Obilježavanje Dana državnosti Crne Gore u Njujorku postala je lijepa tradicija naših iseljenika u SAD i Kanadi. Misiju koju je prije nekoliko godina započeo generalni konzul Branko Milić danas uspješno nastavlja njegov nasljednik – ambasador Zoran Janković.

Shodno dobroj tradiciji, generalni konzul Janković je i ove godine organizovao proslavu, naglašavajući da se Dan državnosti Crne Gore obilježava u godini političke i ekonomske stabilnosti Crne Gore, članstvom u najvažnijih međunarodnih organizacijama i pozicijom lidera regionalne saradnje.

„Naše aktivno članstvo u UN, OEBS i Savjetu Evrope, već rezultira našim aktivnim uključenjem u najvažnijim radnim tijelima i upravljačkim strukturama, a naša predsjedavanja u jednom broju regionalnih inicijativa su ocijenja sa najvećom ocjenom. Imajući u vidu intenziviranje i rezultate pregovaračkog procesa sa EU i NATO, u narednom periodu Crnu Goru vidim kao punopravnu i ravnopravnu članicu ovih najvažnijih međunarodnih organizacija“, kaže Janković.

Fokus: Dosta se govori o Evroatlanskom savezu i EU. Kada Crna Gora može očekivati da postane član ovih organizacija? Od kakve će to biti koristi za Crnu Goru?

Janković: Često se dešavalo da se u javnosti pojavljuju informacije o očekivanim datumima prijema Crne Gore u neku međunarodnu organizaciju. Svako eventualno pomjeranje tih rokova, ponekad se tumači kao neuspjeh. Tom prilikom se zanemaruju ocjene o napretku Crne Gore u svim oblastima. Tako je bilo i kada je iz NATO stigla jasna poruka da je Crna Gora napravila veliki napredak u četiri ključne oblasti. Pozdravljena je posvećenost i ozbiljnost sa kojom Crna Gora pristupa preuzetim zadacima i izraženo očekivanje da će nastaviti sa ispunjavanjem preostalih obaveza u cilju daljeg približavanja Alijansi. Kroz intenzivirani dijalog, otvorena je mogućnost prijema Crne Gore već sljedeće godine. Slično je i sa prijemom Crne Gore u EU. Dostizanje evropskih standarda je po mnogima važnije od samog datuma članstva. EU je prema Crnoj Gori izmijenila pristup pregovorima, pa su prvo otvorena najteža poglavlja. Napredak u pregovorima je vidljiv, a proširenje EU nije samo pitanje spremnosti Crne Gore, već u mnogome zavisi od ukupne geopolitičke situacije na koju Crna Gora ne može uticati. Definitivno, od svih zemalja regiona Crna Gora je najdalje otišla u pristupu ovim međunarodnim organizacijama. Participacija u kolektivnom sistemu bezbjednosti dugoročna je garancija suvereniteta i teritorijalnog integriteta zemlje, bezbjednosti građana i preduslov za stabilan ekonomski napredak. Unutrašnja stabilnost i stabilnost regiona sa sobom donose i stabilnost investicija, a time utiče i na odlučnost potencijalnih investitora za nova ulaganja. Napretkom u pregovorima i formalnim članstvom nakon toga, postiže se unutrašnja transformacija i izgradnja društva vladavine prava, ekonomske i bezbjednosne stabilnosti. Evropska unija je model koji nudi brojne mogućnosti, ali koje možemo iskoristiti samo ako izgradimo neophodne kapacitete i posjedujemo adekvatno znanje, ideje i sposobnosti. Rezultat toga mora biti i unapređenje kvaliteta života svih građana Crne Gore.

Crna Gora je u dobrim odnosima sa SAD. Možemo li očekivati u narednom periodu da SAD ukinu vize za državljane Crne Gore? Ima li nagovještaja po tom pitanju?

Crna Gora i SAD permanentno unapređuju međusobne odnose i međusobno povjerenje. Iskustva sa izdavanjem biometrijskih pasoša i drugih dokumenata su doprinijeli da i pitanje labavljenja, odnosno ukidanja viznog režima, bude stalno prisutno u razgovorima. Međutim, još uvijek statistika pokazuje da postoje brojni primjeri zloupotreba turističkih viza (prekoračenje rokova), a još uvijek je i veliki procenat odbijenih zahtjeva. Svaki državljanin Crne Gore mora biti svjestan da je svojom odlukom da ostane duže u SAD od odobrenog termina, direktno ugrozio sve naredne aplikante. Smanjenjem ovakvih vrsta zloupotreba, povećavaju se mogućnosti liberalizacije viznog režima.

Da li imate podatke koliko iseljenika iz Crne Gore živi u SAD i Kanadi?

