Bjelopoljac Refik Kolić jedan je od rijetkih pjevača koji snimaju sevdalinke. Ljubav prema starim izvornim pjesmama pretočio je u šest albuma a, kako kaže, bori se i boriće se da sevdah što više prezentuje i mladima, kako bi se okrenuli kvalitetnoj staroj muzici. Kolić naglašava da bi danas svi da zaplijene i prisvoje stare izvorne pjesme sa područja Sandžaka, nazivajući ih crnogorskim ili srpskim narodnim pjesmama. U prilog tome napominje da je nedavno dobio knjigu sa starim crnogorskim pjesmama, izdatu prošle godine, u kojoj je 87 odsto starih izvornih sandžačkih pjesama.

Inače, Refik je snimio šest albuma. Priča da su mu sve pjesme drage, a da posebno mjesto zauzimaju sevdalinke koje je, kako kaže, uvijek pjevao i snimao s emocijom i željom da tu svoju ljubav prenese na slušaoce.

“Snimio sam šest albuma, uradio nekoliko arhivskih snimaka, tri festivalske pjesme koje su izašle kao singl uz sve ostale pjesme sa festivala, dvije na Cetinjskom festivalu i jednu na Vogošćanskom festivalu. Od šest albuma na četiri su samo sevdalinke”, kaže Kolić.

Prošlo je tri decenije otkako ste snimili prvi album.

-Prvi album sam snimio 1984. godine za diskografsku kuću Sarajevo disk, a izdat je godinu dana kasnije. Snimio sam ga kod rahmetli Omera Pobrića, a na njemu su bile stare izvorne pjesme iz Sandžaka.

Drago mi je što sam prvi u Sarajevo ‘donio’ pjesmu ‘Mejra šeta mermerli sokakom’, koja je ubrzo postigla uspjeh, iako ju je prije mene snimio rahmetli Izet Ćirković. Pored te pjesme, mnogo volim i sevdalinke sa posljednjeg albuma ‘Kaja’ i ‘Tri djevojke’, koje do sada niko nije snimio.

Jedan ste od rijetkih pjevača koji danas snima sevdalinke. Koliko je sevdalinka popularna?

– Tačno je da sam jedan od rijetkih koji danas snima sevdah, ali se borim i boriću se da sevdah što više prezentujem, da na taj način utičem i na omladinu kako bi se okrenuli kvalitetnoj staroj muzici. To je veoma teško jer danas bi, nažalost, svi da zaplijene i prisvoje stare izvorne pjesme sa područja Sandžaka, nazivajući ih crnogorskim ili srpskim narodnim pjesmama. Pored toga, mnogi skrnave tekstove, mijenjaju melodije i sevdalinke postaju potpuno drugačije. Nažalost, na taj način se negira postojanje sandžačkih sevdalinki i identiteta sandžačke kulture.

Ko su ti koji skrnave melodije i mijenjaju tekstove?

Na primjer, Saša Matić je izbacio Ahmu iz pjesme “Čudna jada od Mostara grada”. To isto radi i Haris Džinović, a grupa “Izvor” iz Srbije pjeva staru sandžačku pjesmu “Ja uranih jutros rano” s izmijenjenim djelovima teksta. Nedavno sam dobio knjigu sa starim crnogorskim pjesmama, koja je izdata prošle godine, u kojoj je 87 odsto starih izvornih sandžačkih pjesama. Zato se, ponavljam, borim da to ispravim koliko mogu.

Kako zaštititi sedvalinku?

Ja sam prošle godine razgovarao sa Halidom Bešlićem o tome. Molio sam ga da on snimi jedan album sa sevdalinkama. Popularan je i omiljen pjevač i mislim da bi mogao da pomogne da se sevdalinka vrati na mjesto koje joj pripada. Obećao je da će snimiti album, čim mu se ukaže prilika. Mislim da bi i drugi poznati pjevači mogli da urade dosta na popularizaciji sevdalinke kod mladih osoba. Mi moramo sevdalinku po svaku cijenu sačuvati. Jer, ukoliko je izgubimo, izgubili smo i dio sebe.

Osim vas, koji još pjevači snimaju sevdalinke? Čini se da ste jedan od posljednjih boraca za očuvanje sevdalinki…

– Malo je pjevača koji snimaju sevdalinke. Koliko znam to rade Rizo Hamidović, Vesna Hadžić i Hasiba Agić. Više ima grupa koje ih snimaju, ali ih modernizuju. Ima onih koji to rade prilično dobro, ali ih je mali broj. Više je onih koji skrnave sevdalinke i zbog toga treba nastojati da se u što većem broju snimaju u izvornom obliku, s nekom manjom modifikacijom.

Čini mi se da su mediji okrenuli leđa sevdahu?

Mediji su na strani šunda, veoma je mala podrška, u većini slučaja iz nekog hatara, što bi se reklo. Svi traže novac i nije im stalo do toga što pjevate sevdah, borite se da bi ga zaštitili da bi ostao novim pokoljenjima. Ako imate da platite onda bujrum, ako ne – niko vas ne vidi. Na mnogim televizijama su mi za reklamu za 15 dana tražili 1.500 eura. Posljedni album sam izdao za Hayat produkciju, ali nijesam zadovoljan načinom na koji su odradili reklamnu kampanju, iako sam im platio za izdavanje. Zbog toga je i nastao problem zbog kojeg danas pjevači ne snimaju sevdah. Izdavačke kuće bi vam uzele dušu, a nemaju ni sluha ni volje za sevdalinkom. I oni su jedni od uništitelja sevdaha.

Za razliku od vaših kolega, karijeru ne gradite na skandalima. Može li se u današnje vrijeme bez skandala privući pažnja medija?

– Ma kakvi skandali! Ja sam porodičan čovjek i moj obraz je skup. Ne bih ga ukaljao za sve na ovom dunjaluku. Jednog dana bićemo svi upitani za svoje postupke. To ne možemo eskivirati. Kao što jedna moja pjesma kaže: “Bog uzima život i on život daje”.

Koliko dugo živite u Švedskoj?

– U Švedskoj živim 23 godine. To je lijepa zemlja, ali za mentalitet naših ljudi prilično hladna. Šveđani su prilično hladan i nepovjerljiv narod, pa pokušavam da sevdahom “razbijem” tu hladnoću.

Kad možemo očekivati vaš novi album?

Moj novi album možete očekivati početkom novembra. Na njemu će se naći dvadesetak sevdalinki – live. Vjerujem da će se publici dopasti.