Nezavisna poslanica u Skupštini Crne Gore, Jevrosima Pejović, podsjetila je tokom rasprave o Zakonu o dijaspori na bolne i važne niti koje povezuju Crnu Goru sa njenim rasutim narodom širom svijeta.

„Jedna od najvažnijih relikvija moje porodice jesu pisma koja je mojoj prababi početkom prošlog vijeka slao njen brat iz Amerike. Riječi koje je, kao nepismen čovjek, diktirao da mu drugi napišu, svjedoče o težini života u tuđini, u američkim rudnicima, ali svjedoče i o tome koliko je i on ostao željan svoje Crne Gore.“

Pejović dalje navodi da je u maju, zajedno sa kolegama iz PS OEBS-a, posjetila Memorijalni centar posvećen žrtvama napada na Svjetski trgovinski centar u Njujorku. U tom napadu stradale su tri osobe iz naše dijaspore, a želja jednog od njih da bude sahranjen u Vusanju, u svojoj Crnoj Gori, kako kaže, mora sve nas da podstakne da se još snažnije posvetimo oblasti dijaspore.

„Mi smo siromašni mnogo čime, osim duhom i dobrim ljudima. A upravo tih dobrih ljudi decenijama se lako odričemo“, naglasila je ona.

Kako navodi, ovim zakonom se nastavlja „maćehinski odnos“ prema dijaspori, odnos koji političari oživljavaju samo pred izbore ili kada treba organizovati svečane dočeke.

„Ako ovako nastavimo, bojim se da ćemo izgubiti i poslednje niti koje nas vezuju sa članovima naših porodica, sa našim rođacima i komšijama. Oni zaslužuju državu koja ih poštuje, koja ih cijeni i koja ih razumije.“

Poseban akcenat stavila je na iseljeničku knjižicu, koja i dalje ima isključivo simboličnu vrijednost — bez utvrđenih benefita, bez jasno definisanog značaja, bez realne upotrebne snage koja bi povezivala državu i njen rasuti narod.

„Iseljenička knjižica i dalje ima isključivo simboličnu vrijednost, nije propisano šta ona omogućava i nije stvaran most između države i onih koji su otišli odavde. Zato sam predala amandman koji bi iseljenicima omogućio prednost pri viziranju i umanjenu dokumentaciju.“

Pejović zaključuje snažnom porukom upozorenja:

„Ovako, plašim se da umjesto da im olakšamo ulazak u zemlju, umjesto da im pokažemo da su ovdje uvijek dobrodošli, mi im šaljemo poruku da Crna Gora nije njihov dom i da ovdje, osim grobova, nemaju ništa.“