Naša je procjena da u SAD i Kanadi živi preko 75 hiljada iseljenika iz Crne Gore i njihovih potomaka.

Iseljenici iz Crne Gore su se u SAD doseljevali još krajem 19. vijeka. Šta Crna Gora radi na uspostavljanju veza sa potomcima tih iseljenika?

Nažalost, ne možemo se pohvaliti urednom komunikacijom sa potomcima prvih iseljenika iz Crne Gore. Naravno, neki kontakti postoje, ali su oni mali u odnosu na njihov ukupni broj. Obzirom da je u pitanju treća ili četvrta generacija, često se radi o promjenama ličnih podataka, promjenama mjesta boravka i nepostojanja interesovanja i od samih potomaka naših iseljenika. Prilikom svakog susreta pokušavamo da unaprijedimo odnose i ostvarimo nove kontakte. Više rezultata očekujemo nakon što je osnovana Uprava za dijasporu, koja će jedan segment svog rada posvetiti upravo ovoj vrsti istraživanja. Smatramo da će i angažovanje konzulata u tom procesu biti veće, a time i komunikacija sa iseljeništvom intenzivnija.

Šte se dešava oko izgradnje Crnogorske kuće u Njujorku? Ima li nagovještaja da bi uskoro mogao biti kupljen odgovarajući objekat?

Gotovo da bi svakog mjeseca odgovor na ovo pitanje mogao biti drugačiji. Prije dva mjeseca je objekat bio odabran, obezbijeđana saglasnost za kupovinu i načelni sporazum oko nedostajućih sredstva postignut. Nažalost, američke banke su u međuvremenu primile instrukcije o restriktivnijem pristupu odobravanju kredita korisnicima čiji mjesečni izvori prihoda zavise od vlada drugih država. Prinuđeni da odustanemo od te kupovine, tragamo za pogodnom finansijskom institucijom koja će nas pratiti u ovom projektu. U svakom slučaju, novac od donacija je sačuvan, a u toku su konsultacije i sa bankama u Crnoj Gori.

Na sastanku predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića sa predstavnicima iseljeničkih organizacija Bošnjaka i Albanaca iz Crne Gore sugerisano Vam je da naziv Crnogorska kuća promijenite u Kuća državljana Crne Gore. Šta se dešava po tom pitanju? Može li se napraviti kompromis oko imena?

Postoji bitna razlika oko naziva fondacije i naziva „kuće“ ili pojedinih njenih prostorija. Prvo, radi se o nazivu nevladine organizacije, „Montenegrin-American foundation for Montenegro house LTD“ koja je osnovana da bi obezbijedila potrebna sredstva i koristeći status humanitarne organizacije vodila projekat do useljenja i bila oslobođena od dodatnih taksi. Drugo, mislim da dio naziva te NVO „Montenegro house“, na nijedan način ne asocira na samo jedan dio iseljeništva, već podrazumijeva da će to biti kuća za sve iseljenike iz Crne Gore, bez obzira na njihovo nacionalno ili vjersko opredjeljenje. Promjena naziva te NVO u ovom trenutku ne dolazi u obzir, jer bi to izazivalo nepotrebnu administrativnu proceduru i finansijske troškove. Predloge koje sam čuo, shvatio sam dobronamjerno i mislim da se više odnose na prostor u eventualnoj budućoj zgradi koja će biti opredijeljena za programske aktivnosti iseljeništva. Tada ćemo napraviti novi krug konsultacija, a očekujem da će i novi Zakon o iseljeništvu bliže definisati način funkcionisanja i namjene zajedničkih prostorija pri našim DKP.

Nedavno je javljeno da je Ministartsvo unutrašnjih poslova dostavilo mobilne biometrijske stanice konzulatima u Njujorku i Frankfurtu, kako bi se uzimanje biometrijskih podataka, neophodnih za izdavanje pasoša, moglo organizovati i u drugim gradovima u Njemačkoj i SAD. Kakvi su planovi i da li ste već odredili termine posjeta gradovima u SAD i Kanadi gdje je skocentrisan veći broj naših iseljenika?

Konačno smo u situaciji da odgovorimo brojnim zahtjevima naših iseljenika da pojednostavimo izdavanje pasoša, za naše državljane van Njujorka. To će biti i prilika za pružanje i drugih konzularnih usluga, zbog kojih su do sada morali da putuju na prilično velike udaljenosti. U saradnji sa našim klubovima u Torontu, Detroitu i Čikagu, konsultovaćemo se oko konkretnih termina, kao i o drugim uslovima neophodnim za rad. Naš plan je da takva posjeta bude organizovana početkom oktobra.

Sead Hodžić