Prof. dr Nebojša Nick Knežević iz Čikaga još jednom pokazuje da je stručnjak svjetskog ranga i svakako uzor mlađim kolegama i studentima.

U nizu mnogobrojnih nagrada i priznanja dodaje još jedno, najnovije – rangiran je među 2% najboljih naučnika na svijetu, na listi Univerziteta Stanford.

Koliki je značaj ovog priznanja, šta za Vas lično znači, prije svega?

Biti uvršten među 2% najboljih naučnika u svijetu je veliko priznanje, jer je dokaz da istraživanja koja radimo imaju uticaj na globalnom nivou. Ovo rangiranje je priznanje ne samo meni, već i svim kolegama, studentima i specijalizantima sa kojima sam radio prethodnih godina. Iskreno se nadam da će ovo biti inspiracija i motivacija za mlađe kolege, da shvate da svako ko kontinuirano ulaže u istraživanja i sarađuje sa kolegama može dostići ovakav nivo.

Šta ovo znači za struku, za kolege, ko sve može da dođe do tog nivoa?

Univerzitet Stanford i izdavačka kuća Elsevijer prave svake godine ovu prestižnu listu i ističu najuticajnije naučnike na svijetu na osnovu citiranja u 22 naučne oblasti. Rangiranje je izvedeno na osnovu bibliometrijskih podataka u Scopus-u, vodećoj bazi podataka apstrakata i citata recenzirane literature. Stručnjaci Univerziteta Stanford analiziraju ove podatke i rangiraju naučnike prema metrikama, kao što su ukupan broj citata i h-indeksa. Do tog nivoa može doći svako ko je dugoročno posvećen istraživanju, učenju i dijeljenju znanja.

Koliko Vam je ovo sada podsticaj za dalji rad?

Ovo priznanje mi je snažan podsticaj da nastavim dalje. Pokazuje da se trud i predanost vrednuju, ali i da još mnogo toga može da se uradi za dobrobit pacijenata i naučne zajednice. Ja već dugi niz godina pokušavam da pokažem studentima i mlađim kolegama, kako kao ljekari koji se bave naučno-istraživačkim radom, mogu da pomognu ne samo svojim pacijentima, nego i čitavom svijetu.

Vaš je fokus u prethodnom periodu usmjeren i ka liječenju duše i sagledavanju pacijenta iz svih aspekata?

Kao ljekar sa više od 20 godina iskustva, shvatio sam da je leijčenje simptoma samo jedan mali dio medicine, a da je za izlječenje i iscjeljenje pacijenta bitno posmatrati i razumjeti čovjeka u cjelini. U svom radu trudim se da pacijenta sagledam ne samo kroz laboratorijske analaze, snimke, već i kroz njegove emocije, način života i psihološko stanje. Moja filozofija je da fizičko zdravlje ne može da ide bez duševnog blagostanja. Liječenje duše i razumijevanje pacijenta je za mene jednako važno kao i terapija samog oboljenja. Kada pacijent osjeti da je saslušan, shvaćen i podržan, tada i medicinski tretman daje mnogo bolje rezultate.

Poslednjih godina posebnu pažnju posvećujem upravo tom holističkom pristupu, jer vjerujem da tek tada možemo govoriti o potpunom izlečenju.

Planovi u narednom periodu?

Moji planovi su da još više radim na širenju svijesti o važnosti mentalnog zdravlja i razumijevanju njegove povezanosti sa tjelesnim zdravljem. Želim da ljudi shvate da je veliki broj fizičkih oboljenja zapravo psihosomatske prirode – da tijelo često reaguje na ono što duša i um proživljavaju. Nažalost, ovaj užurbani sistem života je uzeo dosta maha u svijetu pa i u Srbiji, te se ne prepoznaje važnost holističkog pristupa. Želim da kroz mentorstvo prenesem iskustvo i motivišem nove generacije ljekara holističara i ljekara naučnika.

Poruka za mlade kolege, kako uvijek biti bolji od samog sebe?

Ogroman problem savremenog svijeta i socijalnih mreža je što uvijek želimo da budemo bolji od drugih, ali ako se umjesto toga fokusiramo da budemo bolji u odnosu na sebe, imaćemo mnogo zdraviji napredak. Mladim kolegama bih poručio da budu strpljivi i istrajni, da ne odustaju pred preprekama i da stalno rade na sebi. Nauka i medicina traže posvećenost, dugoročno zalaganje i odricanje, ali osećaj da ste mnogima pomogli i unaprijedili znanje je ogromna nagrada. Srećan sam kada od studenata i mlađih kolega čujem da sam im uzor, jer vjerujem da je najveća nagrada za svakog profesora upravo to da njegovi učenici jednog dana postanu bolji od njega.

Kako se relaksirate?

Moji prijatelji kažu da, gledajući moje story-je na Instagramu, da sam ja ili u teretani ili u kafani. Fizička aktivnost, kao što su šetnje, odlazak u teretanu 3 do 4 puta nedjeljno mi mnogo pomažu, ne samo za očuvanje mog fizičkog zdravlja, nego i za moje mentalno zdravlje. Kafana sa porodicom i prijateljima, tj. pjesma je za mene prava muziko-terapija i pomaže mi u punjenju baterija.

Prof. dr Nebojša Nick Knežević nam iz godine u godinu pokazuje i dokazuje da istrajnost i posvećenost nemaju granice, ali i da su najbolji u svom poslu uvijek spremni da svoje znanje podele sa drugima, jer samo tako njihova misija ima smisla.

Izvor: serbiantimes.info

Foto: Prof. dr Nebojša Nick Knežević (Facebook)