„Prvu utakmicu odigrao sam 5. oktobra 1983. godine. Bakrač i Vorotović su bili na klupi, jer su se tek vratili iz vojske. Bilo je iznenađenje za mene jer sam saznao tek na dan utakmice da ću da igram protiv Crvene zvezde. Bili smo u karantinu u hotelu ‘Crna Gora’, kada mi je rečeno da ću da igram. Nije mi bilo svejedno, pun stadion, 16-17 hiljada gledalaca. Dao sam gol u 81. minutu, pobijedili smo i smo 1:0 i skrenuo sam pažnju“.

Ovako je o svojim fudbalskim počecima pričao najbolji crnogorski fudbaler svih vremena, Dejan Savićević, gostujući u podkastu Jedan običan podkast kod Miloša Konatara.

„Kasnije dolazi igra u omladinskoj reprezentaciji, gdje sam bio najbolji strijelac, ali interesovanje za mene kreće tek od sezone 1986/1987, kada sam dobio ponudu od Crvene zvezde, Partizana, 1988. najbolju finansijsku ponudu iz Hajduka… To je bilo ludilo u tom momentu u odnosu na ostale. Ali, pošto sam dao riječ Crvenoj zvezdi, nisam htio da promijenim“, ispričao je Savićević.

Dejo genije, kako ga od milošte i danas zovu, kaže da u dresu Zvezde nije očekivao da će biti na terenu u prvoj utakmici koju su igrali u Milanu. Crvena zvezda je pred tu utakmicu pobijedila zagrebački Dinamo 3:1, kada su Mrkela i Bursać dali dva, kako kaže, evrogola, tako da nije pomišljao da može da igra.

U podkastu je pričao i o vremenu kada je služio vojni rok i kako je imao privilegiju da izlazi iz kasarne i trenira. Podjsetio se utakmice protiv Milana u Italiji.

„Išao sam više u šoping i da nisam u kasarni. Pred utakmicu mi niko mije ništa rekao. Pokojni Stane ulazi u svlačionicu i crta i stavlja Bursaća na lijevo krilo. Gledam, ko će da mu igra špica? Kad je rekao ‘Savićević’, kao da mi je neko džak cementa na leđa stavio! Da mi je ko to rekao ranije kazao bih mu da ne mogu da igram od početka sa ljudima koji su non-stop u takmičenjima. Ja dolazim iz kasarne. Treniram, ali to nije ni 30 odsto od pravog. A Milan gazi! Ne mogu da ustanem, ćutim… Kažem Piksiju ‘Ovaj je lud, đe me stavlja da igram, niko mi nije rekao’. Veli ‘Dejo, on ti takav’“, priča Savićević o počecima u Zvezdi.

Išlo je, kaže, dobro i u klubu i u reprezentaciji, pobjeđivali, osvojili pehar Kupa šampiona…

„Nijedan igrač Crvene zvezde nije imao nijedan problem. Gledali su nas s poštovanjem, svi su nas voljeli, bilo je dosta proslava… Te tri godine u Crvenoj zvezdi su mi najljepše u fudbalskoj karijeri“.

Pred meč u Tokiju potpisao je ugovor sa Milanom.

Savićević je ispričao i kako je došlo do potpisivanja ugovora.

Opisao je kako mu je teško pao novi način ishrane u Italiji, jer je poslije jagnjetine, teletine i sličnih jela morao da se navikne na totalno drugačiju hranu.

Na pitanje koji bi bio njegov idealni Savićević je odgovorio:

„Rosi na golu, desno Panući, lijevo Maldini, Barezi, Belodedić, Jugović, Boban, Piksi, Darko, Peđa, Miha i Sušić. To su najbolji igrači sa kojima sam igrao“.

Pogledajte kompletan podkast: