U nastojanju da osiguraju što veću gledanost, brojni američki (ali i međunarodni) mediji najavljivali su ovu debatu kao kakvu bitku u UFC kavezu. Bitka je uistinu to i bila, a izostanak rukovanja nagovijestio je karakter i tempo verbalnog sukoba koji će uslijediti

Sinoć je održana druga debata između Hillary Clinton i Donalda Trumpa u velikoj završnici trke za Bijelu kuću, a nakon odgledane debate može se zaključiti da je ovo zaista najžešća bitka ove vrste koju smo gledali zadnjih godina, decenija zapravo.

BEZ UVODNOG RUKOVANJA

Počnimo s onim o čemu jutros govore svi – nakon kratke najave voditelja (Anderson Cooper sa CNN-a i Martha Raddatz s ABC-a) kandidati su ušli u dvoranu u St. Louisu, stali jedno pored drugog i zasjeli na svoja mjesta, bez tradicionalnog rukovanja (ipak, rukovali su se na kraju debate).
Ovo je njihova druga debata od ukupno tri koje će biti održani prije izbora, 8. novembra. Iduća, i posljednja Trump-Clinton debata, biće održana 19. oktobra.

Niko nikoga nije štedio sinoć – Clinton je Trumpa nazvala zlostavljačem žena, a on joj je zaprijetio kako će, ako on pobijedi, završiti u zatvoru zbog njenog e-mail skandala. Nadalje, nazvao ju je “đavolom koji stalno laže”.
Sukobili su se oko raznih tema – od poreza, zdravstva, politike prema Siriji itd.
Kada govorimo o Siriji, svakako je zanimljivo istaći kako se za vrijeme debate Trump osvrnuo na komentar svog potencijalnog potpredsjednika, Mikea Pencea, ističući kako se ne slaže s njegovim stavom da se treba pripremiti za vojnu intervenciju u Siriji.

U nastojanju da osiguraju što veću gledanost, brojni američki (ali i međunarodni) mediji najavljivali su ovu debatu kao kakvu bitku u UFC kavezu. Bitka je uistinu to i bila, a izostanak rukovanja nagovijestio je karakter i tempo verbalnog sukoba koji će uslijediti.

O TRUMPOVIM IZJAVAMA

Oba kandidata imali su razloga da budu motivisani, više nego u slučaju prve debate. Trump je, ako ćemo se poslužiti još jednom borilačkom slikom, “na konopcima” – prošle sedmice objavljen snimak njegovog privatnog govora (ali s javnom osobom) od prije 11 godina, mogao bi politički potpuno da ga pokopa. I njegove pristalice, ali i neki neutralni komentatori, reći će kako se radi o “muškom govoru” tipičnom za sportsku svlačionicu – Trump, koji ima velikih problema sa svojim enormnim egom – na tom snimku govori o ženama na jedan krajnje uvredljiv način.

Da se razumijemo, ne smeta ni SAD-u ni svijetu njegov imidž “playboya”, to nije grijeh. Percipirati “lijepe žene” kao privlačne takođe nije mana, ali samo izvođenje romantičnih ambicija je ono što će nam pojedinca učiniti simpatičnim i privlačnim, ili nekulturnim i odbojnim.
Sporni snimak nismo trebali niti čuti. I bez nje znali smo u koju kategoriju “zavodnika” spada Donald Trump – onu čija se “umjeća” te vrste svode na projekciju bogatstva i moći, sirovosti, manjak džentlmenskih manira i opšti manjak poštovanja prema ženama. Onaj koji će uzeti za pravo kritikovanje onog segmenta žena koji je slab na čari Donalda Trumpa, odnosno na njegov status moći, zapravo govori nešto i o sebi.

Možda je riječ o taktici ili samo o taktičnosti, ali zavodnik kojeg će mase voljeti je onaj koji će svoje romantične uspjehe – pa baš zbog toga – upotpuniti pozitivnim stavom prema ženama, pokazujući prema njima visoki nivo poštovanja, možda čak i određene kavaljerske poniznosti zbog činjenice da su bile voljne da u datom trenutku budu involvirane s njim na ovaj ili onaj način.

To nije, kako će reći neki pobornici oštre (i relativno moderne) segregacije muškog svijeta na “alfa i beta mužjake”, nikakva “staromodnost” – to je koncept koji prolazi kod javnosti, kod svih generacija.
Možda je JFK, koji je takođe slovio za ozbiljnog zavodnika, u privatnosti govorio i prljavije stvari od Trumpa, ali on i njemu slični nisu pripremili okolni teren na način da takvi komentari, ako ikad iscure, budu nešto poput šlaga na tortu (ili možda zadnjeg eksera u sanduku). Trump, nažalost po njegovu političku karijeru, do sada je u javnosti već izrekao toliko toga da nas njegovi komentari zapravo nisu šokirali. Javnost mu neće otpisati proste i ponižavajuće komentare o ženama kao nešto što je rekao da bi se “napravio faca pred muškarcima”. Ne, za javnost su ti komentari samo potvrda njegovog opšteg stava prema ženama.

