Alen Muhić je rođen 1993. godine u goraždanskoj ratnoj bolnici. Majka, koja je silovana, ga je ostavila dva dana nakon rođenja, a njegov biološki otac je osuđen za ratni zločin silovanja. Usvojili su ga Advija i Muharem Muhić.

On je ispričao potresnu priču o tome kako je upoznao biološkog oca.

Istakao je da je još kao dječak znao svoju životu priču i način na koji je došao na ovaj svijet te se nikada nije ustručavao da priča o tome.

ODLAZAK U JELEČ

“Nakon što sam postao otac, nekoliko mjeseci poslije dobio sam poziv od prijatelja da odemo na džumu u Jeleč, na šta sam pristao, ali se nisam nadao ostatku dana koji se odvijao kao u magli i nevjerici (iako sam znao da se u blizini nalazi kuća Radmila Vukovića, biološkog oca koji je silovao u proteklom ratu moju biološku majku )”, rekao je Muhić.

Dodao je da nije sanjao da će pred sami početak klanjana džuma-namaza upoznati čovjeka koji mu je rekao da je vidio maloprije njegovog oca.

“Mislio sam u sebi, pa moj otac Muharem je na vikendici, gdje sam se kiselo nasmijao, već shvativši o kome govori, nije mi puno trebalo da mi se pokvari raspoloženje”, naglasio je Muhić.

Nije mogao obuzdati emocije te se odlučio na korak koji će pamtiti do kraja života.

“Nakon završenog obreda (džuma-namaza), zamolio sam prijatelja da me odveze do Rataja, sela u blizini Jeleča, na šta je pristao, vjerovatno je i znao razlog, ne znam, ali pred sami dolazak pred porodičnu kuću Radmila rekao sam šta sam naumio, te sam čuo pitanje: ‘Jesi li siguran Alene?'”, prisjeća se.

Dodaje da se ne sjeća da je išta odgovorio te je odlučio da uđe u avliju koja se nalazila ispred njega. Zatim je pokucao na vrata.

RAZGOVOR ISPRED KUĆE

“Odjedanput čujem škripanje poda koji je odzvanjao u mojoj glavi, otvaranje vrata… Najednom, sebe starog 25 godina unaprijed… Gledam u sebe samog… Muk… ‘Izvoli’, pitao je on. Rekao sam da sam Alen Muhić, tvoj… Ne stigoh ni izgovoriti do kraja rečenicu, prekinuo me njegov glas: ‘Znam ko si'”, rekao je Muhić.

Tih par sekundi za njega su trajale kao vječnost.

Odbio je da uđe u kuću te navodi da su popričali ispred kuće za betonskim stolom i s cigaretom u ruci, o svemu. Lažima, istini, silovanju, suđenju…

“Lagao je, petljao, pokušao da spere ljagu sa svog imena. Onako visok, krupan, guste kose, ogromnih ramena, stava pravog muškog sjedi ispred mene čovjek bez duše, čovjek koji je moj otac, koji je oslobođen za ratno silovanje, jer nije bilo dokaza… Na kraju, DNK je pokazao da je moj biološki otac, mada nije ni bio potreban, oči ne lažu, ako laže komad papira… Iako je negirao i DNK i da je poznavao moju majku”, kaže Muhić.

Dodaje da je on za njega ratni zločinac, komad sirovine i kriminalac.

“I ne samo on. Bilo ko ko je radio takve stvari, ko je ubio nedužne, silovao, pljačkao… Bez obzira na vjeru i naciju. Možda naš sud nije pravedan, ali Božiji jeste. I uvijek će biti”, zaključio je.

Izvor: Klix.ba

Foto: Alen Muhić i Radmilo Vuković (Facebook)