Edin Muratspahić iz Bosne i Hercegovine postigao je veliki uspjeh – radi u laboratoriji Davida Bakera, ovogodišnjeg dobitnika Nobelove nagrade za hemiju. Za Klix.ba govorio je o svom životu, ljubavi prema nauci i bogatoj karijeri.

Odrastao je u Gračanici kod Bugojna, gdje je završio osnovnu školu. Naveo je da su mu izvanredni nastavnici pružili čvrste temelje. Kada je imao 15 godina, odlučio je da nastavi školovanje u Austriji, gdje je upisao gimnaziju.

“Interes za nauku, a posebno za biologiju i hemiju, razvio se tokom srednje škole, zahvaljujući mom profesoru hemije Reinhardu Furtneru. Njegov uticaj bio je presudan u mojoj odluci da studiram hemiju i biohemiju na Univerzitetu u Beču. Iako nisam poznavao njemački jezik, profesori su mi pružili veliku podršku. Simpatična anegdota, a ujedno i motivacija za svakoga: bio sam jedini u razredu koji je na maturi iz njemačkog jezika dobio peticu. Mi Bosanci smo poznati po našem bosanskom inatu – kada se od nas malo očekuje, mi damo najviše. Ovo pokazuje da upornost i predanost mogu nadvladati sve prepreke”, rekao je za Klix.ba.

Nakon završenog master studija, odlučio se za doktorat na Institutu za farmakologiju na Medicinskom univerzitetu u Beču, gdje je stekao duboko razumijevanje mehanizama djelovanja lijekova u ljudskom tijelu.

“To iskustvo me je pripremilo za istraživački rad u oblasti proteina, što je rezultiralo mojim naučnim angažmanom na Univerzitetu u Washingtonu, na Institutu za dizajn proteina u laboratoriji Davida Bakera, gdje primjenjujem svoje znanje kako bih doprinio razvoju inovativnih proteinskih terapija. Moj dosadašnji put bio je ispunjen izazovima i odricanjima, počevši od trenutka kada sam napustio svoje rodno mjesto kao dijete pa do dugih sati provedenih u laboratoriji, kao i rada tokom vikenda”, nastavio je.

Dodao je da mu je upravo ta posvećenost omogućila da bude ovo što danas jeste – i kao čovjek I kao naučnik.

“Uz sav taj rad, često su golovi Edina Džeka morali da budu praćeni putem telefona u laboratoriji, ali sam, zahvaljujući dugim satima provedenim tamo, uspio da naučim mnoge Lakine pjesme napamet”, kazao je.

Ovogodišnja Nobelova nagrada za hemiju dodijeljena je Davidu Bakeru za kompjuterski dizajn proteina. S obzirom na to da je on Edinov mentor, pitali smo Edina koja je najvažnija lekcija koju je naučio od njega.

“David Baker je naučnik ispred svog vremena, čija tehnologija trenutno revolucionira naučni svijet. Teško je izdvojiti samo jednu lekciju, jer ih ima mnogo, a privilegija je učiti od najboljih. Jedna posebno upečatljiva lekcija desila se dok sam pokušavao da se pridružim se njegovom timu”, naveo je.

Razvio je ideju za projekat i aplicirao za stipendiju kako bi radio u njegovoj laboratoriji, ali naučnici koji su ocjenjivali projekte nisu vjerovali da on može sprovesti tu ideju, što je rezultiralo neuspjehom njegove aplikacije.

“Kada sam to javio Davidu, poslao mi je e-mail da ne odustajem i da pokušam ponovo, naglašavajući da je i u njegovu ideju prije 30 godina malo ljudi vjerovalo. Poslušao sam ga, ponovo aplicirao i na kraju dobio stipendiju. David nikada ne odustaje i redovno nas podstiče da razmišljamo široko i izvan ustaljenih okvira”, ispričao je.

Edin od prošle godine radi u Davidovoj laboratoriji. Njegov rad se fokusira na kompjutersko dizajniranje proteina koristeći vještačku inteligenciju, a dizajnirani proteini služe za moduliranje (na primjer aktiviranje ili blokiranje) G protein-vezanih receptora.

“G protein-vezani receptori su među najvažnijim biološkim metama u modernoj medicini. Više od jedne trećine svih lijekova djeluje modulacijom ovih receptora zbog njihovih ključnih fizioloških funkcija. Na primjer, njihovom modulacijom dobijamo sposobnost da vidimo, uživamo u hrani i osjećamo sreću kada naši sportisti postignu visoke rezultate. Resurs prirodnih proteina koji uspješno moduliraju ove receptore je veoma ograničen. Korišćenjem kompjuterskog dizajna možemo stvoriti specifične proteine, koji ne postoje u prirodi, a koji su prilagođeni određenim receptorima, čime se povećava efikasnost u razvoju terapija. Ubrzo planiram da objavim prvi naučni rad iz Davidove laboratorije, koji se temelji na ovim istraživanjima”, objasnio je.

Mnogi ljudi kritikuju vještačku inteligenciju zbog njenih potencijalno negativnih uticaja na društvo. Međutim, ova Nobelova nagrada je dokaz njenog velikog značaja za nauku i strukturu proteina.

