“Do sada nam nisu vjerovali da su neki ljudi dali naređenje da moja braća budu mučena, pošto su prvo mučeni, i da se likvidiraju u Petrovom selu. Taj lanac komande mi sada imamo u rukama. Pošto do sada, kada smo govorili vlastima Srbije ‘ovaj je’, oni nam nisu vjerovali. Sada kada su istražili, sada kažu ‘tačno je’. Imamo više dokaza protiv njih”, kaže Fatos Bitići

Fatos Bitići, brat ubijenih Ilija, Agrona i Mehmeta, kaže da ima svjedoka koji pouzdano mogu da kažu šta se braći Bitići dešavalo u Petrovom selu.

“Ti svjedoci sada nemaju povjerenje u vlasti Srbije. Oni kažu da su glavni ljudi odgovorni za ubistvo moje braće bliski vlasti Srbije”, kaže Fatos Bitići u emisiji “Insajder bez ograničenja”, koju realizuju produkcija “Insajder” i Radio Slobodna Evropa.

Fatos Bitići ponovo je došao u Beograd kako bi se sastao sa najvšim predstavnicima vlasti. Prije dolaska pristao je da govori za “Insajder bez ograničenja”. Insistirao je da na pitanja odgovara na srpskom jeziku iako ga, kako napominje, ne govori savršeno, ali veruje da će na taj način srpska javnost bolje razumjeti da mu je jedini cilj pronalaženje ubica njegove braće, a ne osuda srpskog naroda.

“Ne radi se samo o slučaju Bitići. U Srbiji ima dosta porodica koje pritiskaju vlast da im nađe njihove nestale na Kosovu. Saučestvujem sa svima koji su izgubili svoje porodice u bivšoj Jugoslaviji, ali ja ne mogu ništa da uradim”, kaže Bitići.

Porodica Bitići godinama tvrdi da je bivši komandant Žandaremarije Goran Radosavljević Guri ključ istrage. U vrijeme zločina Radosavljević je bio šef za obuku u kampu u Petrovom selu. Međutim, sudeći prema dokumentima iz tog vremena, on nije bio komandant policajcima koji su bili u kampu.

Radosavljević je odbio da govori za ovu emisiju objašnjavajući da je slučaj još pod istragom.

Brat ubijenih kaže da postoje novi svjedoci i dokazi koji bi poslije 17 godina mogli da rasvijetle slučaj.

ISTRAGU VODI I FBI

Braća Bitići imali su 21, 23 i 25 godina. Rođeni su na Kosovu, a odrasli u SAD, gdje su se u proljeće 1999. godine priključili Atlantskoj brigadi Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) koju su formirali albanski emigranti. Na Kosovo su tokom rata ušli iz Albanije. Po potpisivanju Kumanovskog sporazuma i okončanja rata skinuli su uniforme i otišli kod majke i sestre u Prizren.

“Ja znam da u Srbiji postoji politika koja kaže: ‘Pa braća Bitići su bili u Oslobodilačkoj vojsci Kosova’. Bili su, niko ne kaže da nisu bili. Ali problem je u tome ko je potpisao Kumanovski sporazum. Srbija”, objašnjava brat ubijenih.

Istragu o ovom slučaju već deset godina vodi Tužilaštvo za ratne zločine Srbije, ali paralelno i američki FBI s obzirom da su Bitići bila američki državljani. Ipak, do nalogodavaca i onoga ko je pucao u vezane ljude sa povezom preko očiju nisu uspjeli da dođu.

O manjkavosti u istragama ubistva braće Bitići govorio je prošle godine i ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović. Osim što je rekao da nisu urađena vještačenja baznih stanica mobilne telefonije koja bi mogla da ukažu na lica koja su se nalazila na licu mjesta, Stefanović nije želeo da daje više podataka.

