Paško Nicaj o Plazi i svjetskoj eliti: Kako je Donalda Trampa osvojila priča o hrabrom Cetinju (VII-dio)
Dvadeset osam godina u hotelu Plaza, ista soba od prvog dana, povjerenje američkih predsjednika i svjetske elite.
Priča o iseljeniku kojem su nudili poslove širom Amerike, priređivali oproštaje uz suze i aplauze, i koji je iz luksuza Plaze zakoračio u sopstveni uspjeh — od Battery Gardensa do restorana u srcu Menhetna
Tokom svoje duge karijere u Njujorku, Paško Nicaj imao je priliku da upozna mnoge američke predsjednike i ugledne svjetske lidere. Njegova predanost poslu, besprijekorna profesionalnost i iskreno poštovanje prema svakom gostu Plaze ostavili su snažan utisak na mnoge, pa su mu pojedini predsjednici slali i lične poruke i rođendanske čestitke.
„Ronalda Regana sam upoznao 1980. godine. Bio je to čovjek izuzetne harizme i topline, koji je znao da cijeni rad i trud običnog čovjeka. Njegova supruga, Nensi Regan, bila je oličenje gracioznosti i stila — uvijek nasmijana, uvijek ljubazna. Odmah je zapamtila moje pravo ime, što je za mene bilo posebno iznenađenje.“
KAD RONALD REGAN ČESTITA PAŠKU NICAJU ROĐENDAN
Srećan rođendan!
Šaljemo vam najbolje želje i čestitke.
Neka vaš poseban dan bude ispunjen radošću, a godina pred vama blagoslovena zdravljem i srećom.Nancy i Ronald Reagan
Zahvaljujući radu u Plazi, Paško je imao priliku da upozna i druge američke lidere – od Džordža Buša starijeg, preko Bila Klintona, pa sve do Džoa Bajdena, koji je u hotel često dolazio dok je još bio senator.
„Uvijek je bio otvoren za razgovor, neposredan i pun poštovanja prema ljudima koji rade u hotelu. Sjećam se, znao bi da zastane, upita kako ide posao, čak i da se našali – rijetkost među političarima tog ranga.“
Paško dodaje da je svaki od njih ostavio poseban utisak, ali da je Bil Klinton, po njegovom mišljenju, najbolje poznavao Balkan i probleme s kojima se suočavaju narodi tog prostora.
„Uvijek je pokazivao interesovanje za ono što se dešava u našem regionu, znao je imena gradova, razumio istoriju i složenost odnosa. To me je iskreno iznenadilo i obradovalo“, kaže Nicaj, koji tada nije ni slutio da radi za budućeg američkog predsjednika – Donalda Trampa.
S TRAMPOM O CRNOJ GORI
Donaldu Trampu je Paško Nicaj često pričao o Crnoj Gori — o djetinjstvu u siromaštvu, o radu i borbi za koru hljeba. Kroz te razgovore, danas jedan od najmoćnijih ljudi na svijetu saznao je kroz kakve je muke i iskušenja prošao njegov dugogodišnji saradnik i prijatelj prije nego što je stigao u Sjedinjene Američke Države. Takođe, saznao je i o Crnoj Gori i narodima koji žive u njoj.
„Kada je postao predsjednik, izjavio je da treći svjetski rat može da počne u Crnoj Gori. Kazao je da je ‘Crna Gora mala država sa veoma jakim ljudima…’ Možda našim ljudima nije poznato, ali Tramp zaista voli Crnogorce. Ja sam mu pričao o hrabrom Cetinju i o tome kako Cetinjani nijesu htjeli da se pokore ni Turcima ni Njemcima. Možda je i zbog toga rekao da su Crnogorci ratoborni“, kaže Nicaj.
TRAMP SE ZAHVALJIVAO PAŠKU NAKON 50. ROĐENDANA
Pole,
Hvala vam na fantastičnom keteringu za moju pedesetu rođendansku proslavu. Bio je to zahtjevan zadatak, ali vi ste ga obavili s takvom lakoćom i elegancijom — hrana je bila besprijekorna.
Takođe, hvala na prelijepoj ledenoj skulpturi. Bila je divan centralni detalj i unijela dodatnu notu luksuza u tako važan događaj za mene.
TRAMP NICAJU: BIRAJ NEKI OD MOJIH HOTELA
Kada je Donald Tramp 1995. godine prodao hotel Plaza, ponudio je Pašku Nicaju posao u bilo kom od svojih hotela širom Amerike.
„Donald je zaista bio fer prema meni. Rekao mi je: ‘Pol, ti si jedan od najvrijednijih ljudi koje sam ikada imao u svom timu. Samo izaberi neki moj hotel, od Las Vegasa do Atlantik Sitija, i tamo ću te postaviti.’ To mi je mnogo značilo. Bio je to znak povjerenja, dokaz da je vidio koliko sam se trudio svih tih godina. Tramp nikada nije zaboravljao lojalnost. Znao je prepoznati rad i odanost, i to sam oduvijek cijenio kod njega.“
Paško, međutim, nije želio da napušta Njujork.
