Posvećeno Dušanu Simoviću: Posljednji ples sa oblacima

Naš Duško. Hrabar, posvećen, dosljedan… Ako bi se morao opisati u tri riječi, onda su ove tri najbliže. Ali, obavezno upakovane u neograničenu količinu harizme i duha. Bio je takav i kao novinar koga je radoznalost i odvela na put pilota paraglajdera. I kada je uspio da prvo sebe izgradi u vrsnog poznavaoca a onda, kao instruktor, da zvoje znanje i, prije svega, poštovanje vazduhoplovnih pravila usadi svojim učenicima. Osnovao je i vodio najtrofejniji crnogorski vazduhoplovni klub “Dinamik” i iškolovao većinu crnogorskih pilota u istoimenom centru za obuku

Kratka agencijska vijest od 15. avgusta uveče, bez puno detalja: “Povrijeđeni paraglajderisti u Budvi, jedan sletio na Jazu”.
Oko 23 sata šaljem SMS prijatelju koji već godinama leti na tandem paraglajderu na tom terenu, da saznam ko je od kolega pilota imao loš dan. Samo jednu riječ – “Spavaš?”
Nema odgovora.
Petnaestak minuta kasnije informacija je kompletna – paraglajding instruktor i bivši svjetski prvak, Dušan Simović (45), i njegova saputnica na paraglajderu M.M. iz Egipta, koji su teško povrijeđeni prilikom slijetanja, preminuli su od posljedica udesa.”
Da, Duško je zaspao.
Prijatelj iz mladosti. Kolega – i novinarski, od druženja u bjelopoljskom “Polju” devedestih, i paraglajderski, jer je uspio da mi, kao i mnogim drugim, prenese ljubav prema letjenju koje je beskrajno volio.
Beskrajno i iskreno.
“Plešem sa oblacima” – često je znao da kaže.
Ta ljubav ga je i odvela na krov sportskog svijeta. Kao reprezentativac Crne Gore osvojio je Svjetski kup u Turskoj, bio treći na istom takmičenju u Albaniji, više puta osvajao medalje u ekipnoj konkurenciji kao član međunarodnog tima letača. Dva puta je bio Državni prvak Crne Gore i pobjednik mnoštva otvorenih prvenstava i turnira. U zenitu karijere, od 100.000 registrovanih letača na listi Svjetske vazduhoplovne federacije bio je deseti.
Naš Duško.
Hrabar, posvećen, dosljedan… Ako bi se morao opisati u tri riječi, onda su ove tri najbliže. Ali, obavezno upakovane u neograničenu količinu harizme i duha.
Bio je takav i kao novinar koga je radoznalost i odvela na put pilota paraglajdera.
I kada je uspio da prvo sebe izgradi u vrsnog poznavaoca a onda, kao instruktor, da zvoje znanje i, prije svega, poštovanje vazduhoplovnih pravila usadi svojim učenicima. Osnovao je i vodio najtrofejniji crnogorski vazduhoplovni klub “Dinamik” i iškolovao većinu crnogorskih pilota u istoimenom centru za obuku.
Bio je dosljedan i posvećen i kada su ga iz matičnog, Vazduhoplovnog saveza uglavnom tapšenjem po ramenu ispraćali na svjetska takmičenja, a na isti takav način dočekivali medalje i titule sa istih. Bio je jedini Crnogorac ikada koji je predstavljao svoju zemlju na Svjetskoj vazduhoplovnoj olimpijadi – u Torinu, 2009, i jedini predstavnik naše zemlje na Svjetskim igrama 2013, u Kaliju, Kolumbija.
Bio je dosljedan i posvećen onda kada je, sa malom grupom saradnika, prvi put uspio da letjenje paraglajederom na crnogorskom primorju uvede u zakonske okvire. I pokuša da najtrofejnijem vazduhoplovnom sportu u Crnoj Gori obezbijedi status koji zaslužuje, a koji još uvijek nema.
I, na kraju teksta ali na početku i ispred svega, ono što ga je činilo istinski dobrim čovjekom – bio je nježan i brižan otac i suprug. To najbolje znaju ćerke Marija i Aleksandra i supruga Mima. Ali i svi oni koji su se ikada sreli sa njim.
Dušan Simović, pilot, otišao je u četrdeset petoj godini. Ako je za utjehu, učinio je ono što mnogi ne bi ni za tri života.
Duško je svoj život posvetio letjenju. Tako ga je i okončao.

Siniša Adamović

Komentari

Daj prvi komentar na ovu priču

Ostavi odgovor

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Idi na VRH
error: Content is protected !!