Nevena je sahranjena u bijeloj vjenčanici koju su joj kupili majka Snježana i otac Jovo, i sa 150 cvjetova, jer su željeli da ispune posljednju želju svojoj ćerke. Nevena je nekoliko dana ranije, prilikom obilaska butika sa svojom majkom, pokazala na vjenčanicu u izlogu i kazala da će se u toj haljini udati. Nažalost, dan udaje nije dočekala

Foto Facebook: Nevena Mijić, Oliver Hrkač i Monika Antolović

Dvadesetogodišnja Nevena Mijić, koja je poginula u saobraćajnoj nesreći sa prijateljima Oliverom Hrkačem i Monikom Antolović, juče je ispraćena na posljednji počinak.

Djevojka je sahranjena na pravoslavnom groblju u Bistrici, a povorka je krenula od kuće žalosti iz susjednog Kiseljaka.

Posmrtna povorka bila je, po želji roditelja, okićena kao svadbena, jer nijesu stigli da je udaju, kako su planirali. Umjesto udaje, otac i majka su je sahranili.
Nevena je sahranjena u bijeloj vjenčanici koju su joj kupili majka Snježana i otac Jovo, i sa 150 cvjetova, jer su željeli da ispune posljednju želju svojoj ćerke, piše Večernji list BiH.

Nevena je nekoliko dana ranije, prilikom obilaska butika sa svojom majkom, pokazala na vjenčanicu u izlogu i kazala da će se u toj haljini udati.
Nažalost, dan udaje nije dočekala.

Samo nekoliko minuta prije tragične saobraćajne nesreće u Goliješnici, gdje je poginula sa najboljim prijateljima Monikom Antolović (18) i Oliverom Hrkaćem (19), majki je poslala poruku da nema ključ i da joj obvezno uključi bojler. Da bi je, valjda, malo smirili, nakon upozorenja da ne voze brzo i ne piju, i da će otac Jovo, ako treba, doći po njih, dodala je sličicu sa četiri hitne pomoći, kao da je predosjećala šta će se dogoditi.

“Njih troje živjelo je ‘trista na sat’, kao da su znali svoje sudbine…”, kazala je Nevenina majka.

Suze nijesu krili ni članovi Dječjeg pozorišta “Francika Kovačević”, gdje je Nevena godinama glumila u brojnim predstavama.

Na ispraćaju do vječne kuće okupilo se i stotinak volontera iz čitave BiH s kojima se družila tokom brojnih susreta Crvenog krsta gdje je, kao njegovateljica, dobila brojne nagrade i priznanja.

Posljednje je primila kobnog dana, u subotu, na svečanoj dodjeli diploma za njegovateljice opštine Žepče. Nakon toga otišla je na posao u sportsku kladionicu, a proslavu diplome ostavila je za večernje sate s najdražim prijateljima.

“Nažalost, nije dočekala da ostvari svoj san da bude njegovateljica u staračkom domu koji je trebao da bude otvoren u Žepču”, kazali su njeni prijatelji.

Dan ranije, na mjesnim grobljima u Goliješnici i Radovlju, sahranjeni su Monika i Oliver. I oni su ispraćeni sa bijelim ružama i u bijelim kovčezima, kao simbolima mladosti i nevinosti.

Od Monike, učenice generacije, oprostili su se njeni dugari, maturanti medicinske škole sa kojima je svakodnevno odlazila na praksu u Županijsku bolnicu Zenica, kao i članovi ženskog odbojkaškog kluba koji su napisali da im je jako teško da shvate da je više nema, da je stradala nadomak svog doma, gdje se otac Niko spremao za odlazak u Njemačku. Najtužnija vijest zatekla ga je u zoru…

“Roditelji, braća i sestre su još u šoku i s nevjericom primaju izraze saučešća. Na istom mjestu gdje je Oliver stradao, prije nekoliko godina teško je povrijeđena njegova sestra koja danas živi i radi u Njemačkoj. Oliver je uskoro trebao da joj se pridruži… Njegov otac Anto za tragediju je saznao takođe rano ujutro, kada mu je drugi sin rekao da je Oliverovo tijelo u mrtvačnici. Oliver i Nevena su bili odlučili da, po završetku školovanja, potraže posao kako bi pomogli roditeljima, a Monika se pripremala za studije medicine. Bili su omiljeni u društvu. Uoči pogibije slavili su Nevenin položeni ispit za njegovateljicu i pričali o svojim planovima za budućnost. Konobari se sjećaju da je mlada trojka, kako su ih zvali, bila vesela i šalila se sa svojim prijateljima. Negdje poslije 23 sata odlučili su da odu u disko klub. Nažalost, do tamo nijesu stigli”, prisjećaju se Žepčani.

Opština Žepče ne pamti ovako veliku tragediju. Građani već treću noć pale svijeće na gradskim ulicama kako bi odali počast svojim mladim sugrađanima, ali i upozorili na opasnost koju predstavlja dionica magistralne ceste M17 Žepče – Doboj.

“Cesta smrti“, kako su je prozvali, odnijela je 27 života, a više od 200 osoba je teže povrijeđeno.

Gradonačelnik Mato Zovko, koji nije krio suze i tugu, zahtijevao je od odgovornih da što prije pronađu najoptimalnije rješenje i rekonstruišu i modernizuju cestu koja predstavlja svakodnevnu opasnost za sve putnike, a posebno mlade.

Nakon proglašenja Dana žalosti, juče je odgođena tradicionalna karnevalska povorka kroz Žepče, koju svake godine na pokladni utorak organizuju osnovci.