Irina Čišić proslavila je prvi rođendan 8. oktobra 1993. godine. Samo četiri dana kasnije, dok je s majkom šetala sarajevskim naseljem Ciglane, pogođena je snajperskim metkom. Imala je godinu i četiri dana. Tri decenije kasnije, njeni roditelji još uvijek traže odgovor na isto pitanje: je li njihova kćerka ubijena slučajno – ili radi zabave.

Njihova bol ponovo je otvorena posljednjih dana, nakon izvještaja italijanskih medija o istrazi koja se vodi u Milanu, a koja se odnosi na takozvane „vikend snajperiste“ i navode o „Sarajevo safariju“.

EMOTIVNA ISPOVIJEST

Majka ubijene djevojčice, Stana Čišić, za Seharu se prisjeća trenutka koji joj je zauvijek promijenio život.

“Čula sam tupi zvuk. Mislila sam da joj je pukla pelena. Kada sam pogledala dijete, vidjela sam da je gubim, da je pogođena”, kaže Stana.

Prisjeća se da su ona i suprug Samir zajedno od 1985. godine, a nakon šest godina braka počeli su živjeti na Vojničkom Polju. Ubrzo je saznala da je trudna. Rat ih je zatekao u aprilu 1992. godine, a Irinu je rodila u Beogradu. Kada je beba imala šest mjeseci, odlučila je da se vrati u opkoljeno Sarajevo.

“Gledajući televiziju shvatila sam da i u Sarajevu život postoji. Samo sam poslala poruku – dolazim. U aprilu 1993. ušla sam u Sarajevo. Nisam se nikada pokajala”, govori.

Tog dana, kako navodi, izašla je s Irinom u kratku šetnju. Bio je lijep dan. Otišli su do baze njenog supruga, zadržali se kratko, a potom krenuli nazad. Na trenutak je spustila dijete.

“Samo sam čula tupi zvuk. Nisam ni shvatila šta se dešava. Snajperski metak je ostao u njoj. Vidjela sam da gubim dijete, usne su joj bile modre”, kaže.

Za tri minuta bile su u urgentnom centru. Na dječijoj trenerci vidjela je tek malu rupicu. Ljekari su se borili da spasu bebin život. Jedna doktorica joj je rekla da su šanse minimalne. Suprug Samir je, kako navodi, uspio da uđe u operacionu salu, vjerujući da će djetetu dati snagu.

“Nakon operacije doktorica je rekla da su oštećeni svi vitalni unutrašnji organi, dijafragma… Srce je bilo netaknuto”, svjedoči Stana.

Snajperski metak, koji je ubio Irinu, majka je predala nakon 30 godina.

Otac Samir Čišić kaže da se tokom rata govorilo kako vikendom u Sarajevo dolaze „vikend-četnici“ koji pucaju na grad.

“Taj metak je neko ispucao. Nađite mi ko ga je ispucao. Bio sam u Armiji RBiH. Imao sam i otpor svojih kolega. Ako je sve ovo postojalo, onda bi trebali da odgovaraju”, kaže.

Dodaje da je, nakon smrti kćerke, bio potpuno slomljen.

“Pokušali su da je ožive, ali moje dijete je bilo mrtvo. Zatvorio sam se u sobu i nisam ni sa kim razgovarao. Da imam bilo kakve naznake ko je ubio Irinu, ne bi mi trebalo ni naše tužilaštvo ni italijansko”, kaže.

Priča o Irini Čišić ponovo je ispričana i kroz dokumentarni film u produkciji Sehare. Urednik Sehare Adis Grabovica navodi da je film o ubijenoj bebi nastao spontano, nakon što se ponovo otvorila tema „Sarajevo safarija“.

“Irina je ubijena snajperskim hicem samo četiri dana nakon prvog rođendana. Bila je okružena s još tri odrasle žene, što znači da je neko isključivo ciljao bebu. Taj detalj je sam po sebi zgražavajući”, kaže Grabovica za portal N1.

Dodaje da je projekat dobio institucionalnu podršku jedino od Opštine Novo Sarajevo, dok su ostale institucije ostale nijeme.

“Već sada nailazimo na prepreku da neka djeca nemaju više živih srodnika koji mogu ispričati njihovu priču. Sve nas je manje i zato je važno da govorimo glasno”, poručuje.

100.000 EURA ZA „LOVAČKE IZLETE“

U Tužilaštvu Bosne i Hercegovine predmet koji se odnosi na navode o „Sarajevo safariju“ otvoren je još 2022. godine, na osnovu prijave tadašnje gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić. Istovremeno, iz Tužilaštva BiH navode da ih italijanske pravosudne institucije nisu kontaktirale, iako je u Milanu otvorena formalna istraga protiv italijanskih državljana zbog namjernog ubistva s otežavajućim okolnostima okrutnosti i podlih motiva.

Dokumentarni film „Sarajevo Safari“, premijerno prikazan 2022. godine na Al Jazeera Balkans DOC Festivalu, jedan je od ključnih dokaza u italijanskoj istrazi. Prema navodima, bogati Italijani su navodno plaćali i do 100.000 eura za „lovačke izlete“ na položaje oko Sarajeva, uključujući Grbavicu.

Iako su domaći i strani novinari tokom rata izvještavali o granatiranju, ubijenima i ranjenima, o takozvanim „vikend-ratnicima“ znalo se vrlo malo.

Njemački novinar Erich Rathfelder navodi da sada, jednu generaciju kasnije, na vidjelo izlaze činjenice koje teško opterećuju politiku. Prema njegovim riječima, današnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je 1992. i 1993. godine boravio u Sarajevu kao ratni dobrovoljac, kao član dobrovoljačke paravojne jedinice Srpske radikalne stranke, koju je predvodio Vojislav Šešelj.

Prema navodima hrvatskog istraživačkog novinara Domagoja Margetića, Vučić je učestvovao u „lovu na ljude“ u Sarajevu, a svjedočenja je predao tužilaštvu u Milanu. Navodi se i da je pucao na grad s Jevrejskog groblja.

ZVANIČNI PODACI

Tokom gotovo četiri godine opsade Sarajeva, svako deseto ubijeno dijete pogođeno je snajperskim hicem, dok je više od 14.000 djece ranjeno. Uprkos tome, nijedan snajperista nije odgovarao po ličnoj odgovornosti.

Haški tribunal je u presudama protiv najviših zvaničnika Republike Srpske zaključio da je snajperska kampanja imala jasan cilj – terorisanje civila Sarajeva.

Florence Hartmann, bivša portparolka Haškog tužilaštva izjavila je za Radio Slobodna Evropa da je Tribunal bio svjestan postojanja „turističkih ekspedicija smrti“.

Za roditelje Irine Čišić, tri decenije kasnije, ostaje isto pitanje i ista bol. I nada da će neko, konačno, imenovati odgovorne.

Izvor: N1 BiH

Foto: Printscreen/Sarajevska sehara TV