Za one koji Novu godinu i vjerske praznike dočekuju daleko od Crne Gore, emocije su jače, a uspomene na dom još izraženije. Emina Čolović, koja živi u Njemačkoj, i Marijana Nikolić u Nujorku prisjećaju se u razgovoru za Portal RTCG uspomena na miris kuće i toplinu porodice i prenose nam kako izgleda slaviti praznike u inostranstvu. Gdje god da odu, vodi ih povezanost sa porodicom.

Prisjećajući se za nju važnog praznika – Bajrama, Emina Čolović kaže da je to praznik duše i djetinjstva.

„Taj miris halve me vrati u dane kad sam bila dijete – bezbrižna, nasmijana, sigurna, okružena ljubavlju i vjerom u lijep život. To su slike koje nosim i danas, kao najdragocjeniji amanet“, ispričala je Čolović.

Napominje da svoje običaje i tradiciju pažljivo prenosi na svoju kćerku.

„Od prvog dana sam svojoj kćerki usađivala ono što je moja majka meni ostavila – da zna ko je, odakle je, šta slavimo i zašto slavimo. Naša tradicija nije samo običaj – to je identitet, jezik srca i most između prošlosti i budućnosti“, istakla je ona.

Marijana Nikolić (Foto: Privatna arhiva)

Za doček Nove godine Emina će ostati u Njemačkoj, ali dušom je, ističe, u Crnoj Gori.

„Okupiću naše ljude, one koji nose isti nemir i istu toplinu u grudima kada pomisle na domovinu. Kada smo zajedno, nije bitno gdje smo – tada smo najbliži kući“, kaže Čolović.

Ona ističe i koliko praznici u dijaspori mogu biti emotivno teži, polovični.

„Praznici u tuđini su lijepi, ali uvijek polovični – jer jedna polovina srca ostane u Crnoj Gori. Nedostaje mi miris kuće, buka iz kuhinje, dječiji smijeh, roditeljski zagrljaji, naše ulice, naši običaji, naše planine…“, ispričala je Čolović.

Njena najveća želja za narednu godinu je mir i jedinstvo u Crnoj Gori.

„Želim da prestanu podjele – jer svi smo mi djeca jedne Crne Gore, bez obzira na vjeru, ime ili porijeklo. Vjerujem da u Crnoj Gori ima mjesta za sve dobre, vrijedne i čestite ljude – za sve koji je nose u srcu“, poručuje Čolović.

Slične osjećaje nosi i Marijana Nikolić koja je u dalekoj Americi stekla mnoga prijateljstva sa ljudima iz Crne Gore i regiona sa kojima dijeli isti osjećaj kad dođu praznici.

“Kao Crnogorka u Njujorku, daleko od svoje domovine, praznici za mene imaju posebnu tezinu, ali i posebnu snagu. Moji vjerski praznici su trenuci tišine, zahvalnosti i molitve. Tokom boravka u Americi sklopila sam mnoga iskrena prijateljstva sa dobrim i časnim ljudima porijeklom iz Crne Gore, Srbije, Bosne, Hrvatske i svih država bivše Jugoslavije – ljudima koji su, kao i ja, iz svojih razloga morali da napuste domovinu, ali nikada nijesu zaboravili odakle dolaze“, ukazuje Nikolić.

Kaže da je Njujork u vrijeme praznika predivno okićen, ulaže se mnogo u dekoraciju i spektakl – ali da su ljudi hladni i da nijesu kao sa naših prostora.

“Kod nas su praznici topli, puni ljudi, emocija, otvorenih vrata. Mi nove godine i Božiće spremamo kao da je svadba. U svaku crnogorsku kuću kad uđeš, ima šta da se popije i pojede. A ako je malo veselije – mora i da se zapjeva i da se zaigra. Kod nas su vrata uvijek otvorena, a gost je svetinja”, kaže ona, prisjećajući se dana kada je u Crnoj Gori dočekivala goste.

I za nju su praznici u inostranstvu emotivno teži zbog odsustva porodice i bliskih ljudi.

„Možeš imati sve, ali ako nemaš svoje ljude – nemaš ništa. Najdraži dio svakog dana je jutarnji razgovor s majkom. Taj razgovor mi je svetinja“, kazala je Nikolić.

Kao najveću želju ističe zdravlje svih – familije, prijatelja…

“Da se Crna Gora vrati sebi. Da budemo ono što smo nekad bili – ponosni, složni i čestiti. Sve ostalo je prolazno. Ljudi i obraz nijesu“, zaključuje Nikolić.

Izvor: Portal RTCG

Foto: Emina Čolović (Privatna arhiva)