Glumački debi ivangradskog konobara: Ismetova filmska bitka počela je i završila se na Neretvi

Na premijeri, gdje je, pored ekipe i brojnih gostiju prisustvao i predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito, od strane Radne zajednice filma “Bitka na Neretvi” za saradnju i savjestan rad Ismetu Šuntiću javno je dodijeljena zahvalnica koju i danas ljubomono čuva u svojoj arhivi. Danas u Beranama, u sedamdesetoj godini, Ismet Šuntić živi mirnim penzionerskim životom, ali i sad, negdje duboko u duši, i dalje vodi svakodnevne bitke na ruševinama mostova između sna i jave.

Prije punih pola vijeka, septembra 1967. godine, jedan kvalifikovani konobar iz Hotela “Berane”, na odsluženju vojnog roka u Nikšiću, sa još 17 svojih drugova iz jedinice odabran je da učestvuje u snimanju najvećeg filmskog spektakla u socijalističkoj Jugoslaviji koji se snimao 18 mjeseci i za čiju je englesku verziju, bez nadoknade, plakat uradio lično Pablo Pikaso – filma Veljka Bulajića “Bitka na Neretvi”.

Dvadesetogodišnji Ismet Šuntić, sin ivangradskog čistača cipela Meha – Meše Šuntića, punih deset mjeseci, sve do kraja vojnog roka, juna 1968, proveo je sa ekipom filma kao član Novakove desetine (Ljubiše Samardžića) družeći se, pored najvećih imena jugoslovenske kinematografije, i sa Jul Brinerom, Silvom Košćinom, Frankom Nerom, da bi se, po izlasku iz vojske, vratio u Ivangrad, kako bi u Hotelu “Berane” nastavio sa svojim konobarskim poslom. Zadovoljan glumačkom avanturom i doživljajima sa snimanja koje je svakodnevno prepričavao drušvu u Ivangradu, sa nevjericom i oduševljenjem primio je u novembru poziv režisera Veljka Bulajića da, pored Selima Kukića iz Gusinja i još dvojice drugova iz Sarajeva i Teslića, nastavi rad na snimanju filma i to sa statusom filmskog glumca – debitanta. Uz veliko razumijevanje i podršku svog tadašnjeg šefa Srećka Obradovića i čitavog kolektiva, prepun glumačkog elana, Ismet se vratio u društvo Ljubiše Samardžića, Borisa Dvornika, Bate Živojinovića, Pavla Vujisića, i počeo da prima svoje prve glumačke plate od tadašnjih skoro 400.000 dinara, potajno razmišljajući da svoj konobarski posao možda čak i zamijeni karijerom filmskog glumca.

Družio se sa najvećim imenima jugoslovenske kinematografije – Franko Nero, Milena Dapčević i Ismet Šuntić

Film Veljka Bulajića “Bitka na Neretvi” bio je i ostao najveći projekat Jadran filma, inspirisan legendarnom bitkom za ranjenike. U njemu je učestvovalo na desetine najvećih imena domaće i svjetske kinematografije, a pored Orsona Velsa, Sergeja Bondarčuka, Kurta Jirgensa, Olega Vidova, Hardija Krigera, Silve Košćine, Franko Nero je tumačio lik Mikelea Rive, istorijski zasnovan na liku kapetana Marija Rive, koji je nakon kapitulacije Italije prešao na stranu partizana i poginuo u borbi protiv Hitlerovih fašista, dok je lik Vlada, zasnovan na istorijskom liku ruskog inženjera Vladimira Smirnova, tumačio Jul Briner.