“Vještačka inteligencija, kao i svaka nova tehnologija, ima prednosti i mane, ali u hemiji, biologiji i medicini njene prednosti su ogromne. Na primjer, naš genom ima preko 800 G protein-vezanih receptora, a trenutni lijekovi u obliku proteina ili malih molekula ciljaju samo oko njih 100. Mnogi od ovih receptora su zanemareni jer dosadašnje metode nisu uspjele da pronađu nove proteinske i male molekule kako bi se proizveli novi potencijalni lijekovi. Međutim, zahvaljujući vještačkoj inteligenciji, posebno metodama razvijenim u Davidovoj laboratoriji i DeepMindu (Demis Hassabis i John Jumper su uz Davida takođe dobitnici Nobelove nagrade za hemiju 2024.), sada možemo dizajnirati nove (proteinske) molekule za ove receptore. To otvara vrata razvoju novih lijekova, kao i lijekova s manje nuspojava za bolesti poput dijabetesa, migrene, hroničnog bola, Parkinsonove, kao i rijetkih bolesti. Nobelova nagrada za hemiju 2024. samo je početak onoga što slijedi u ovoj oblasti”, kazao je.

Edin je svoju karijeru ostvario izvan granica svoje domovine. Pitali smo ga vjeruje li da BiH zna  da se oduži pojedincima koji postižu velike uspjehe ili ih, nažalost, stavlja u drugi plan. On smatra da država generalno ne mari za njih.

“Postoje pojedinci i institucije poput Edhema Eddieja Čustovića, koji je jedan od osnivača Fondacije Bosnia & Herzegovina Futures i Bosanskog akademskog društva u Austriji, koji redovno promovišu i podržavaju mlade ljude iz naše države u obrazovanju i nakon njega. Nažalost, ovakvi pojedinci i organizacije su izuzetno rijetki. Mislim da mi svi kolektivno treba da radimo na tome da se povežemo, da znamo jedni za druge, pa na kraju i da se podržavamo kroz razne organizacije i osnivanje istih”, rekao je.

Takođe je naveo da postoji mnogo mladih ljudi bosanskih korijena širom svijeta koji ostvaruju značajne uspjehe. Pomenuo je suprugu Eminu Muratspahić.

“Emina je takođe naučnica koja je završila hemiju na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, doktorirala na Univerzitetu u Beču i sada radi kao naučnica na Univerzitetu u Washingtonu zahvaljujući prestižnoj američkoj stipendiji koju je dobila i koja joj omogućava istraživanje u oblasti dječijih bolesti. Emina i ja smo samo jedan od primjera, a kroz razna putovanja, kao i uključnost u bosanska društva, upoznao sam još mnogo drugih jako uspješnih i talentovanih mladih naučnika bosanskih korijena. Ovim putem želim da pohvalim Klix koji redovno objavljuje priče o uspješnim mladim Bosankama i Bosancima. Ove priče trebaju da budu u javnosti kako bi BiH prepoznala svoje blago. Svi mi trebamo da budemo inspiracija našoj djeci i mladima i pokažemo im  da trenutne teškoće u zemlji ne smiju da budu prepreka njihovim snovima i uspjehu, kako u BiH, tako i na svjetskoj sceni”, kazao je.

S ove tačke gledišta, smatra da je za njega nerealno da se vrati u BiH. Rekao je da je njegov životni poziv da bude naučnik i da želi aktivno da doprinosi istraživanjima od značaja za društvo. Za naučna istraživanja ključna je potreba za finansiranjem, a sam proces apliciranja i dobijanja sredstava je iscrpljujući.

“Ipak, smatram da je u našoj državi ovaj problem daleko izraženiji u poređenju sa zemljama koje kontinuirano ulažu u nauku, zbog čega naši naučnici u BiH nailaze na izuzetno teške prepreke tokom svog rada. Država i njene vodeće strukture trebale bi da posvete više pažnje ulaganju u nauku, zadržavanju mladih talenata i stvaranju uslova za povratak onih školovanih u inostranstvu. Postavlja se pitanje da li postoje konkretni planovi za podršku istraživanjima na postojećim ustanovama, poput fakulteta i instituta i za izgradnju novih naučnih instituta koji bi omogućili da naši naučnici ostanu, a oni koji su školovani u inostranstvu da se vrate. Takođe, da li država omogućava mladima obuku u inostranstvu i njihov povratak s ciljem primjene stečenog znanja? I, najvažnije, da li se ovakve teme uopšte razmatraju u stručnim krugovima i ključnim raspravama”, upitao je.

Krajem prošle godine postigao je veliki uspjeh otkrivši novi potencijalni lijek protiv bolova s manje nuspojava. Austrijsko farmakološko društvo je 2022. prepoznalo značaj ovog istraživanja i dodijelilo mu prestižnu nagradu za najbolji naučni rad mladih istraživača. Bosansko akademsko društvo u Austriji je takođe prepoznalo njegov značaj i izabralo Edina za najboljeg mladog naučnika bosanskih korijena u Austriji za 2022. godinu.

“Primjer ovog pomenutog istraživanja ukazuje na to kako biljke i priroda koje nas okružuju mogu biti izvor novih lijekova. Tokom mog doktorata, jedna od biljaka koje sam proučavao bila je suncokret. Sjemenke suncokreta sadrže peptid, koji nakon izolacije i hemijske modifikacije, u svrhu poboljšanja njegovih farmakoloških svojstava, pokazuje potencijal za liječenje hroničnih bolova. Trenutno se radi na poboljšanju njegove biološke stabilnosti da bi u skorijoj budućnosti mogao da bude klinički testiran. Prednost peptida je u tome što izazivaju blaže nuspojave u odnosu na lijekove poput morfijuma i fentanila, koji, iako djelotvorni, mogu izazvati zavisnost. Ovdje se osvrćemo i na ulogu vještačke inteligencije. Prirodni resursi proteina, peptida i drugih molekula su ograničeni, ali mi možemo posmatrati biološke procese i koristiti ih za kompjuterski dizajn novih molekula, što doprinosi razvoju inovativnih terapija”, rekao je Edin u razgovoru za Klix.ba.

Izvor: Klix.ba

Foto: Edin Muratspahić (Ian C. Haydon, UW Institute for Protein Design)