„To je bio moj grad, moj dom. Tu sam došao bez ičega, tu sam stvorio sve. Imao sam osjećaj da moram da ostanem. Taj grad mi je dao sve prilike koje sam tražio.“
PISMO O POKLONU (Donald Trump)
Pole,
Juče sam primio vjerovatno jedan od najljepših poklona ikada. Zlatne manžetne sa replikama hotela Plaza ne mogu me više obradovati. One će mi zauvijek biti podsjetnik, ne samo na hotel, već i na velikog, lojalnog, pažljivog i velikodušnog prijatelja.
Nosim ih s ponosom. Ti si najbolji, Pole — i srećni smo što te imamo.
Iako su se vlasnici hotela Plaza tokom godina mijenjali, Nicaj je ostajao.
„Uvijek su me zadržavali na poslu. Tako je bilo i kada je Tramp prodao Plazu grupi investitora na čijem su čelu bili princ Alwaleed bin Talal iz Saudijske Arabije i singapurska kompanija CDL Hotels International. Nastavio sam da radim i za njih. Mijenjale su se uprave, ali se moj rad nije mijenjao — i to su poštovali.“
PISMO ELENORE KENEDI
Dragi gospodine Nicaj,
Gospodin Kenedi i ja želimo da vam se zahvalimo što ste spasili naš porodični ručak. Vaša briga i velikodušnost preokrenule su cijelu situaciju i učinile da se osjećamo posebno i zbrinuto.
Kako ćemo ikada moći prihvatiti nečije druge crêpe suzette? Razmazili ste nas — i zahvalni smo vam na tome.
S poštovanjem,
Elenora Kenedi
PRELAZAK U HOTEL PIERRE
Nakon skoro tri decenije rada u Plazi, stigla je ponuda — iz hotela Pierre, jednog od najprestižnijih hotela na Menhetnu.
„Bio je to manji, ali ekskluzivan hotel, s više pažnje na detalje i lični pristup gostima. Bilo je teško napustiti Plazu nakon 28 godina, ali znao sam da je vrijeme da otvorim novo poglavlje. Sve što sam naučio u Plazi, ponio sam sa sobom. To nije bio samo posao, to je bila škola života“, kaže Nicaj.
ISPRAĆAJ IZ PLAZE
Koliko je Paško bio cijenjen u Plazi svjedoči i činjenica da su mu poslodavci priredili oproštajnu zabavu — čast koja se ne ukazuje svakome.
Dvadeset osam godina predanog rada i profesionalni uspon kakav je malo ko doživio najbolje govore o tome koliko je sebe ugradio u ovaj legendarni hotel.
Posebno je simbolično to što je svih tih 28 godina imao svoju sobu u Plazi — istu onu koju je dobio kada je tek stigao u Njujork, tada kao beskućnik, sa svega nekoliko dolara u džepu.
Oproštaj je bio duboko emotivan, mnogima su potekle suze, pa i samom Pašku Nicaju. Suze su ga vratile i u onaj prvi radni dan u Plazi, kada je vidio koliko se hrane baca, što ga je bolno podsjetilo na godine gladovanja u Crnoj Gori.
U Pierreu je ostao nekoliko godina, sve dok se u njemu nije javila želja da stvori nešto svoje.
„Radio sam za druge skoro tri decenije. Imao sam iskustvo, kontakte, i znao sam da je vrijeme da preuzmem rizik.“
Krajem devedesetih, dobio je ponudu da preuzme zapušten prostor na južnom vrhu Menhetna, s pogledom na Kip slobode.
„To je bio American park – divan pogled, ali loše iskorišćen prostor. Vidio sam potencijal i odlučio da rizikujem. Kupio sam ga i pretvorio u Battery Gardens, restoran i banket salu s kapacitetom od 250 mjesta u sali i dodatnim prostorima na otvorenom.“
Rizik se isplatio. Battery Gardens je ubrzo postao jedno od najpoznatijih mjesta za svadbe i događaje u Njujorku, s više od 150 svadbi godišnje i prihodima koji su prelazili devet miliona dolara.
„U tim godinama postao sam sam svoj gazda. Klijenti su počeli dolaziti sami – preporuke su bile moja najbolja reklama.“
Kasnije su uslijedili Uncle Paul’s Pizza kod Grand central stanice, zatim India House i Paul’s on Times Square – veliki italijanski restoran u srcu Menhetna…
NASTAVAK U PETAK
Sead Hodžić
UPOZORENJE: Zabranjeno je preuzimanje i korišćenje tekstova i fotografija bez prethodne pismene saglasnosti redakcije Portala Revije Fokus. Svaka povreda naših autorskih prava biće sankcionisana u skladu sa zakonom.
Kada je Pele pružio ruku Pašku iz Tuzi: Uspomena koju vrijeme ne briše (VI-dio)
