Sve dobre stvari koje je možda učinio nekadašnji ministar unutrašnjih poslova i odbrane Pavle Bulatović, zasjenjene su zločinom deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore, koji je on naredio početkom devedesetih. Stoga bi odluka da se ulica u Podgorici nazove po njemu, predstavljala vrijeđanje i tih žrtava, i njihovih porodica.

Tako je Elizabeta Mrnjačević iz Akcije za ljudska prava (HRA) prokomentarisala prekjučerašnju odluku Savjeta za davanje predloga naziva naselja, ulica i trgova (radnog tijela Skupštine glavnog grada) da dȃ saglasnost da Bulatović dobije ulicu u glavnom gradu Crne Gore.

Za to je glasalo sedam članova Savjeta, dok je protiv bio predstavnik Evropskog saveza Miloš Đuričković. Konačno odluku donosi gradski parlament.

Predsjednik Savjeta i odbornik Pokreta za Podgoricu (PzPG) Dragutin Vučinić, kazao je “Vijestima” da je glasao za davanje saglasnosti, da će o predlogu raspravljati podgorički parlament, te da očekuju da opozicija na sjednici gradske skupštine iznese argumente o ovom slučaju.

On je naveo da je njegov stav da istorija još nije dala mišljenje o Bulatoviću, ali da za davanje ulice treba sačekati presudu za ubistvo nekadašnjeg zvaničnika.

Vučinić je juče saopštio medijima da, “što se tiče PzPG-a”, smatraju da se “ni pravno, ni društveno, ni politički nijesu stekli uslovi da se ovo pitanje u ovom trenutku zaokruži davanjem tog imena (Bulatovićevog) konkretnoj ulici”.

“Već da se isto pridruži kontingentu od skoro 150 imena koje čekaju na listi prihvaćenih predloga”, poručio je on.

PzPG je blizak šefu države Jakovu Milatoviću. Predsjednik nije odgovorio na pitanja lista kako gleda na to što su iz tog političkog subjekta “digli ruku” za davanje saglasnosti da Bulatović dobije ulicu.

POČAST BEZ POŠTOVANJA ŽRTAVA

Mrnjačević je rekla “Vijestima” da je kao građanku sramota “što se bez ikakvog poštovanja prema porodicama žrtava deportacije”, odaje počast osobi odgovornoj za njihovo stradanje.

“Sve dobro što je g. Bulatović možda u životu učinio, potpuno je zasjenjeno tim zločinom. Ne možemo se praviti da se to nije dogodilo, riječ je o sudski utvrđenoj činjenici”, dodala je ona, podsjaćajući da je Bulatović, kao ministar unutrašnjih poslova Crne Gore, 23. maja 1992. izdao nezakonito naređenje svim centrima i odjeljenjima bezbjednosti da liše slobode i vrate u BiH sva lica pristigla iz te zemlje.

“Ova činjenica je utvrđena pravosnažnom presudom Višeg suda u Podgorici (Ks. 6/12, od 22. novembra 2012). Bulatović je bio i pod istragom Haškog tribunala zbog zločina na Kosovu, a zamjenik glavnog tužioca ICTY, Grejem Bluit, izjavio je da bi vjerovatno bio uključen u drugu rundu kosovskih optužnica da nije ubijen u atentatu (SENSE, 2. 8. 2000)”, navela je Mrnjačević.

Sagovornica stoga ocjenjuje da odluka Savjeta vrijeđa žrtve, ali i podriva društvo koje se, prema njenom mišljenju, još suočava s nasljeđem nekažnjenih ratnih zločina. Umjesto, kaže ona, poštovanja prema žrtvama, šalje se poruka da ni danas, trideset godina kasnije, “nismo spremni da se suočimo sa našom ratnom prošlošću”.

“Posebno zabrinjava što su za ovakav predlog glasali odbornici partija koje se predstavljaju kao građanske, a zapravo i dalje koketiraju s opasnim narativima devedesetih. Teško je i zamisliti kako se danas osjeća porodica ubijenog Osma Bajrovića, čiji posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni, dok posmatraju kako institucije odaju počast čovjeku čije su naredbe imale tragične posljedice za njihovog najbližeg”, ukazala je Mrnjačević.

Zbog svega navedenog, sagovornica poručuje da Bulatović ne bi trebalo da dobije ulicu.

“S obzirom na njegovu ulogu u događajima koji su rezultirali teškim kršenjima ljudskih prava, smatramo da Bulatović ne ispunjava uslove iz člana 5 Zakona o spomen-obilježjima (ko se smatra istaknutom ličnošću prim. aut.). Dodatno, član 10 izričito zabranjuje podizanje spomen-obilježja osobi koja je imala negativnu ulogu u istoriji Crne Gore ili čovječanstva. Imenovanje ulice nosi simboličku težinu društvenog priznanja, a ratno nasljeđe koje se veže za Bulatovića, suprotno je vrijednostima koje takva priznanja treba da odražavaju”, konstatovala je Mrnjačević, dodajući da očekuje da Minitarstvo kulture postupi u skladu sa zakonom i spriječi institucionalizaciju revizionizma.

