“Da bih, pored mnoštva njegovih fotografija i na ovaj način sačuvao sjećanje na Perka, uspio sam na vrijeme da ga odnesem profesionalcima u Podgoricu i prepariram. Već skoro godinu dana on se nalazi kod mene i čeka neka bolja vremena kad ću biti u mogućnosti da mu obezbijedim dostojnu staklenu muzejsku vitrinu sa rasvjetom u kojoj će stajati i podsjećati buduće generacije na simboliku jedne lijepe beranske i crnogorske priče o neprolaznoj ljubavi za koju vrijedi živjeti i umrijeti”

Foto: Adem Ado Softić

Prije punih godinu dana uginuo je mužjak prve bijele rode koja je svila svoje gnijezdo na teritioriji Crne Gore, odabravši za to, pored Ulcinja, Solane, Skadarskog jezera, mnoštva bajkovitih destinacija i izobilja prirodnih ljepota ove zemlje, upravo Berane. Došao je sa partnerkom iz daleke Afrike u proljeće 2012. godine, na 150-u godišnjicu grada, da bi baš ovdje, na obali Lima, na stubu ulične rasvjete u Polimskoj ulici, svio gnijezdo i formirao porodicu.

Nakon objave da sam ga na današnji dan, 18. februara 2017. pronašao mrtvog na obali Bistrice, ta vijest je obišla sve medije u Crnoj Gori čiji je bio ljubimac i u kojima je punih pet godina bio poznat i prepoznat pod imenom Perko Rodić.

Foto: Adem Ado Softić

Da bih, pored mnoštva njegovih fotografija i na ovaj način sačuvao sjećanje na Perka, uspio sam na vrijeme da ga odnesem profesionalcima u Podgoricu i prepariram. Već skoro godinu dana on se nalazi kod mene i čeka neka bolja vremena kad ću biti u mogućnosti da mu obezbijedim dostojnu staklenu muzejsku vitrinu sa rasvjetom u kojoj će stajati i podsjećati buduće generacije na simboliku jedne lijepe beranske i crnogorske priče o neprolaznoj ljubavi za koju vrijedi živjeti i umrijeti. Na bajku o prvoj bijeloj rodi koja je došla iz Afrike i od svih prirodnih ljepota Crne Gore odabrala beransku kotlinu i Lim kao izvor života, vječitu inspiraciju u potrazi za nedostižnom ljepotom i čežnju na čijem će se plamenu, poput Rista Ratkovića, negdje u dalekoj Africi grijati i sanjati zavičaj. Rodi koja po džunglama i obalama afričkih jezera i vodopada mjesecima izgara za Beranama dok na beskrajnom horizontu svojih najdubljih snoviđenja posmatra more po kojem teče Lim.

„Već je dan, a laku noć!
Zbogom, devojke, sanjajte zavičaj.
Ja svoj već vidim. Eno ga, po moru teče Lim.“ 
(Risto Ratković – „Bar“)

Adem Ado Softić

Rodac Perko u Beranama skoro dva mjeseca uzalud čeka svoju dragu: Perka se najvjerovatnije nikada neće vratiti