, za mene su najveća nagrada”, kaže Miljazim.

On je, prenosi Telegraf.rs, jedan od rijetkih Albanaca koji u Vranju ima svoj posao. Kaže da do sada nije imao nikakvih problema, a naročito ne na nacionalnoj osnovi.

“Otac je iz Prizrena i uvijek nas je vaspitavao da postoje samo dobri i loši ljudi i da ih tako dijelimo, a ne po naciji, vjeri ili rasi. Imam veliki broj mušterija, svi su zadovoljni. Imam puno prijatelja u Vranju, a među zaposlenima Srbe i Albance. Albanci putuju iz Bujanovca, a Srbi su iz Vranja i Vranjske Banje. Treba svakom pomoći ako si u mogućnosti, jer to je divan osjećaj. Mislim da ne radim ništa posebno pomažući drugima, kao i da svaki čovek ima u sebi potrebu da učini nešto dobro”, poručuje Miljazim.

Komentari

Daj prvi komentar na ovu priču

Ostavi odgovor

Idi na VRH
error: Content is protected !!