“Do sada nam nisu vjerovali da su neki ljudi dali naređenje da moja braća budu mučena, pošto su prvo mučeni, i da se likvidiraju u Petrovom selu. Taj lanac komande mi sada imamo u rukama. Pošto do sada, kada smo govorili vlastima Srbije ‘ovaj je’, oni nam nisu vjerovali. Sada kada su istražili, sada kažu ‘tačno je’. Imamo više dokaza protiv njih”, kaže Fatos Bitići.

Političari javno saopštavaju da žrtve imaju pravo na istinu, ali jasno je da nema prave političke volje da se do istine i dođe, jer bi to značilo pronalaženje i procesuiranje krivaca na obje strane.

Sve vlasti od 2001. godine do danas tvrdile su da ima napretka u istrazi i da je otkrivanje počinilaca i nalogodavaca zločina prioritet. Pitanje je da li su obećanja da je slučaj Bitići prirotet proistekla iz stvarne političke volje da se zločin istraži, ili su takve tvrdnje ponavljali zbog održavanja dobrih odnosa sa SAD.

Fatos Bitići misli da takav stav političara u Srbiji ima samo političke motive.

“Oni misle da će na taj način biti bliže Sjedinjenim Državama. Nemojte da koristite braću Bitići za politiku. Za 17 godina ima dosta, kako oni kažu, obećanja”, navodi on.

OSLOBAĐAJUĆE PRESUDE

Na istoku Srbije, kod Kladova, 14. juna 2001. godine pronađene su dvije masovne grobnica sa tijelima kosovskih Albanaca. Grobnice su se nalazile odmah uz kamp specijalnih jedinica policije i u njima je pronađeno više od 80 tijela Albanaca koji su ubijeni na Kosovu, a kasnije prebačeni u ove grobnice.

Na vrhu jedne grobnice odvojeni od drugih leševa pronađena su tijela tri muškarca. DNK analiza je pokazala da se radi o trojici braće Bitići. Oni su nestali nakon što ih je policija 8. jula 1999. godine odvela iz zatvora u Prokuplju u kome su služili kaznu zbog nelegalnog ulaska na teritoriju tadašnje Savezne Republike Jugoslavije (SRJ).

Dosadašnje istrage pokazale su da su odvedeni u kamp u Petrovom selu, gdje su predati nepoznatim policajcima koji su ih odveli u nepoznatom pravcu.

Jedino suđenje za ovaj zločin počelo je u Beogradu 2006. godine. Na optuženičkoj klupi našli su se samo Sreten Popović, pomoćnik rukovodioca za obuku posebnih jedinica policije, i Miloš Stojanović, stariji vodnik u 124. interventnoj brigadi. Njih dvojica učestvovala su u akciji prebacivanja braće Bitići do kampa u Petrovom selu. Suđenje Popoviću i Stojanoviću okončano je oslobađajućim presudama.

Ovaj postupak ostaće upamćen po tome što je saslušano 105 policajaca od onih koji su bili na obuci u kampu u Petrovom selu, pa do najviših komandanata policije i nijedan se nije sjećao kada su tačno braća Bitići odvedena iz kampa i ko ih je odveo. Poznato je samo da su odvedeni džipom sa tablicama policije.

Generali policije koji su svjedočili na suđenju, ponavljali su da je naredbu za ovaj zločin dao ili mogao dati samo ministar policije Vlajko Stojiljković, koji je izvršio samoubistvo na stepenicama tadašnje Skupštine SR Jugoslavije, aprila 2002. godine, na dan donošenja Zakona o saradnji sa Haškim tribunalom.

Ubistvo braće Bitići samo je jedan u nizu zločina koji su se dogodili na Kosovu tokom i neposredno nakon ratnih sukoba.

Hiljade sličnih slučajeva i na jednoj i na drugoj strani je zaboravljeno, a počinici slobodno žive. Ukoliko se ne rasvijetli ovo ubistvo mnogo su manje šanse da će porodice ostalih ubijenih na obje strane ikada dočekati pravdu.

Ratni zločini ne zastarijevaju, ali vremenom sve je manje svedoka, a dokazi blijede.

Izvor: Radio Slobodna Evropa