Reporter Yutela je pitao Bahrudina da li zna zbog čega se vodi rat. “Ma otkud znam. Kol’ko ja kužim to, oni kao hoće da se otcjepljuju, a mi im kao ne damo. U stvari, mi samo hoćemo da se vratimo u kasarnu i ništa više”, odgovorio je tada devetnaestogodišnjak iz Tuzle

Bahrudin Kaletović je bio vojnik Jugoslovenske narodne armije (JNA) i jedan od simbola sukoba u Sloveniji koga je 1991. godine, u jeku ludila u koje je Jugoslavija tonula, širom zemlje proslavio televizijski prilog Yutela.

U tom trenutku Bahrudin je bio na odsluženju redovnog vojnog roka u Karlovcu, pa je kao desetar bio poslat u SR Sloveniju. Novinar Yutela Ivica Puljić je intervjuisao Bahrudina na liniji vatre na Krakovskem Gozdu dok je, ležeći u šumi, držao položaj. Taj dvominutni intervju, a i sam Bahrudin, su ušli u kolektivno sjećanje svih pripadnika južnoslovenskih naroda koji su te večeri gledali Yutelov prilog.

Reporter je, podsjeća “Avaz”, tom prilikom pitao Bahrudina da li zna zbog čega se vodi rat.

“Ma otkud znam. Kol’ko ja kužim to, oni kao hoće da se otcjepljuju, a mi im kao ne damo. U stvari, mi samo hoćemo da se vratimo u kasarnu i ništa više”, odgovorio je tada devetnaestogodišnjak iz Tuzle.

Bahrudin je kao desetar bio zadužen za tri mlada vojnika (Marko Bojanić 1971. godište, Fahir Imamović 1972. godište i Florim Kasumi 1971. godište) koji su tek bili došli u vojsku. Nažalost, sva trojica su poginula tokom tog sukoba. Sam Bahrudin je kasnije bio zarobiljen od pripadnika slovenačke TO. Nešto kasnije, Bahrudin i preostali zarobljeni vojnici su dobili civilnu odjeću i pušteni su da se vrate kućama.

Poslije nekoliko dana odmora u rodnoj Tuzli, Bahrudin i ostali tuzlanski regruti su dobili pozive da se jave u JNA kako bi doslužili ostatak vojnog roka. Bahrudin je bio poslat u Đakovo, gdje je služio ostatak vojnog roka kao dio 17. korpusa JNA – Tuzla. On je, međutim, sa cijelom svojom jedinicom bio zarobljen i u Đakovu, nakon što se rat u Hrvatskoj rasplamsao. Bahrudin se konačno “skinuo” iz JNA 29. novembra 1991. godine, na Dan republike koja tada više nije postojala.

Po početku rata u Bosni i Hercegovini Bahrudin se prijavio u rezervni policijski sastav. Prema sopstvenom svjedočanstvu, tokom rata u Bosni i Hercegovini je bio vezista, često na prvoj liniji fronta gdje je vidio pravi pakao. Demobilisan je po završetku rata, 24. aprila 1996. godine. Bahrudin se oženio 1993. godine. Dobio je ćerku Esmeraldu i sina Damira. Sanjao je da će biti muzičar i svirao je gitaru. Bahrudin je u vremenu nakon jugoslovenskih ratova svirao sa svojom grupom u Zagrebu. Nesrećno je poginuo u saobraćajnoj nesreći 1998. godine, kada je posjetio Tuzlu da vidi porodicu, odnosno novorođenog sina.