Ministarstvo treba da se izjasni o tome da li predlog ispunjava kriterijume koji se odnose na istaknutu ličnost propisane Zakonom o spomen-obilježima. Prema tom aktu, spomen-obilježjima se trajno obilježavaju značajni događaji, čuvaju uspomene na istaknute ličnosti, njeguju ljudski ideali i kulturno-istorijske tradicije i odaje počast borcima za slobodu, civilnim žrtvama rata i masovnim stradanjima ljudi.

Predlog da Bulatović dobije ulicu u Podgorici, Savjetu su u oktobru 2023. podnijeli sadašnji i bivši odbornici Demokrata, Mitar Vuković i Vladimir Čađenović.

FEJZIĆ: OPASNA PORUKA

Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić, kazao je da odluka Savjeta predstavlja opasnu poruku “koja podržava ubijanje i protjerivanje Bošnjaka”.

“Zaslužuje li Pavle Bulatović naziv ulice u Podgorici? Ako je to nagrada za deportacije Bošnjaka 1992. i njihovo klanje, onda je to opasna poruka. Ubijte, protjerajte Bošnjake i bićete nagrađeni! Da li ova odluka pomaže evropskom putu Crne Gore i izgradnji građanskog društva?!”, pitao je.

Šef kluba odbornika DPS-a u podgoričkom parlamentu Andrija Klikovac, naveo je da izgleda da za “odbornike predsjednika Milatovića”, Pavle Bulatović zaslužuje naziv ulice u Podgorici “jer je direktno učestovao u deportacijama Bošnjaka”.

“Hoće li Drago Vučinić i ekipa predložiti da i Radovan Karadžić tom logikom dobije naziv ulice? Bravo Jakove”, napisao je on na mreži Iks.

Vučinić je u saopštenju medijima naveo da “iz ličnog afiniteta i porodičnih razloga” koje ima prema Bulatoviću, “kao nesumnjivo istorijskoj ličnosti”, nije mogao, niti htio da bude brana “da ova inicijativa ne stigne do samih odbornika na izjašnjavanje…”

“Ovim sam dao šansu i svom uvaženom kolegi Klikovcu da objasni zainteresovanoj javnosti kako je tadašnji ministar unutrašnjih poslova, Bulatović, mogao donijeti bilo kakvu odluku – uključujući i onu koju mu se danas imputira – bez znanja svog nadređenog, za kojeg svi znamo ko je bio i u kakvim je bio odnosima s haškim osuđenikom, tada na čelu Republike Srpske”, poručio je on.

Poslanik Bošnjačke stranke (BS) Admir Adrović, kazao da je da predlog da Bulatović dobije ulicu smatra neprihvatljivim.

“Crna Gora, kao evropska, multinacionalna i multivjerska država, ne smije dozvoliti ovakav čin koji povređuje osjećanja najmanje jedne petine njenih građana, posebno Bošnjaka…”, ocijenio je on.

NERASVIJETLJENO UBISTVO

Savjet je, u prošlom sazivu gradskog parlamenta, tražio od Ministarstva kulture mišljenje o predlogu da Bulatović dobije ulicu, ali je resor Tamare Vujović odbio da se izjasni jer, kako su kazali tada “Vijestima” (u avgustu prošle godine), za to nema zakonskog osnova.

“… Imajući u vidu da će se odnosni predlog eventualno razmatrati ukoliko bude sastavni dio Predloga programa podizanja spomen-obilježja”, rekli su tada.

Predlogu da se ulica nazove po Bulatoviću, prvi se usprotivio bivši odbornik Aleksandar Saša Zeković, a zatim više nevladinih organizacija.

Prema Pravilima za utvrđivanje predloga naziva naselja, ulica i trgova na području glavnog grada, predlog za ime ulice ili trga može dati bilo koje fizičko lice, pod uslovom da “nije povezano sa imenom istaknute ličnosti koje se predlaže za davanje naziva ulici ili trgu i to srodnik u pravoj liniji i pobočnoj do drugog stepena srodstva, srodnik po tazbini do prvog stepena srodstva, bračni i vanbračni supružnik, usvojilac i usvojenik”.

Neophodan uslov da bi predlog bio usvojen jeste da je od smrti pojedinca čije ime treba da nosi ulica ili trg prošlo minimum 20 godina, a ukoliko se radi o događaju 50 godina.

Bulatović, ministar odbrane nekadašnje Savezne Republike Jugoslavije, ubijen je 7. februara 2000. godine u Beogradu, u restoranu fudblaskog kluba Rad na Banjici. Zločin još nije rasvijetljen.

ĐURIČKOVIĆ: NE GOVORI SE O BULATOVIĆEVIM “ZASLUGAMA”

Miloš Đuričković kazao je “Vijestima” da mu se na sjednici Savjeta nije dopalo obrazloženje odbornika koji se, kako je naveo, nisu osvrnuli na Bulatovićeva “’dostignuća’ iz problematičnog perioda”.

“Odnosno od 1991. do smrti. Dosta se govorilo o njegovim osobinama, ali ne i o ‘zaslugama”’, rekao je on.

Prema njegovim riječima, velik je problem što se ulica imenuje na osnovu “događaja, a da za to nijesu sazreli uslovi”.

“Ako su osnov funkcije, mora da protekne 50 godina. Ignorisali su to, pozivajući se da je osnov ličnost”, dodao je.

Izvor: “Vijesti”

Foto: Podgorica (Fokuspress.com)