Dakako, postoje mnogi muškarci koji će se nakon svega još i više diviti Trumpu, a možda i pokoja žena, ali pritom se dive sirovom konceptu muško-ženskih odnosa koji su dominirali gotovo svom našom istorijom, konceptu kojeg smo odlučivali da ostavimo iza nas kao i hladne i vlažne pećine, tražeći za sebe ipak nešto udobnije.

No, ovo su ad hominem argumenti u ovoj debati. Koliko su oni bitni u završnici? Za sami politički kvalitet kandidata vjerovatno i ne previše, ali za ovu završnicu, za Trumpov “electability”, ključni su – javnost ipak razmišlja slično tim okvirima i to se neće promijeniti u 30-ak dana, koliko je preostalo do dana američkih izbora.

O HILLARYINIM ZLOČINIMA

Rekavši sve to, neko će zaključiti da iz toga proizlazi kako je Hillary Clitnon, očito, bolji izbor. Ali ne, Clinton definitivno nije bolji izbor. Štaviše, ako se osvrnemo isključivo na politiku, a to bi i trebala da bude glavna funkcija ovih debata, Trump uz sve svoje osobne mane i dalje je, koliko god to nekima bilo teško da prihvati, politički pozitivnija osoba u ovoj trci i to čak ne minimalno već poprilično.
Svakako, ovdje kao nekakvo upozorenje prije eksplicitnog sadržaja moramo istaći da ne možemo zapravo znati šta tačno Trump misli i osjeća, odnosno da li svoje političke stavove emituje zato jer su uistinu njegovi ili je, vrlo tačno, osjetio kako diše američki narod, a naročito mladi Amerikanci.

Trump spada u kategoriju bahatog milijardera koji je u toj finoj kaljuzi moći i uticaja rođen i odrastao. Njegov životni put bio je bavljenje oplođivanjem unaprijed dostavljenog kapitala i to je radio relativno uspješno, ali bivša državna sekretarka Hillary Clinton je nešto neizmjerno gore po SAD i svijet. Ona spada u kategoriju osoba krivih za ratne zločine ništa manje nego što u tu kategoriju spadaju osobe kao što su George W Bush i Dick Cheney.

Zbog odluka i poteza državne sekretarke Clinton uništena je cijela jedna zemlja na sjeveru Afrike, a pritom je ubijeno na hiljade, a ako ne i na desetine hiljada ljudi. Američki imperijalizam je jedna od najstrašnijih pojava našeg doba, odgovorna za milione života, ali čak i taj imperijalizam – naročito za vrijeme sukoba s imperijalnim ambicijama ondašnjeg SSSR-a – uništavao je ovaj svijet prema nekim pravilima.

S vremenom je američki imperijalistički intervencionizam, kako je oslabio njihov rival Rusija, postao sve bahatiji i opasniji. No, ipak, čak i kada su krenuli u genocidno uništavanje države Irak za vlastite interese “potrudili su se” da osmisle, po onoj klasičnoj Goebbelsovoj metodi, veliku laž u koju će svi povjerovati – laž o oružju za masovno uništenje.

Ta agresivna potraga modernog američkog imperijalizma za povodima davala je, ako čak i najmanju, šansu drugoj strani da im izbije argumente iz ruke, da u današnje doba moderne komunikacije i brzog transfera informacija na vrijeme pronađe istinu, da razotkrije njihove planove prije nego se vojni stroj pokrene.

Takav, gotovo potpuno sirovi, ali ipak ne sasvim, modus operandi uništavanja nepodobnih zemalja potrajao je do dolaska američke državne tajnice Hillary Clinton na vlast. Ona je bila osoba koja je prešla Rubikon, pod njenim vođstvom (Obama se držao podalje i više-manje samo je stavljao potpise na gotove papire) napadnuta je Libija bez ikakvog razloga. Ona je digla tempo i nagovijestila svijetu da najveća vojna sila više neće čekati na casus belli – udariće ako joj se udara i za sobom će ostaviti samo spaljenu zemlju.

Jako puno toga se može spočitati Hillary Clinton – od njene potpune lojalnosti Wall Streetu do promjena političkih stavova po aktualnoj potrebi – ali sve to zajedno nije toliko opasno koliko je opasna njena spoljna politika.

DEMOKRATIJA S OVAKVIM IZBOROM I NIJE NEKA DEMOKRATIJA

Trump tvrdi kako bi on bio prava suprotnost, kako bi okončao ratove i kako bi donio svijetu stabilnost. Ko zna, možda i bi… A možda i ne bi, možda bi tamo gdje je Hillary naručivala napade Tomahawk krstarećim raketama on naručivao napade taktičnim nuklearnim oružjem. Jednostavno je – onaj koji digne ruku za Trumpa igra se s vatrom, ali onaj koji digne ruku za Hillary uskače cijeli u nju.
Mnogi kažu da je Trump izgubio i sinoćnju debatu i da je zapravo sve gotovo, da je Hillary sada sigurna pobjednica. Možda i jeste, mada se u narednih 30-ak dana svašta može desiti, tajne informacije o oba kandidata intenzivno cure u javnost.

No, kako bilo da bilo, ako je ovo najbolje što nam hvaljena američka demokratija može ponuditi, onda to i nije neka demokratija.

D.Marjanović (Advance.hr)