Vladimir Putin riješio se još jednog svog oponenta, najvećeg kritičara Putina i autokratije u Rusiji te zatvorenika broj jedan. Bez kolebanja. U sibirskom zatvoru u okrugu Jamalo-Nenecki, uz sam rub Arktika, umro je 47-godišnji liberalni građanski opozicioni političar Aleksej Navaljni. Nije izdržao dugogodišnje represiju Putinovog režima, i na kraju je skončao na podu uske zatvorske ćelije. Iznenađenje – ne. Očekivano – da. Otišao je tako još jedan Putinov “arhineprijatelj”, jedan od ljudi koji su savremenoj Rusiji davali i nudili nadu da neće sasvim potonuti u mrak koji joj je nametnuo KGB-ov “kaplar”. Drugačije, očito, nije moglo. Navaljni nije smio biti živ. Samo ta činjenica je plašila režim. Doduše, njegovim aradnicima i porodici ništa službeno prvih sati nije javljeno, iako su i ruski državni mediji objavili vijest.

“U popravnoj koloniji br. 3, osuđeni Navaljni A. A. nakon šetnje se osjećao loše, gotovo odmah je izgubio svijest”, navodi se u kratkom saopštenju ruske službe zatvorskog sistema, a prenosi suvoparno režimska agencija TASS. Prije koji dan saradnica Navaljnog Kira Jarmiš objavila je da je Navaljni poslat već 27. put u samicu, odnosno “kaznenu izolaciju”. Odlazak, gotovo mitskog i kultnog ruskog antirežimskog političara, pokazuje da Putin ne preza ni pred čim, da je novovjeki Staljin i da nikad neće oprosti nikome “ličnu uvredu”.

Aleksej Navaljni nije imao šansu.

I sam je kazao da će teško iz zatvora izaći živ, jer dok je bio u zatvoru režim je smišljao sve nove i nove optužnice i povećavao godine robije, a njega premještao iz jedne kaznionice u drugu. Iako Navaljni realno nije mogao Putina ugroziti politički, sama činjenica da je živ za Putina i njegov režim predstavljala je opasnost.

ONAJ ČIJE SE IME NE SMIJE IZGOVORITI

Putin nikad nije izgovarao njegovo ime, a to su činili tek rijetki poput njegovog glavnog jastreba, ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, a i mediji su poltronski izbjegavali direktvo da spominu Navaljnog. Bit takvih sistema i jeste u tome da ne trpi nikakvu neposlušnost i ovo je poruka svima pred skore izbore šta ih čeka ako imalo dignu glavu.

I dok Putin široke ruke amnestira višestruke ubice, porodične nasilnike, pljačkaše i silovatelje koji “u zamjenu za to” odlaze na ukrajinska ratišta, to isto raditi tamošnjem stanovništvu, Putin u zatvor šalje sve one ruske opozicione političare koji se protive ratu, a sada se jednog i riješio.

Istovremeno, traži razmjenu uhapšenog američkog novinara za FSB-ova killera Vadima Sokolova (Krasikova) kojeg naziva “patriotom”, jer je u Berlinu ubio bivšeg čečenskog zapovjednika. A normalne opozicione političare ili građane koji imaju antiratne stavove zatvara, proganja i sada vidimo – ubija. Možda ne direktno, ali godine torture i nebrige za zdravstveno stanje dovele su do smrti Navaljnog. I Putin je svjestan svoje odgovornosti. Iz Kremlja su lakonski rekli kako će se “istražiti okolnosti smrti”, a zamjenik predsjednika Odbora za međunarodne poslove Vijeća Federacije Vladimir Džabarov rekao je da se radi o “nesrećnom slučaju” i da se “takve stvari događaju”.

Portparolka Sergeja Lavrova, Marija Zaharova, napala je mnoge zapadne političare koji su izjavili da se radi o “posrednom ubistvu”, da je na djelu “antiputinovska i antiruska histerija”.

“Ne znamo još šta se dogodilo, a oni već optužuju Putina. Ali, šta god utvrdila obdukcija i istraga, teško će se oteti dojmu da je uzrok njegove smrti u Kremlju. U Rusiji su za nekih mjesec dana predsjednički izbori, na koje Putin već peti put izlazi, a prema informacijama koje “cure” iz Kremlja priprema se veličanstvena pobjeda od najmanje 80 odsto glasova, a smrt Navaljnog, planirana ili ne, svakako je poruka ruskom društvu.

FILM O PUTINOVOJ VILI

Navaljni se još kao mladić pojavio na političkoj sceni Rusije, da bi s vremenom evoluirao u građanskog političara i žestokog protivnika Putinove autokratije. I iz zatvora je slao antiratne poruke, najavljujući da će rat uništiti Rusiju kako god završio.

