“Jeste li mi se smrzli u Tari, mučenici moji”, plakao je u nedjelju sijedi starac kako je kročio preko praga Peruničića. Poslije njegovog leleka nijedno oko nije izdržalo. Plakale su desetine ljudi okupljenih oko bijelih kovčega. Otac Zoran i majka Jelica su plakali, pod teškim sedativima. Hitna pomoć pred kućom dva dana ima posla

Poginuli su Jelena Peruničić (1985) i dvoje maloljetne djece, Teodora (2010) i Veljko Peruničić (2009)

U Pljevljima su danas sahranjeni Teodora (5), Veljko (6) i Jelena Peruničić (30), koji su poginuli u subotu, u saobraćajnoj nesreći. U Pljevljima ne pamte tragediju kakva je zadesila njihove uzorne sugrađane.

Pljevlja, grad koji se raširio između gora i planina, već dva dana je nijem. Šćućuren između visova tugom je okovan poslije tragedije mirne i vrijedne porodice Peruničić, iz prigradskog naselja Guke, koja je u subotu zorom krenula na svadbu u Podgoricu. Poslije pola sata vožnje, u kanjonu Tare, u djeliću sekunde okončani su snovi uzorne porodice.

Kako prenose “Večernje novosti”, glava familije, Zoran (31), koji se nalazio za upravljačem automobila, na izlasku iz tunela u mjestu Logorište, na 12 kilometara od čuvenog mosta, izgubio je kontrolu nad autom koji je prešao na suprotnu stranu i sunovratio se u provaliju duboku 70 metara. Zatim je auto sa Teodorom, Veljkom i Jelenom upao u Taru.

Spasioci koji su priskočili u pomoć poslije nesreće, samo su mogli da izvuku iz rijeke beživotna tijela djevojčice i njenog brata, kao i tijelo tetke Jelene koja je ostala zarobljena u kolima. Roditelji Zoran i Jelica su preživjeli ispavši iz kola.

Tragedija – Roditelji Zoran i Jelica su preživjeli ispavši iz kola, a Teodora i Veljko i njihova tetka Jelena su stradali 

U nedjelju u zoru Pljevlja su “probuđena” posmrtnim zvonima sa hrama u Gukama. Zvona su se oglasila kada su kovčezi sa tijelima troje Peruničića posljednji put stigli kući, s obdukcije. Stotine Pljevljaka je zatim krenulo u mimohod do doma zavijenog u crno.

“Ne dao Bog nikome. Ovo je žalost za državu, ne samo za grad. Plakao je kamen kada su ih donijeli”, ispričao je u nedjelju za “Večernje novosti” sijedi Pljevljak, okružen Peruničićima, koga je vijest o tragediji bratstvenika, stigla u selu Borovo, odakle potiče familija.

“Molim vas da ne slikate. Izvinite novinari, nijesu ove suze za svakoga…”

Kome su Zoran i “ova djeca vodu natrunili”- pitalo se u nedjelju i staro i mlado u rudarskom gradiću. Domu su dolazili ljudi svih konfesija i uzrasta. Do kasno u noć.

“Grad je zamro”, pričao je u nedelju “Novostima” jedan mladić. “Nikome ne pada na pamet da pusti muziku ni kod kuće, ni u kafiću…”

Gradonačelnik Mirko Đačić danas je proglasio dan žalosti. Zastave su već u nedjelju spuštene na pola koplja. Niko nije čekao naređenje.

HITNA POMOĆ

“Jeste li mi se smrzli u Tari, mučenici moji”, plakao je u nedjelju sijedi starac kako je kročio preko praga Peruničića.

Poslije njegovog leleka nijedno oko nije izdržalo, plakale su desetine ljudi okupljenih oko bijelih kovčega.

Otac Zoran i majka Jelica su plakali, pod teškim sedativima. Hitna pomoć pred kućom dva dana ima posla.

ČESTITI I NESREĆNI

“Nesreća kao da bira najbolje. Takav je Zoran. Vrijedan je, sagradio je kuću na tri sprata. A sada neka mu je Bog u pomoći”, kazao je komšija.

Ovaj čovjek je još rekao kako nesrećni otac ima zanatsku radnju za prodaju i popravku hidrauličnih crijeva. Supruga Jelica radi u prodavnici. Stradala sestra Jelena, ljepotica, radila je na administrativnim poslovima u kancelariji jednog sudskog izvršitelja. Ostavila je za sobom majku Milojku, brata Zorana i četiri sestre…

Mali Veljko sricao je prva slova u isturenom ojdeljenju OŠ “Salko Alković” u Gukama…

Foto: Vecernje novosti i Fejsbuk