Samo polovina ljudi koji padnu s trećeg sprata prežive, a pad sa desetog sprata ne preživi gotovo niko. Ali, prije nešto više od devet godina perač prozora Alcides Moreno pao je sa 47. sprata i preživio, piše BBC.

“Volio sam da prozori budu potpuno čisti. Volio sam sapun i vodu, volio sam osjećaj kad stisneš sunđer”, započeo je svoju ispovijest Moreno.

Njegov život dramatično se promijenio tokom jutra 7. decembra 2007. godine, kada je zajedno sa svojim mlađim bratom Edgarom krenuo da pere prozore na 47. spratu luksuzne zgrade Solou Tauer na njujorškom Menhetnu. Pri vrlo niskoj temperaturi njih dvojica su se popeli na pet metara široku skelu za pranje prozora kada su popustili kablovi koji su je držali.

“Kabl na lijevoj strani se prvi odvojio. To je bio dio koji je držao mog brata i on je pao, skroz do tla”, kaže Moreno.

Edgar je s visine od 144 metra pao u usku uličicu, a smatra se da je prije samog udara padao brzinom od 200 kilometara na sat. Pao je na drvenu ogradu koja je prepolovila njegovo tijelo i preminuo je na licu mjesta.

Uskoro je popustilo uže i na Alcidesovoj strani pa je i on počeo da pada prema zemlji. Za razliku od brata, njega su vatrogasci našli na hrpi iskrivljenog metala kako stiska opremu za kontrolu skele. Još je disao, a vatrogasci su prepričavali da je čak pokušavao da se digne na noge. Prisjetili su se kasnije koliko su ga oprezno pomjerali, “poput jajeta”, svjesni da ga jedan pogrešan pokret može ubiti.

Sigurnosni kablovi, uz sredstvo za čišćenje i kantu tople vode, naknadno su pronađeni na krovu pored mjesta za koje je bila pričvršćena skela.

Alcides Moreno je nakon nesreće prevezen u obližnju bolnicu i stavljen u indukovanu komu. Pretrpio je povrede mozga, ključne kosti, grudnog koša, abdomena, slomio je rebra, desnu ruku i obje noge. Prošao je kroz veliki broj operacija, a primio je i više od deset litara krvi.

“Ovo je apsolutno bilo medicinsko čudo”, rekao je tada dr Herbert Pardes, šef bolnice u kojoj su Alcidesa operisali i liječili, dok je dr Glen Asaeda iz njujorških vatrogasaca rekao da je na djelu bila “viša sila”.

Tri nedjelje nakon nesreće u kojoj je umro njegov brat, Alcides Moreno se probudio, na Božić 2007, a pored kreveta bila je njegova žena Rosario.

“Moj um je bio u magli. Nisam se sjećao pada. Ali shvatio sam da je Edgar umro kada sam pogledao oko sebe i vidio samo moju ženu”, kaže Moreno.

Naknadna istraga utvrdila je da oprema za skele nije bila propisno održavana i da novi motorizovani kablovi, koji su spajali skelu sa zgradom, nisu bili ispravno pričvršćeni za krov. Istražitelji nisu Alcidesa smatrali odgovornim za to što je bez sigurnosne opreme zakoračio na skelu, budući da je namjeravao da se vrati po opremu za pranje prozora koja je još bila na krovu.

Kako je preživio ni danas nije do kraja jasno. Da li je oprema za skele preuzela najveći dio udarca ili ga usporila u padu? Da li se on sam odbio od zgrade i tako usporio svoj pad? O tome se može samo spekulisati. Život se za Alcidesa u tom trenutku nepovratno promijenio, ali nije završio.

Alcides je teško prežalio smrt svog brata.

“To je bilo strašno za mene. Edgar je živio sa mnom u Nju Džerziju, dijelili smo puno stvari. Radio je sa mnom i umro radeći sa mnom. Mislim da sam nakon pada tugovao oko tri godine. Tek nakon toga sam se oporavio i prihvatio njegovu smrt. Bilo je to kao da sam izgubio dijete, jer je bio mlađi od mene”, priča Moreno.

On je dobio veću količinu novca kao kompenzaciju za pad i teške povrede i nakon toga se sa porodicom preselio u Feniks, u saveznoj državi Arizoni, jer je tamošnja topla klima dobra za njegove kosti.

“Imam veliki broj ožiljaka na tijelu, a zbog povreda na leđima ne mogu da trčim, ali mogu normalno da hodam. Nisam isti kao prije nesreće, ali i to što hodam je dar od Boga”, zahvalan je Moreno.

Sada 46-godišnjak, Alcides kaže da bi i danas čistio prozore da može, ali ne radi zbog zdravstvenih razloga. Problema s visinama nema, ali procjenjuje da je tek 80 odsto osobe koja je bio prije pada.

“Postoje stvari koje ne radim dobro. Nekad ne završim misao ili pitanje. Ali, zato sam shvatio koliko su mi važni žena i djeca. Prije nesreće sam smatrao dovoljnim da im pružim dom, hranu, potrepštine i slično… da im ništa ne fali”.

Alcides je prošle godine postao otac četvrti put, što je njegovo prvo dijete nakon nesreće.

“Uvijek se pitam zašto sam preživio. Imam novo dijete – možda je baš on razlog, da ga odgajim i ispričam mu svoju storiju”, kazao je Moreno za BBC, prenosi telegraf.rs.