Amela Skenderović, kandidatkinja DP Luksemburga za Evropski parlament: Željela bih i Crnu Goru vidjeti u Evropskoj uniji

S obzirom na to da u luksemburškoj političkoj areni ima malo političarki crnogorskog porijekla, prilično je korisno imati kandidatkinju koja je svjesna političkih, istorijskih i etničkih složenosti Crne Gore, kao i Zapadnog Balkana uopšte. Jedina stvar koja mi pada na pamet u vezi sa poteškoćama u karijeri je to što me često svedu na moje porijeklo. Želim da ljudi glasaju za mene zbog mojih ideja, a ne zato što sam iz određenog dijela svijeta. Nadalje, svedenost naše etničke pozadine čini nas jednodimenzionalnim kandidatima – što svakako nismo!

Amela Skenderović, članica DP Luksemburga je ozbiljna kandidatkinja da ispred svoje stranke i ispred države Luksemburg zauzme mjesto članice Evropskog parlamenta na izborima koji se održavaju danas.

Njeni roditelji su porijeklom iz Bihora, a u Luksemburg su se doselili prije nekoliko decenija.

Amela je rođena 1995. godine u Luksemburgu,

Školovala se u Luksemburgu i Velikoj Britaniji, gdje je stekla titule bachelor i master. Nakon toga je počela da radi u Luksemburgu kao profesorica engleskog jezika.

Revija Bihor: Kada ste i zašto riješili da se bavite politikom?

Amela Skenderović: Pridružila sam se DP-u 2021. godine nakon povratka sa studija u inostranstvu. Živjela sam u Velikoj Britaniji kada su Britanci glasali za Brexit, što je dovelo do izlaska Velike Britanije iz Evropske unije. Kao uvjerena Evropljanka, taj događaj me zaista potresao i pokazao mi kako dezinformacije i nezainteresiranost za politiku mogu imati katastrofalne posljedice po nacionalnu politiku. To me navelo da se sama angažujem. Tada sam odlučila da se pridružim DP-u zbog  proevropske orijentacije ove stranke, liberalnih vrijednosti i važnosti ličnog razvoja i ekonomskog rasta.

 – Kako se kotirate u stranci i koliko ima prostora za napredovanje u partiskoj hijerarhiji?

 Kao što sam već spomenula, postala sam članica 2021. godine, i od tada je moj ugled u stranci išao konstantno uzlaznom putanjom. Međutim, moram priznati, to je izuzetak, a ne pravilo. Političko angažovanje oduzima puno slobodnog vremena: morate pokazati inicijativu radeći zajedno na problemima, povezivati se sa članovima stranke, prisustvovati sastancima širom zemlje kao i osjećaj za kohabitaciju. Također sam učestvovala na komunalnim i lokalnim izborima, gdje sam postigla zapažene rezultate s obzirom da sam novajlija u luksemburškoj politici.

 – Kandidat ste za ulazak u Evropski parlament. Ako uđete, šta će biti partijski, a šta vaši lični ciljevi?

DP želi nastaviti raditi na jačanju Evrope u svakom pogledu: ekonomiji, saradnji, odbrani, spoljnoj politici. To također znači reformiranje institucija kako bi Unija mogla bolje funkcionirati. Nadalje, DP insistira na poštovanju ciljeva vezanih za klimu kako bismo imali čistiju, održiviju Uniju. To su sve ciljevi koje dijelim.

Međutim, kao kandidatkinja crnogorskog porijekla, naravno da bih također željela doprinijeti pristupanju zemlje mojih  roditelja Evropskoj uniji. Gledajući rezultate nedavnih izbora u Makedoniji, gdje je ekstremna desnica pobijedila, EU mora shvatiti važnost negubljenja država Zapadnog Balkana koje već dugo čekaju na pridruživanje.

 – U kojim situacijama vam pogoduje to što ste iz Crne Gore i, s druge strane, imate li poteškoća u karijeri zbog vašeg balkanskog porijekla?

 S obzirom na to da u luksemburškoj političkoj areni ima malo političarki crnogorskog porijekla, prilično je korisno imati kandidatkinju koja je svjesna političkih, istorijskih i etničkih složenosti Crne Gore, kao i Zapadnog Balkana uopšte.

Jedina stvar koja mi pada na pamet u vezi sa poteškoćama u karijeri je to što me često svedu na moje porijeklo. Želim da ljudi glasaju za mene zbog mojih ideja, a ne zato što sam iz određenog dijela svijeta. Nadalje, svedenost naše etničke pozadine čini nas jednodimenzionalnim kandidatima – što svakako nismo!

– Imate li uzore i kako bi izgledalo društvo koje bi vi kreirali?

Jedan od mojih uzora ovdje u Luksemburgu je definitivno Carole Hartmann, članica parlamenta i također gradonačelnica Echternacha. Ona mi je pokazala, iznova i iznova, da ćemo postići svoje ciljeve mnogo dalje ako se međusobno podržavamo.

Moje idealno društvo bilo bi inkluzivno, u kojem svi ljudi mogu imati koristi od istih prilika i privilegija. Prilično smo blizu tog ideala u Luksemburgu, ali i dalje postaje prostor za poboljšanje u smislu inkluzije stranaca i ljudi s invaliditetom.

– Član ste glavnog odbora Kulturno Informativnog Centra Crne Gore u Luksemburgu i član ZK Bihor, koliko ova udruženja mogu pomoći vašu borbu za ulazak u Evropski parlament?

 Često podcjenjujemo uticaj usmenih preporuka. Važno je informisati naše prijatelje i porodicu o kandidatima koji zaslužuju podršku. Ali znajući koliko je naša zajednica podržavajuća, nemam sumnje da se to već dešava. I neizmjerno sam zahvalna zbog toga.

– Može li Crna Gora računati na vašu pomoć u procesu pridruživanja Evropskoj uniji?

 Naravno da podržavam svaku zemlju koja se trudi da ispuni kriterije pristupanja Evropskoj uniji. Crna Gora čini značajne napore, ali i dalje ostaje borba protiv korupcije i potreba za jačanjem vladavine prava. Ipak, EU također treba reformisati svoje institucije kako bi bolje funkcionisala sa dodatnim članicama. Međutim, vjerujem da vrata za Zapadni Balkan ne bi trebala biti zatvorena, jer riskiramo da ih izgubimo drugim moćnim zemljama, poput Rusije, Turske ili čak Kine.

Amela Skenderović sa članovima Zavičajnog društva “Bihor” iz Luksemburga

 – Amerika i Evropa su pale na ispitu humanosti po pitanju rata koji se već sada može okarakterisati kao genocid u Gazi. Ima li se više smisla baviti politikom?

 Glavni problem, s evropske perspektive, jeste što nismo u mogućnosti pronaći zajednički odgovor, pri čemu neki ključni igrači, poput Njemačke, ne mijenjaju svoj stav u vezi sa podrškom Izraelu. Ne mislim da takva situacija treba obeshrabriti posebno mlade ljude od bavljenja politikom. Važno je da se uključe ljudi koji žele napraviti promjene.

Također je važno postaviti sebi i neugodna pitanja. Čvrsto vjerujem da je potrebno pronaći istinsko održivo rješenje za mir na Bliskom istoku, što znači da nam je potrebno rješenje s dvije države. Međutim, trenutno to nije moguće, jer na obe strane ovog rata imamo ratne huškače koji vode glavnu riječ. A najviše pate civili, posebno Palestinci.

Remzija Hajdarpašić (Revija Bihor)

Idi na VRH

error: Content is protected !!