Zauzeo je drugo mjesto na izborima za gradonačelnika Moskve 2013. dobivši više od 27 odsto glasova i izgubivši od pobjednika Sergeja Sobjanina, koji je danas na toj poziciji. U Kremlju je zazvonilo na uzbunu. Navaljni više ne smije proći. Od novembra 2013. na čelu je Vijeća političke stranke Rusija budućnosti. A kada je 2016. objavio svoju namjeru učestvovanja na ruskim predsjedničkim izborima koji su održani u martu 2018, učinjeno je sve da ga omete.

Prema moskovskim Vedomosti, ispostavilo se da je on praktično jedini političar koji je sproveo punopravnu izbornu kampanju 2017, ali je državno izborno povjereništvo odbilo da ga registriruje zbog, kao su rekli, “finansijskih malverzacija”. Bio je na čelu najvećih do tada protesta u Moskvi protiv Putinove kandidature, kada je okupio više od 200 hiljada ljudi na aveniji Andreja Saharova, nekadašnjeg prvog disidenta SSSR-a.

Osnovao je i svoju Antikorupcijsko udruženje, koje je pedantno istraživala “kriminalno-korupcijsku hobotnicu” u najvišim sferama kremaljske vlasti, pa je tako s vremenom došao i do Putinovih “mračnih poslova” i bogatstva. U januaru 2021. objavio je jednočasovni film o tome i njegovoj crnomorskom posjedu i načinu na koji ga je izgradio.

To mu vlastelin Kremlja nije mogao oprostiti i sada je, njegovom smrću u vlažnoj arktičkoj ćeliji, “osveta vlastodršca” izvršena. Navaljnom su predviđali značajnu političku karijeru, imao je određen oreol buntovnika i heroja u ruskom proevropskom i građanskom miljeu. Pokazao je i veliku hrabrost i svijest o vlastitoj misiji, vrijednu divljenja, kada se, umjesto ostanka na Zapadu, odlučio vratiti u Rusiju, znajući da ga tamo čeka suđenje i vjerovatno je bio svjestan upravo ovakvog ishoda.

META FSB-A

Podsjetimo da je krajem avgusta 2020. godine, Navaljni bio otrovan opasnim “FSB-ovim” preparatom “Novičok”, ali su ga prvo ljekari u Omsku “zabunom” uspjeli reanimirati, a potom je, zbog velikog međunarodnog pritiska, pušten, iako se nalazio u komi (bio je u komi 18 dana), na liječenju u Njemačkoj. Tamo se nakon višemjesečnog liječenja uspio oporaviti, a iz Moskve su mu stizale poruke da se ne vraća, jer će biti uhapšen. Ali, Navaljni, inače sin oficira ruske vojske, odlučio se na povratak, shvativši svoju misiju “antiputinovskog” borca doslovno. I sam je govorio da u emigraciji nema šta raditi, jer “posao” treba odraditi kući. I bio je spreman na žrtvu, pa i mučeništvo.

Nakon što se 17. januara 2021. vratio u Rusiju, odmah je na aerodromu uhapšen na 30 dana. U Moskvi i nekim drugim gradovima širom Rusije buknuli su protesti podrške Navaljnom, ali je policija demonstrante brutalno rastjerala. Već 2. februara 2021. godine Simonovski sud u Moskvi je na vanrednom ročištu Navaljnom zamijenio uslovnu kaznu pravom te je morao ostati u zatvoru opšteg režima dvije godine i osam mjeseci, a potom ga je Moskovski gradski sud 4. avgusta osudio na još devet godina zatvora u kaznionici strogog tipa za slučaj “ekstremizma”.

Svi njegovi projekti, pogotovo njegovo Antikorupcijsko udruženje proglašeni su “ekstremističkim” te su u Rusiji zabranjeni. U januaru 2022. Navaljni i njegovi saradnici su od strane ministarstva pravosuđa dodati i na popis terorista.

Navaljni je, navodi portal Meduza, u ljeto 2022. godine prebačen u zatvor s maksimalnim osiguranjem u Vladimirskoj oblasti; uprava kolonije redovno ga je stavljala samicu zbog formalnih prekršaja, napominje Meduza. Posljednji put političar je poslat u ćeliju 22. maja 2023. godine, prije žalbe na presudu u “slučaju ekstremizma”.

Kako god bilo, Aleksej Navaljni ostat će zabilježen kao još jedna žrtva Putinovog režima i njegove osobne taštine, koja pokazuje s kim zapravo imamo posla.

Foto: Aleksej Navaljni (Printscreen)