Izet Ćorović, šef kabineta predsjednika Bošnjačke stranke Ervina Ibrahimovića, u današnjem autorskom tekstu za Hayat oštro je kritikovao predsjednika Skupštine Crne Gore Andriju Mandića, nazvavši ga „evropejcem četničkog duha“.

Povod za ovakvo reagovanje je bila Mandićeva čestitka neustavnog dana Republike Srpske.

Bošnjačka stranka je na državnom nivou dio vlasti i sa partijom Andrije Mandića, pa ostaje da se vidi kako će iz te političke strukture reagovati na ovako direktne optužbe.

Tekst prenosimo integralno:

Ništa nema logičnije do da se dramaturško pravilo koje je definisao Čehov, da puška okačena o zid u prvom činu mora opaliti u trećem, transponuje na politiku.

Jer, šta je politika do dobro osmišljena predstava.

Glede moje današnje teme to bi zlatno pravilo dramaturgije zvučalo ovako: Proruska i velikosrpska politika instalirana u proeuropskoj Vladi i vlasti pri formiranju “opaliće” kada dođe vrijeme za to.

Ako tome dodamo da je glavni glumac još u prvom činu najavio da nema odustajanja od ciljeva i da je sve manevar i taktika onda bi bilo sasvim pogrešno čuditi se činjenici da je on, glavni glumac, imenom i prezimenom – Andrija Mandić, prije nekoliko dana bio gost na otvaranju bolnice u Trebinju, a danas i čestitkom neustavnog praznika u Bosni i Hercegovini još jednom susjedu gurnuo u oko (tri) prst(a).

I ne samo u oko nego i u još uvijek svježe rane.

Problem sa bolnicom, da bismo se razumjeli, je što se ona, kako je prije nekoliko dana najavio predsjednik Vlade bosanskohercegovačkog entiteta RS, odlukom te Vlade svečano otvorila u okviru višednevne proslave (neustavnog) dana RS.

Krajem oktobra 2023. za predsjednika Skupštine Crne Gore izabran je Andrija Mandić, vođa prosrpske i proruske koalicije Za budućnost Crne Gore, Demokratskog fronta i Nove srpske demokratije. Mnogo ranije Andrija Mandić stekao je i titulu četničkoga vojvode koju ponosno nosi i danas.

Kao uslov za formiranje vlasti u kojoj bi on bio na čelu Skupštine bilo je potpisivanje sporazuma sa prozapadnih principima, EU usuglašenom vanjskom politikom i pomirenjem sa nezavisnošću Kosova.

Takve političke pozicije suprotne su dotadašnjim javno deklarisanim i programskim stavovima Andrije Mandića i njegove partije pa ga je tokom sjednice na kojoj je biran za predsjednika Skupštine opozicija prozivala da biračima objasni taj zaokret. Rečenica koju je tada izgovorio bila je znakovita.

Naši birači veoma dobro razumiju da se do istoga cilja može doći različitim putevima – parafrazirana je izjava predsjednika Skupštine Andrije Mandića kojom je odgovorio na prozivke opozicije.

Ciljeve velikosrpske politike znaju na Balkanu, a i šire, svi. Bošnjaci (bi trebalo) najbolje.

Od tog trenutka pa sve do danas, i sjutra će, Andrija Mandić uglavnom igra ulogu evropejca i pomiritelja. Mimeri su ga u Crnoj Gori zbog toga, razumljivo sa velikom dozom sarkazma, prozvali Dalaj Lamom. Partija mu, međutim, po dubini sprovodi ideologiju velikodržavne, velikosrpske politike.

Tek povremeno, dijelom pritisnut iz Beograda da se ne bi valjda previše uživio u ulogu evropejca i zaboravio ko je, a dijelom i da glasačima, poput Le Klera iz čuvene britanske komedije “Alo, alo” koji iako na tajnom zadatku svako malo izgovara čuvenu repliku “To sam ja, Le Kler”, Andrija Mandić napravi ovakve i slične izlete i pokaže da ide ka istom cilju – drugim putem.

Kao da hoće glasačima da kaže – To sam ja, vojvoda Andrija.

U susret finišu EU integracija koje bi ispred Moskve i Beograda sa jedne i Crne Gore sa druge strane stavili dodatni štit pritisak iz ta dva centra na Crnu Goru biće sve jači. Novu geopolitička arhitekturu koja se nazire ta dva centra i njihovi proxyiji u regiji dodatno će vidjeti kao šansu i razlog za dodatni pritisak.

On će, bez dileme, ići i ide i preko Andrije Mandića. Rezultati tog pritiska sve su vidljiviji, a kako slika evropejca četničkog duha postaje jasnija tako postaje neevropskija, a četničkija.

Hoće li taj pritisak Mandića stavljati na muke, ima i takvih mišljenja u Crnoj Gori, ili na slatke muke – za Crnu Goru je manje važno. Ako mene pitate te su muke u strateškom smislu slatke, a u taktičkom stvarne. Za Crnu Goru je, ipak, sudbonosno važno nešto drugo. Da se sa tim raščisti što prije.

Jer, evropski put i proslava neustavnog dana u susjednoj, međunarodno priznatoj državi ne idu zajedno. Zajedno ne idu ni srpska velikodržavna ideologija i evropska Crna Gora jer u toj ideologiji nema Crne Gore. Zajedno ne idu ni četnistvo i multikulturalizam jer četnistvo druge vidi mrtve ili prognane. Zajedno ne idu ni “heroji” Ratko i Radivan ili spomenika Pavlu Đurišiću i EU vrijednosti.

Ako Crna Gora ide ka onom Andrijinom cilju, kojim god putem, mi bi to, konačno, morali shvatiti. Ponajprije premijer Spajić. Jer, ima nas koji tamo nećemo. Makar ne drage volje.

Mada, na tom cilju nas i ne treba da bude.

Rječnikom velikodržavne, velikosrpske, četničke ideologije rečeno – zemlja je prostrana, i po dubini i po širini, pa bujrumte kako vam je volja – ili van Velike Srbije ili u njenoj nutrini.

Kao što su u nutrini “republike” koja se danas slavi i čiji neustavni praznik čestita Andrija Mandić kosti desetina hiljada Bošnjaka i ostalih nesrba, a širom svijeta stotine hiljada prognanih.

Foto: Facebook i Jutjub