“Dubre i ja smo biološka braća, a Dražen je bio naš treći brat, Denis Erceg četvrti i Stojko Vranković peti. I nema više! Svi koji svojataju Dražena lažu, tako je laž i onaj film Vlade Divca ‘Jednom braća’, jer samo smo mi bili Draženovi istinski prijatelji, i da snimamo film nazvali bi ga ‘Uvijek braća’”, kazao je Draženov prijatelj Fabijan Žurić Fabo

U subotu, 22. oktobra, navršile su se 52 godine od rođenja Dražena Petrovića, jednog od najboljih košarkaša s ovih prostora, koji je prerano otišao u legendu.

Tim povodom, novinari “Slobodne Dalmacije” razgovarali su sa Draženovim prijateljima iz djetinjstva, iz rodnog Šibenika. Ljudi koji su odrastali sa njim i za koje se vjeruje da su najbliže došli do tog nivoa da “znaju u dušu”.

Dubravko i Fabijan Žurić, Šibenčani, košarkaški zanesenjaci, tako su predstavljeni. Fabijan, koga zovu Fabo, bio je i Draženov saigrač iz Šibenke, a do kraja života, piše list, zajedno sa bratom Dubravkom njegov najodaniji prijatelj.

Teško je Fabu bilo nagovoriti da se “otvori” za novine, navode, jer “tražili su ga i drugi pa nisu uspjeli”.

“Moram vam reći da o Draženu ne volim da govorim u medijima. Mnogo toga je napisano i što nije tačno, a evo Dubre i ja ćemo vam sad reći pravu istinu o Draženu. Dubre i ja smo biološka braća, a Dražen je bio naš treći brat, Denis Erceg četvrti i Stojko Vranković peti. I nema više! Svi koji svojataju Dražena lažu, tako je laž i onaj film Vlade Divca ‘Jednom braća’, jer samo smo mi bili Draženovi istinski prijatelji, i da snimamo film nazvali bi ga ‘Uvijek braća’”, počeo je priču Fabo.

NEISTINE U FILMU VLADE DIVCA

“Taj film je napravljen, hvalili su ga, ali tamo mnogo toga nije istina. Evo vam samo jedan detalj: znate li zašto su se posvađali Dražen i Divac?”

Novinari su odgovorili da je to zbog hrvatske zastave na Svjetskom prvenstvu u Argentini.

“E nije, to je priča za novine, a sad ću vam ispričati pravu istinu: na utakmici je došlo do naguravanja, Dražen je pao na parket, a Divac ga je nagazio patikom, Dražen ga je junački opsovao i od tada se prekinulo njihovo ‘veliko’ prijateljstvo. Dakle, niti je to bilo veliko prijateljstvo, niti je zastava bila problem. To nas boli jer se Divac stalno spominje kao veliki Draženov prijatelj, a to nije istina”, kaže Fabo.

Nisu ih pitali zašto im smeta da Divac bude upamćen kao veliki prijatelj Dražena Petrovića. Tek, Fabo, Dubre, Denis i Dražen živjeli su košarkaški život u Šibeniku, i već tada se vidjelo da će Dražen postati veliki košarkaš, ali karijeru je nakratko morao da prekine zbog služenja vojnog roka. U to vrijeme, kažu, najbliži s njim bio je Dubravko.

U UNIFORMI ULETIO NA TEREN

“Najprije je bio u Puli, zatim u Beogradu, i te 1984. godine zajedno smo služili vojni rok i otišli da gledamo Cibonu, za koju je igrao Aco, protiv Zvezde. Mi na tribinama u uniformama, kad odjednom novčić pogađa Aca u glavu. Aco padne kao da ga pogodila granata, a Dražen, onako u uniformi, ulijeće u teren, ide da spašava brata i vikne Delijama: ‘Vratiću vam se ja dogodine!’ I vratio se, napunio im koš, utakmicu su dobili sa 91:77, zakucao je prvi put u životu i tako im vratio milo za drago. E, to vam je bio Dražen, čovjek velikog talenta i velikog srca”, rekao je Dubravko Žurić.

Za Šibenčane je težak bio njegov odlazak u Cibonu. Prijatelji su jednom došli i u Zagreb da ga gledaju, ali Dražen za veliku utakmicu sa Žalgirisom nije mogao da im nabavi ulaznice.

“Nabavili smo ih mi od nekog drugog iz kluba i sjeli iza koša. Kad je čuveni Sabonis počeo da puni Cibonin koš, mi smo u znak ‘osvete’ oduševljeno navijali, a Dražen nas u čudu gleda s parketa. Odjednom, usred utakmice, preskače ogradu i ulijeće između nas, ljubi nas i grli…”, pričaju Petrovićevi drugari, prenosi “Kurir”.

Prošlog vikenda u Šibeniku je obilježena godišnjica rođenja velikog košarkaša nizom manifestacija. Podginute su i dvije spomen-ploče na ulazu u grad, a u Draženovom nekadašnjem stanu je otvorena spomen soba.