Zamisli svijet u kojem mladi sanjaju o kancelarijama i gradskoj vrevi, dok jedan dvadesetjednogodišnji mladić pronalazi svoju apsolutnu slobodu pod otvorenim nebom Fruške gore. Njegovo ime je Miloš Škorić (21), a njegova priča je pravi dokaz šta se dešava kada se spoje naporan rad, iskrena ljubav i vizija.

Sve je počelo još dok je bio dječak. Kako sam Miloš ponosno ističe: “Prvu ovcu kupio sam u sedmom razredu. I radio šta god se moglo raditi za neku dnevnicu, išao radio da bih kupio ovce”.

Ta početna dečja iskra prerasla je u hrabar poslovni potez tokom srednje škole. Prisjećajući se tog prelomnog trenutka, Miloš kaže: “Nisam siguran da li je to bio 3. ili 4. razred srednje škole, kada mi je kolega Milenko rekao da jedan čovjek ima da proda 145 ovaca. I mene je to nekako privuklo i uz njegovu pomoć i uz njegov neki savjet uzeo sam tih 145 ovaca i krenuo sam”. Njegova hrabrost i predanost su se isplatili, jer je uz ogroman trud uspio da isplati cijelo stado za samo godinu dana.

IMA 300 OVACA I 100 JAGANJACA

Danas Miloš samostalno brine o impresivnom stadu od 300 ovaca i oko 100 jaganjaca. Njegov životni stil je pravo nomadsko herojstvo, koje on objašnjava jednostavnim riječima: “Nomadsko čuvanje ovaca znači da, evo, npr. šator i ovaj tur i da se pomjeraš sa ovcama gdje ima ispaše. Da njoj prilagodiš teren i pašu da ona uživa. Kako ima paše, mi se pomjeramo”, kaže on za YouTube kanal Izazovi avanturu.

Njegov jedini dom na planini je šator napravljen od kamionske cerade, a komfor je svjesno zamenio surovom, ali prelijepom prirodom: “Mi smo 365 dana napolju, mi nemamo ni štale, mi ovako čuvamo ovce. One se zimi jagnje. Evo, snijeg koji je bio prije nekoliko dana, bilo je do 40 centimetara, one su se jagnjile na tom snijegu”.

Iako mjesecima živi izolovano sa svojim djedom koji mu pomaže, snalažljivi Miloš pronalazi načine da ostane povezan sa svijetom: “Dešavalo se da nismo blizu kuće po dva, tri mjeseca. Imam akumulator i na to punim telefon da bi se čuo sa ukućanima”.

Ovakav život nosi i velika odricanja i teške trenutke, naročito zbog neodgovornih ljudi i napuštenih životinja koje ugrožavaju njegov trud. Sa gorčinom, ali i svjesnosti o realnosti, Miloš priča: “Ljudi bacaju pse u šumu, dođe jedan pas i za jednu noć mi udavi 15 jaganjaca. Automatski sam 15 ovaca čuvao godinu dana za džabe”.

“NISAM ZAVISIO NI OD MAME NI OD TATE”

Ipak, ono što ovu priču čini istinski inspirativnom jeste njegova čista ljubav prema životinjama i apsolutna nezavisnost. Iako je redovan student Fakulteta tehničkih nauka, on svoj život i školovanje drži isključivo u svojim rukama. Njegove riječi to najljepše i najiskrenije opisuju: “Ja ih ne bih držao da ih ne volim. Nikad ne bi sve i jednu rasprodao. Da bi barem deset ovaca držao za neku ljubav. Da mi stoje u kući i da ih hranim, samo da ih mogu vidjeti. Znam da sam sve stekao s njima. Sve i svoje školovanje, sve sam finansirao s njima. Nisam zavisio ni od mame ni od tate”.

Miloševa priča, ispričana kroz njegove riječi, snažan je podsjetnik da prava sloboda ne leži u onome što dobijemo, već u onome što hrabro i sa puno ljubavi sami stvorimo svojim rukama.

Izvor: “Blic”

Foto: Miloš Škorić (Screenshot/Izazovi avanturu)