Ivan Lalić Beograđanin je koji u beogradskom „Mixer Houseu“ okuplja umjetnike iz cijelog regiona i pomaže onima koji bježe od ratova, no nekada je i samom njemu bila potrebna pomoć da preživi jedan rat.

Naime, prije 24 godine Ivan je radio kao prevodilac Crvenog krsta u Sarajevu, gdje je 18. maja 1992. godine teško ranjen na Vratniku kada je jedna granata pala na konvoj ove humanitarne organizacije. Do tada je on pomagao onima koji su pružali pomoć unesrećenim ljudima Sarajeva, a onda su Sarajlije njemu uzvratile istom mjerom.

Teško ranjenog Ivana iz konvoja je izveo, spasivši mu život, mladić koji mu je rekao da se zove Mufid, piše Radio Slobodna Evropa u priči o ovoj dvojici ljudi u ratnom Sarajevu.

„Bio je oniži i imao je kosu onako malo kao Nele Karajlić, tako me podsećao i posle kad sam ga idealizovao. I onda je on izvukao me i pod kišom metaka i granata, jer je to bila katastrofa, na kolenima ili na leđima odvukao na neko sigurno mesto. Mislim da me je gledao jako zgroženo, jer mi je stradalo lice, a i noga je bila loše, odnosno, sav sam bio u krvi“, prisjeća se Ivan kobnog dana i dodaje da se poslije sjeća scene u kombiju koji ga je prevezao do bolnice, kada mu je Mufid, valjda misleći da je stranac, pjevao pjesme na italijanskom jeziku.

Iako njegov saputnik iz konvoja nije preživio, Ivan se već sutra probudio u bolnici, a u sobu je ubrzo stigao i njegov spasioc koji mu je donio napolitanke iako je Sarajevo tada oskudijevalo hranom. Nakon toga razgovarali su o ratu, onoliko koliko su Ivanu povrede dozvoljavale.

To je bio njihov prvi i jedini susret, jer je Ivan prebačen na liječenje u Beograd, ali nikada nije zaboravio svog spasioca za kojima je tragao od oporavka sve do prošle godine. Za to vrijeme napisao je čak i mali roman koji je nazvao „Gde si Mufide?“.

„On je poginuo u decembru 1992. godine, znači šest mjeseci kasnije, braneći Sarajevo“, kaže Ivan koji je tek 23 godine nakon spašavanja saznao šta je sa Mufidom, čovjekom koji mu je dao priliku za novi život.

„Često kažem da je Sarajevo grad mog ponovnog rođenja i ja se tamo osećam jako dobro“, zaključuje Ivan svoju priču za Radio Slobodna Evropa, dodavši da će se uvijek sjećati svog spasioca i da je u kontaktu sa njegovom porodicom.