Foto: Ado Softić

Po utrošenim sredstvima i broju statista svrstan je među najveće istorijske filmske spektakle, rame uz rame sa “Spartakom” Stenlija Kjubrika, a na festivalu u Moskvi 2010. zvanično je uvršten među deset najznačajnijih filmova o Drugom svjetskom ratu. Sa filmskom ekipom “Bitke na Neretvi”, u kojoj je kao asistent režije bio još jedan Beranac, akademik Gojko Kastratović, Ismet je nastavio da snima po terenima Kupresa, Bugojna, Novog Travnika, Donjeg i Gornjeg Vakufa, Makljena, Prozora, Jablanice i Risovca, a šest dana proveo je i u Piranu, gdje je u velikom studiju snimao scene borbe prsa u prsa. Njegovo pojavljivanje na filmskom platnu završilo se pred sami kraj ovog tročasovnog filma jednoj od najtužnijih scena u kojoj na Kupreškom polju, braneći kolonu ranjenika, gine kompletna Novakova desetina: Ljubiša Samardžić, Pavle Vujisić, Kole Angelovski, Ismet Šuntić i ostali, zajedno sa Novakovom sestrom Danom koju glumi Silva Košćina. Svojom pojavom i šarmom pobrao je simpatije čitave ekipe od koje se nije odvajao sve do svečane premijere filma kojom je 29. novembra 1969. godine zvanično otvorena velelepna sarajevska sportska dvorana Skenderija. Na premijeri, gdje je, pored ekipe i brojnih gostiju prisustvao i predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito, od strane Radne zajednice filma “Bitka na Neretvi” za saradnju i savjestan rad Ismetu Šuntiću javno je dodijeljena zahvalnica koju i danas ljubomorno čuva u svojoj arhivi.

Te 1969. godine stigao mu je i poziv od režisera filma “Most”, Hajrudina Krvavca, za učešće u još jednom velikom domaćem ratnom filmu o čuvenom mostu na Lever Tari ali, zbog zauzetosti oko snimanja poslednjih kadrova “Bitke na Neretvi” morao je da ga odbije.

Četiri godine kasnije, 1973. očekivao je i poziv za snimanje još jednog velikog jugoslovenskog filmskog spektakla, filma “Sutjeska”, režisera Stipe Delića sa Ričardom Bartonom u glavnoj ulozi, ali pet minuta Ismetove filmske slave otkucavalo je posljednje sekunde, njegova filmska bitka počela je i završila se na Neretvi, krug se zatvorio a Ismet Šuntić ostao je u Ivangradu da, sa svojim uspomenama, fotografijama, novinskim tekstovima i zahvalnicom sa premijere, nastavi da živi miran i jednoličan konobarski život u Hotelu “Berane”.

Foto: Ado Softić

Od tog septembra 1967. godine prošlo je pola vijeka. Nakon toliko vremena stari filmski vuk Veljko Bulajić i dalje radi, pa ovih dana završava svoj novi film “Bijeg do mora” čija je tema pobjeda čovječnosti i ljubavi nad užasom i besmislom ratova, a premijera je predviđena za par mjeseci, februara 2018. u Berlinu. I u ovom filmu jednu od najzapaženijih uloga tumači Beranac, glumac koji je pobrao sve moguće nagrade i priznanja i koji je zasluženo zauzeo najviše mjesto na samom tronu crnogorskog i ex jugoslovenskog glumišta – Mirko Vlahović.

Ali, sad su druga vremena. Pola vijeka je brzo prošlo. Sve je više izgubljenih bitaka i porušenih mostova. Ovog septembra Ljubiša Samardžić – desetar Novak, izgubio je poslednju bitku sa opakom bolešću na odjeljenju hematologije Kliničkog centra Srbije u Beogradu, a na tu vijest njegov “borac” od prije pola vijeka došao je iz Berana u Beograd da mu se pokloni i oda posljednju počast svom “starješini” i prijatelju.

Nakon snimljenog, Ismet Šuntić je ostao u Ivangradu da, sa svojim uspomenama, fotografijama, novinskim tekstovima i zahvalnicom sa premijere, nastavi da živi miran i jednoličan konobarski život 

Danas u Beranama, u sedamdesetoj godini, Ismet Šuntić živi mirnim penzionerskim životom, ali i sad, negdje duboko u duši, i dalje vodi svakodnevne bitke na ruševinama mostova između sna i jave.

Adem Ado Softić

Komentari

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
Idi na VRH

error: Content is protected !!