I toga dana, na mjestu na kojem se postavlja spomenik sjećanja Što te nema, nikakve zastave ne vijore, nema ni obilježja ili bilo kakvih znakova, ili informacija o čemu se radi i kome spomenik pripada. Sa prolaznicima i posjetiocima razgovaraju volonteri, pozivaju ih da ređaju fildžane i pune ih kafom

Foto: Facebook (Aida Šehović)

Običaj da se gotovo u svakoj bosanskohercegovačkoj kući ostavlja fildžan viška star, otprilike, koliko je staro i ispijanje kafe iz fildžana – malih šoljica bez drške, karakterističnih za ovo podneblje. Taj običaj se vezuje uz tradicionalno gostoprimstvo Bosanaca i Hercegovaca, jer “nikad ne znaš ko može naić’, a nije red da čeka”.

Pjesma “Što te nema”, Alekse Šantića, i u izvođenju Jadranke Stojaković, jedna je od najljepših napisanih i opjevanih u Bosni i Hercegovini.

A 8.372 nije samo obična brojka, nego simbol isto toliko života dječaka i muškaraca izgubljenih u srebreničkom genocidu, najstrašnijem masovnom zločinu koji se dogodio u ratovima s kraja 20. vijeka na području bivše Jugoslavije.

Upravo su ta tri simbola u umjetničku instalaciju, odnosno spomenik sjećanja koji nema svoje stalno mjesto i koji se već 12 godina na samo jedan dan, 11. jula, postavlja u nekom drugom kutku svijeta, povezala u jednu cjelinu Aida Šehović, umjetnica bh korijena s adresom stanovanja i djelovanja u New Yorku. Ove godine će nomadski spomenik, kako ga autorka naziva, na jedan dan biti postavljen u Chicagu, na Daley Plazi, jednom od najpoznatijih trgova u tom američkom gradu, piše Al Jazeera.

KADA NEMAŠ S KIM POPITI KAFU

„Još kao dijete gledala sam roditelje kako svakodnevno piju kafu zajedno. Sjećam se da bi se taj opojni miris kafe širio cijelom kućom i budio me svako jutro. I onda sam, jednom prilikom, čula priču jedne žene iz Srebrenice koja je pričala o tome kako joj njen suprug najviše fali, kako joj je najteže, baš u tim momentima kada nema s kim da popije kafu“, priča Aida Šehović o ideji koja joj je poslužila kao inspiracija za spomenik.

„Priča te žene me je strašno pogodila i mislim da je najviše uticala da povežem to iščekivanje nekoga na kafu sa tim bolnim čekanjem na najbliže kojih više nema i koji se nikad neće vratiti. A pjesma ‘Što te nema’ vrlo slikovito govori o toj boli i čežnji koja ne prolazi“, dodaje Aida.

Kao prethodnih 11 godina, a umjetnička instalacija je bila postavljena u Sarajevu, u sjedištu Ujedinjenih nacija, Tuzli, Den Haagu, Stockholmu, Burlingtonu, Istanbulu, New Yorku, Torontu, Genevi i Bostonu, i građani Chicaga, ne samo bh dijaspora, imaće priliku da učestvuju u kreiranju tog spomenika.

„Neki od njih nikad nisu čuli ni za Srebrenicu, neki se sjećaju vijesti iz ’90-ih, a neki su intimno upoznati sa našom istorijom ili imaju prijatelje iz BiH, ali njihov susret sa spomenikom mijenja njihov odnos prema genocidu. Poslije toga to više nije samo nešto apstraktno ili nedodirljivo, samo neka činjenica i broj sa kojim oni nemaju nikakve veze“, nastavlja priču autorka.

GRAĐANI POSTAJU DIO SPOMENIKA KOJI NASTAJE

„Kad vide sve te poređane fildžane i osjete miris kafe, kada imaju priliku da sami spuste fildžan na zemlju i napune ga kafom, onda i oni postaju dio te komemoracije i dio tog spomenika. A ja se nadam da će memorija tog iskustva i tog momenta uvijek ostati u njima. I svaki pojedinac ima potpuno drugu vezu sa svim što se desilo, ali je jako važno da su svi uključeni u taj razgovor, a ne samo oni koji su direktno vezani za genocid, jer samo tako možemo spriječiti da se tako strašni zločini ponavljaju“, kaže Šehović.

I toga dana, na mjestu na kojem se postavlja spomenik sjećanja Što te nema, nikakve zastave ne vijore, nema ni obilježja ili bilo kakvih znakova, ili informacija o čemu se radi i kome spomenik pripada. Sa prolaznicima i posjetiocima razgovaraju volonteri, pozivaju ih da ređaju fildžane i pune ih kafom.

„I zato što su namjerno uklonjene sve stvari koje nas razdvajaju i dijele, ljudi su radoznali i osjećaju se slobodni da priđu i pitaju o čemu se radi. I onda jedni sa drugima razgovaraju i dijele svoja mišljenja i iskustva“, objašnjava Šehović.

Ponosna je i na to što je u čikašku postavku uspjela da uključi sve najveće bh organizacije u SAD-u, koje prvi put sarađuju na jednom projektu (BH Klub Chicago, Bosansko-američki institut za genocid, Udruženje bosanskih žena Sjeverne Amerike, džemati BICC, ICC i SABAH u Čikagu, Preporod i Udruženje Srebreničana”).

“Ovogodišnja postavka ne bi bila moguća bez uzajamnog povjerenja i njihove potpune podrške da aktiviramo ljude u našoj zajednici. Tajna tako uspješne saradnje i organizacije je Asja Dizdarević, koordinatorka ‘Što te nema’ projekta u Chicagu. Nema riječi kojima se može opisati njena odanost, upornost i neumorni rad da bi sve uspjelo“, kaže Šehović.

Dodaje, na kraju, i da je smisao okupljanja ljudi, osim odavanja počasti žrtvama, i slanje poruke koja predstavlja „totalnu suprotnost svemu onome što svaki genocid ima za cilj, a to je potpuno brisanje, zaborav i uništenje grupe ljudi na osnovu njihove etničke, religiozne ili nacionalne pripadnosti“.

I kad se u utorak, 11. jula raziđu svi oni koji budu došli na čikašku Daley Plazu, iza njih će ostati 8.372 fildžana koji podsjećaju na žrtve genocida u Srebrenici. I u svakom od fildžana simbolično će ih čekati nepopijena kafa.